Quantcast
  • Blog je internet dnevnik u kome autor iznosi svoja razmišljanja na neku temu. Molimo vas da se pridržavate Pravilnika Bloga.

Prica o dva cvijeta

Poruka
7.417
" Davno, u neko vrijeme velikih promjena i silnih vjetrova, noseni vihorom, na usamljenom proplanku, nekim cudom, zavrsilo je sjeme dva razlicita cvijeta. U nevrijeme, na nemjestu, iznikose jasmin i neven. Iznikli i procvjetali, uprkos svemu. Gizdavi, sujetni jasmin, u raskosi svoje bjeline i opojnosti, i skromni, neugledni neven, gledali su se iznendjeni i zateceni i mjestom, i vremenom, i svojim susjedom.
- Kako si sitan i ruzan - obrati se jasmin prvi.
- O, oprostite, vase visocanstvo, sto vam kvarim vidokrug - promrmlja neven nabusito.
No, sta je tu je, prihvatili su prisustvo jedno drugog, osudjeni na proplanak i zajednicko staniste nastojeci odoljeti prirodi i vremenu. Svakodnevne carke su postale redovno stanje.
- Ne mogu vise da gledam to tvoje zuto lice - gundjao je jasmin, - cemu takvo lice uopste sluzi - nadmeno je, s visine,
podnistavao mali zbun nevena.
- Cemu sluzim ? - ironicno prozbori neven. Jos pitas, ti nadmeni stvore ? Ko te to stiti od vreline sunca, hladnoce vjetrova, leda, nemilosrdnih kisa ? Ko svojim melemom lijeci svaku tvoju ranu ?
- Dobro, dobro, zutokljunce. I sta sad trebam, da ti se klanjam do zemlje za to ?
- Ne treba nista, samo cuti vise, molim te ! - brecnu se neven - Dosta mi je vise te tvoje velicine. Nisam ja tvoj podanik i tvoje kraljevstvo mi nista ne znaci. Mirisom samo nevolju privlacis, nije mi jasno sta je tu toliko fascinantno, da si takav snob !
- Nista ti ne znas, zutokljunce - nadmeno odgovori jasmin.
Prolazili su dani, mjeseci, godine.Mijenjala se godisnja doba.Neven se brinuo da jasmin opstane na tom mjestu gdje jasmin nikako ne moze opstati ne obracajuci vise paznju na njegovu sujetu.Nevenu je staniste donekle odgovaralo, bio je snazniji, otporniji i jednog dana kraj njega izniknu podmladak.Mladjani neven je razdragano gledao svjetlost suncanog dana ne mareci nimalo za prezriv pogled i zajedljive rijeci jasmina.
Stari neven je bio presrecan.Vise nije ni cuo jasmina ni primjecivao njegovu nadmenu pojavu.Ali ...kako to obicno i biva, sve lijepo kratko traje.Tako ni radost nevena ne potraja dugo.Naisla je nesvakidasnja, surova zima i mladjahni neven, nedovoljno ocvrsnuo, ne izdrza nalet leda i snijega.Njegovo krhko korjenje smrznu i zaspa vjecnim snom. Nije pomoglo ni jedno ljekovito svojstvo starog nevena.
Od toga dana stari neven je cutao.Ni glasa nije od sebe dao.Uzalud je jasmin uvredama pokusao skrenuti paznju na sebe, zaboravljajuci da je prezivio samo zahvaljujuci ljekovitosti tog istog ruznog nevena.
Tekli su dani i jednog ljeta pojavise se na proplanku neki ljudi.
- Pogledaj - rece jedan od njih zeni kraj sebe - kako je lijep ovaj jasmin. Otkud on ovdje ? Hajde da ga uzmemo s korijenom i ponesemo.
- Da pokusamo - odobravajuce prozbori zena. Vidi i ovaj neven, uzecemo i njega.Pomoci ce mi kod ovih opekotina.
I uzese ti ljudi oba cvijeta.
Kod kuce su jasmin posadili u, za njega posebno uredjen prostor, sa svim uslovima i svim potrebnim sredstvima da njegov lijepi cvijet zablista punim sjajem sireci opojni miris svud oko sebe.Neven, neven su posadili u neki cosak vrta i nakon sto su zalijecili opekotine, zaboravili na njega.
No nije neven jadikovao zbog toga.Nije ni primjecivao promjenu.Jos je u svojoj dusi plakao za svojim mladim zbunom.Nije se obazirao ni na povremene zajedljive rijeci koje mu je jasmin slao po vjetru.Samo mu je jednom uzvratio poruku ;
- Znas, ti jesi lijep, velicanstven, ali bezvrjedan.I to nije najgore,ispod te velicanstvene spoljasnoti nema nicega vise.Prazan si.Ljudi te vole, jer ljudi gledaju samo povrsinu.Sve dok ih neka nevolja ne stigne.Tad se sjete da im treba nesto dublje od ljepote tvog mirisa.
- Zutokljunce, neka je sve to tako, ipak sam ja na sigurnom, a tebe i dalje sibaju vjetrovi - cinicno je odgovorio jasmin, saljuci poruku po vjetru.
- Neka, vase visocanstvo, meni je dobro, ne brinite vi za mene.I kada uvenem, sunce ce na jednom od svojih zalazaka posuti nebo bojom moga cvijeta.Zablistace neko jutro ispisujuci moje ime radjajuci u nekom novom danu novi zbun nevena koji ce biti spreman da pomogne kome bude potreban.A vi, gizdavi stvore, cuvajte svoju laz za sebe i horde povrsnih ljudi.Slicni se slicnima raduju. - tiho prosu svoje rijeci neven.Zadnje, upucene jasminu.
Jednog dana uskomesase se ukucani tog dvorista.Jedno od djece je imalo neki osip.I sjetise se nevena.
- Brzo, ulje od nevena ce pomoci - rece neko.
- Bice nedovoljno - oglasi se zena. Dodacu malo jasminovog ulja, nece skoditi sigurno.
Cuvsi to, neven je jeknu ;
- Ne zaboga, ne ! Kap jasminovog ulja neutralise citavu casu nevenovog ! Opojni miris jasmina ugusice sve nevenovo ljekovito svojstvo ! - gotovo bolno je jeknuo neven.
Niko ga nije cuo.Pomijesali su ulje nevena s uljem jasmina, mazali osip, i naravno, nista.Osip nije prosao.Nikome nije palo na pamet da to nije zbog nevena, vec su govorili kako je nistavan i bezvrjedan i zauvijek ga zaboravili u cosku vrta.Niti su ga obilazili, niti zalijevali, niti trazili vise pomoc od njega.
Videci to, jasmin je likovao.
- Eto ti, zutokljunce ruzni, bas nicemu vise ne sluzis ! I nikome ne trebas. - po vjetru je govorio nevenu.
Odgovora nije bilo.
Izdrzao je sve neven.I nevrijeme i nemjesto. I sujetu i nemar. I vrijeme i godine.Poklekao je pred zaboravom.Zaboravom da taj mali, neugledni cvijet ima svoju svrhu, svoj smisao.I uvenuo je.Zauvijek.
Od tog doba, do dana dansnjeg, mnogo je nevena procvjetalo.mnogo je ljudi njegovu moc lijecenja koristilo.Mnogo sta se od tog doba promijenilo.Mnogo prica je vjetar ispisao.

Samo je jedno ostalo isto.Glas jasmina prosut u vjetar koji doziva neven. Niko ne zna zasto.Niko ne razumije zbog cega jednom tako velicanstvenom cvijetu nedostaje taj neugledni zutokljunac.Ne znam ni ja da vam kazem.Mozda njegova nadmenost nema smisla bez krotkosti i blagosti onog neuglednog nevena s kojim je iznikao, jednom davno, u nevrijeme, na nemjestu. "





 
Poslednja izmena:
Poruka
7.417

Nije mi potriba sad
ka sempja gubiti mir
jer ja sam proguca kost
za jubav nimam lipu ric

I zali Boze i trud i ludu glavu
s kojom ne mislim
ko me je natira da je provan
da je 'vako zavolim

U srce me potocaj ka divji cvit
pusti dazd iz oka da okripi
naciklu jubav u meni

A da je coviku bit ka raspa
i da je u dusi zal i grub
ja ne bi se da' do kraja
i ne bi vako ginija za nju

Da je coviku bit ka raspa
da nista ne cuti ka i zvir
ja ne bi se da' do kraja
ko me tira da je 'vako zavolim

Nije mi potriba sad
ka sempja gubiti mir
ko me tira da je 'vako zavolin
jer ja sam proguca kost
za jubav niman lipu ric

I zali Boze i trud i ludu glavu
s kojom ne mislim
ko me tira, ko me tira
ko me je natira da je provan
da je 'vako zavolim

Nije mi potriba sad
ka sempja gubiti mir
jer ja sam proguca kost
za jubav nimam lipu ric

I zali Boze i trud i ludu glavu
s kojom ne mislim
ko me je natira da je provam
da je 'vako zavolim
 
Poruka
19.644
Lepa priča, da li si je ti napisala?
Čitam i razmišljam o svom nevenu, tako je uporan; pročupam ga, presadim, ali uvek ostavim njegov glavni deo tamo gde sam ga prvi put zasadila, sad mi je baš drago zbog toga.
I kad sve drugo izda, Neven uvek cveta. Uporniji je i od Prkosa. Ispričaću mu ovu tvoju priču;).
 

faraonn

Veoma poznat
Poruka
14.571
...lijepa je ovo opomena
da postoje razni pravci uloga i ispunjenja
cvijece ima jednu od tolikoh raznovrsnosti
a,
i ono medjusobno je u razlikama
i od koristi do prividne 'praznine'
bore se njihove prirode
ali,
samo jedna je svrha svegatosti
i svodi se na zauzimanje mjesta
u svjetskoj ikebani
sve je krvotok uhodan i neupitan
a ako se pojedinacno analizira
sve se svede na vaviloniku...
Mojoj dragoj Prijateljici ,-- veeeliki pozdrav...:drugari:
 
Poruka
7.417
Lepa priča, da li si je ti napisala?
Čitam i razmišljam o svom nevenu, tako je uporan; pročupam ga, presadim, ali uvek ostavim njegov glavni deo tamo gde sam ga prvi put zasadila, sad mi je baš drago zbog toga.
I kad sve drugo izda, Neven uvek cveta. Uporniji je i od Prkosa. Ispričaću mu ovu tvoju priču;).
Drago mi je da Ti se priča dopala.
Da, sve na blogu bez potpisa je moja škraobotina. Uredno potpišem tuđe.
Hvala na odvojenom vremenu i lijepom komentaru :hvala::kpozdrav:
 
Poruka
7.417
...lijepa je ovo opomena
da postoje razni pravci uloga i ispunjenja
cvijece ima jednu od tolikoh raznovrsnosti
a,
i ono medjusobno je u razlikama
i od koristi do prividne 'praznine'
bore se njihove prirode
ali,
samo jedna je svrha svegatosti
i svodi se na zauzimanje mjesta
u svjetskoj ikebani
sve je krvotok uhodan i neupitan
a ako se pojedinacno analizira
sve se svede na vaviloniku...
Mojoj dragoj Prijateljici ,-- veeeliki pozdrav...:drugari:
Hvala na čitanju i komentaru, Prijatelju :hvala::kpozdrav:
 
Top