- Poruka
- 2.480
Volim kafane, narocito leti. Nisam generacija koja je "odrastala" u kafanama (tada su se vec pojavili kafici), ali secam se letnjih basti na letovanjima u Bugarskoj kad smo svako vece isli na muziku i cevapcice za veceru. Brat i ja bismo sedeli kasnije i pili "koka kolu" a oni su igrali valcer kao i bezbroj parova iz drugih zemalja (isli smo uglavnom u letovalista gde nije bilo mnogo nasih). Secam se i "Sindjelic" kafane gde smo ponekad isli na cevape, takodje, preko leta uvece, ali se najvise secam "nase" kafanice "Partizan". To je mala kafana sa kariranim stolnjacima blizu kasarne (bila) ali su tu bile najbolje "pljeske" i kad nije bila nedelja i poseta vojnicima, kad je bilo prazno, onda smo brati i ja "isli po pljeske" i sedeli tako za stolom cekajuci (i po pola sata) da ih naprave. A bile su najbolje, dok je svet koji se skupljao u njoj, bio nas, srpski, mozda malo prostiji, ali uvek nasmejan i porodican. Tu sam isla i sa drugarima posle skole po lepom majskom vremenu na koka kolu i sedeli smo satima u maloj basti pod lozom srecni sto se blizi kraj skolske godine i sto cemo imati vise vremena za "simpatije" i mogucu "ljubav".
Secam se i zima, onih kad je sneg bio dubok i skripao pod nogama, a mi isli nedeljnu popodnevnu setnju do centra u kafanu "Skadarlija" na caj s rumom i natrag. Prijao mi je taj caj s rumom, iako sam bila skoro dete, i dan danas ga volim, podseca me na "toplinu" tih zima i te prigusene kafanske atmosfere.
Posle su dosli kafici i dugo nisam odlazila u kafanu osim slucajno sve dok nisam postala svoj covek i s drugaricom, ciji je brat svirao u kafanskom orkestru, obisla skoro sve kafane po gradu (iz "sigurne" perspektive). Ali najlepse mi je bilo kad sam s momkom koji je poznavao ceo kafanski svet isla po kafanama. To su bila uzivanja i drustvo, pesme, pice i rostilj, spajanje stolova kad naidje jos drustva i ostajanje do kasno, i na kraju, obavezna makar pretnja tucom zbog njegovog karaktera, sto je meni predstavljalo izuzetnu "poslasticu" i radost, jer od njega su se svi plasili, a gazde se izvinjavale zbog uvrede od strane tog gosta koji mu se "zamerio" makar pogledom i smirivale situaciju.
Kafane danas nisu sto su nekad bile, makar u mom gradu, modernizovale su se i prava je retkost da naidjem na kafanu sa kariranim stolnjakom i limenom (ili bar obicnom staklenom) pikslom, da naidjem na raspevane ljude niti i sama cesto idem u njih. Zamenilesu ih pljeskavdzinice, a u onim koje jos rade, nema vise te atmosfere usled krize, a one porodicne, beoeme, ili "kafanske ljude", ili makar obicne posetioce, zamenili su hladni "biznismeni" koji ne znaju sta je kafana i nikad nece nauciti.
Secam se i zima, onih kad je sneg bio dubok i skripao pod nogama, a mi isli nedeljnu popodnevnu setnju do centra u kafanu "Skadarlija" na caj s rumom i natrag. Prijao mi je taj caj s rumom, iako sam bila skoro dete, i dan danas ga volim, podseca me na "toplinu" tih zima i te prigusene kafanske atmosfere.
Posle su dosli kafici i dugo nisam odlazila u kafanu osim slucajno sve dok nisam postala svoj covek i s drugaricom, ciji je brat svirao u kafanskom orkestru, obisla skoro sve kafane po gradu (iz "sigurne" perspektive). Ali najlepse mi je bilo kad sam s momkom koji je poznavao ceo kafanski svet isla po kafanama. To su bila uzivanja i drustvo, pesme, pice i rostilj, spajanje stolova kad naidje jos drustva i ostajanje do kasno, i na kraju, obavezna makar pretnja tucom zbog njegovog karaktera, sto je meni predstavljalo izuzetnu "poslasticu" i radost, jer od njega su se svi plasili, a gazde se izvinjavale zbog uvrede od strane tog gosta koji mu se "zamerio" makar pogledom i smirivale situaciju.
Kafane danas nisu sto su nekad bile, makar u mom gradu, modernizovale su se i prava je retkost da naidjem na kafanu sa kariranim stolnjakom i limenom (ili bar obicnom staklenom) pikslom, da naidjem na raspevane ljude niti i sama cesto idem u njih. Zamenilesu ih pljeskavdzinice, a u onim koje jos rade, nema vise te atmosfere usled krize, a one porodicne, beoeme, ili "kafanske ljude", ili makar obicne posetioce, zamenili su hladni "biznismeni" koji ne znaju sta je kafana i nikad nece nauciti.