Preosetljive osobe

Ne znam kako je biti osetljiv dobro za tu osobu prvenstveno, nebitno da li se nama sviđaju ili ne. Meni više liči ne neke posledice traume nego na urođenu konstituciju ličnosti.

U svakom slučaju, ne sviđa mi se preosetljiv nervni sistem, naročito ne kod muškog pola.
Nije lako. Moja majka je imala takvu strukturu. Ne, urođeno je, od malena se to oseća.
Kod muškog pola može biti vrlo privlačno, barem za mene, jer su veoma duboke osobe. Međutim, teško bi bilo za zajednički život, slažem se.
 
Ili možda me buni termin, možda je odgovarajući termin osećajnost, jer osetljivost mi zaista zvuči neurotično i kao izvor problema i za samu osobu. Osećajnost je već nešto drugo, dublje osećanje i promišljanje sveta oko sebe, i ok je, ako ne prelazi u osetljivost.
pa razmišljala sam o tim terminima osećajnost ili osetljivost, ipak mislim da je sensitive više osetljivost a i jeste.. dakle, prenaglašeno reagovanje na stimuluse iz unutrašnjosti i spoljašnjosti. Ne znači to automatski neurotičnost, već jednostavno reaguju intenzivnije, vide što i drugi ne vide, vrv veća intuicija, nekada su prezasićeni sadržajima i željni samoće, obično se onda povuku. itd.. ima u videu koji sam postavila
 
Sve sto je sa nazivom, prednazivom, hiper, mislim da ne donosi dobro.
Balans je najbolji. Kao jing jang.
Osim u slucuja mozda kada je neko hiper bogat.
svakako, ali oni to ne mogu da biraju.
Koliko je meni poznato, znam 3 osobe koje bi zasigurno mogla tu staviti. Moja mama, koja je već odavno umrla, moja najbolja prijateljica je to i moja velika ljubav. Veoma bliske osobe. Mislila sam kada sam bila mlađa da imam te sklonosti, ali samo sam introvert. USpevam vrlo uspešno sa svim izazovima i teško dolazim u stanje prezasićenosti.. No, eto, htela sam videti šta forum misli, da li ima iskustva, pozitivna i negativna (mada su u videu prikazana negativna)
 
pa razmišljala sam o tim terminima osećajnost ili osetljivost, ipak mislim da je sensitive više osetljivost a i jeste.. dakle, prenaglašeno reagovanje na stimuluse iz unutrašnjosti i spoljašnjosti. Ne znači to automatski neurotičnost, već jednostavno reaguju intenzivnije, vide što i drugi ne vide, vrv veća intuicija, nekada su prezasićeni sadržajima i željni samoće, obično se onda povuku. itd.. ima u videu koji sam postavila
Mene zanima najpre kako je njima dobro da doživljavaju npr zvuke, svetlost, dodir, miris intenzivno? Mogu da zamislim scenario u kome veoma lako dolazi do pregorevanja i potrebe za produženim odmaranjem, spavanjem, itd

Meni to deluje kao nervni sistem pod stresom, kao kad se osoba prenaglašeno cimne na neki sasvim običan stimulus iz okruženja, npr zvuk auspuha ili lavež psa. A u literaturi sam nailazila da su to simptomi zaostalog stresa od traume, nešto kao ptsd.
 
svakako, ali oni to ne mogu da biraju.
Koliko je meni poznato, znam 3 osobe koje bi zasigurno mogla tu staviti. Moja mama, koja je već odavno umrla, moja najbolja prijateljica je to i moja velika ljubav. Veoma bliske osobe. Mislila sam kada sam bila mlađa da imam te sklonosti, ali samo sam introvert. USpevam vrlo uspešno sa svim izazovima i teško dolazim u stanje prezasićenosti.. No, eto, htela sam videti šta forum misli, da li ima iskustva, pozitivna i negativna (mada su u videu prikazana negativna)
Iskustva su onako. Neke hipersenzibilne osobe, po mom misljenju, iako na to sagledavam kao ne bas pozeljnu osobinu, imaju velike padove emocionalne ali uz adekvatnu podrsku mogu naciniti vrlo velike ciljeve.
Isto tako mislim da sve zavisi od okoline u kojoj se nalaze, ko ih okruzuje i kako se okolina ophodi prema njima.
 
Mene zanima najpre kako je njima dobro da doživljavaju npr zvuke, svetlost, dodir, miris intenzivno? Mogu da zamislim scenario u kome veoma lako dolazi do pregorevanja i potrebe za produženim odmaranjem, spavanjem, itd
tako je kako je. baš tako, obe osobe koje su mi bliske rano odlaze u krevet, stalno su umorne, imaju potrebu za samoćom, a opet vole da imaju bliske ljude oko sebe, to je sad konflikt, .. i ukoliko uspeju da naprave sebi okruženje koje je ok, može da funkcioniše. Ni to nije uvek kod njih isto, imaju periode. Ali generalno, oboje su okrenuti umetnosti i u tome nalaze svoj svet. A takođe sam primetila da ima jako prijam jer sam struktuisana i racionalnija dosta, a opet ih prihvatam takve kakvi su.
Meni to deluje kao nervni sistem pod stresom, kao kad se osoba prenaglašeno cimne na neki sasvim običan stimulus iz okruženja, npr zvuk auspuha ili lavež psa. A u literaturi sam nailazila da su to simptomi zaostalog stresa od traume, nešto kao ptsd.
ne lavež psa i auspuha, ne na taj način. Ali recimo izraz lica neke osobe im se ureže, neki događaj, onda na nadražaje iznutra, preispituju često šta i koliko osećaju itd.. dakle, kod različitih osoba je to različito, i one se međusobno razlikuju, ali je sličnost po toj većoj osetljivosti..

Recimo, ja se sećam moje mame dođe kući sa posla i padne na krevet i plače, direktor mi rekao da sam đubre, ne njoj nego je čula da govori.. ja lično bih odmah otišla na razgovor i da kažem šta sam čula i da tražim objašnjenje. To je primer samo. Ali zato kada je moja mama bila u prirodi trebalo je doživeti tu količinu detinje radosti , primećivanja svakog lepog lista, neba, boja, zvukova.. a emocije koje umeju da pokazuju tek !

toliko od mene za sad
 
Poznavao sam jednu osobu za koju mislim da možda pripada ovakvoj strukturi ličnosti. Mada nisam siguran.

Lično mislim da je to jako loše u ovako postavljenom svetu, gde je sve ubrzano, gde se traži milion stvari od prosečnog čoveka da bi samo preživljavao, a kamoli nešto veće.

Kapiram da je za takve osobe bolji neki mirniji, van-gradski ambijent, ustaljen život, da mogu npr. da se oslone na svoje resurse i solidno žive (život u selu, poljoprivreda). Što nije ništa loše, naprotiv.

Život je sam po sebi rmbačenje i neprekidna borba, mnogi su popustili odavno sa živcima (pa i ja prilično, smučili su mi se ljudi), kako li je tek ljudima sa ovakvim sklopom nervnog sistema mogu samo da zamislim.
 
Ja sam preosetljiv po prirodi.
Nikome ne bih poželeo takav sklop :D

Najgore je kad ljudi to rado primećuju i rado napominju, to sam uvek shvatao kao latentnu zlonamernost i njihovu potrebu da sebe istaknu da su jaki naspram nekog avaj osetljivog i mnogo emotivnog.

Sada ne mislim da je to slabost već izazov da se istrajava u svemu što se želi uprkos preosetljivosti.

I sada mi je jasnije ko je kakav naspram tih komentara koje sam dobijao dugo.
 
Ja sam preosetljiv po prirodi.
Nikome ne bih poželeo takav sklop :D

Najgore je kad ljudi to rado primećuju i rado napominju, to sam uvek shvatao kao latentnu zlonamernost i njihovu potrebu da sebe istaknu da su jaki naspram nekog avaj osetljivog i mnogo emotivnog.

Sada ne mislim da je to slabost već izazov da se istrajava u svemu što se želi uprkos preosetljivosti.

I sada mi je jasnije ko je kakav naspram tih komentara koje sam dobijao dugo.
ovo mi se sviđa, preosetljivi, napisaću Nini da promeni naslov
 
Spadam u ovu kategoriju. Od deteta sam bila takva. Previše emotivna,previše sažaljiva. Sada je to malo ublaženo,umem da se iskontrolišem, ali umem da osetim i najmanje emotivne izraze,promene kod drugih ljudi, osećam promenu energije,čitam im govor tela, čak i one najsuptilnije pokrete. S jedne strane mi je drago što je tako, jer me ono što osećam retko vara. S druge strane, sklonija sam osećaju povređenosti. Sve ima svoje dobre i manje dobre strane.
 
Spadam u ovu kategoriju. Od deteta sam bila takva. Previše emotivna,previše sažaljiva. Sada je to malo ublaženo,umem da se iskontrolišem, ali umem da osetim i najmanje emotivne izraze,promene kod drugih ljudi, osećam promenu energije,čitam im govor tela, čak i one najsuptilnije pokrete. S jedne strane mi je drago što je tako, jer me ono što osećam retko vara. S druge strane, sklonija sam osećaju povređenosti. Sve ima svoje dobre i manje dobre strane.
To je hiperosećajnost ili možda vrlo izražena empatija
Ali da li više osećaš u čulnom smislu od drugih, koja ti je procena?
 
Spadam u ovu kategoriju. Od deteta sam bila takva. Previše emotivna,previše sažaljiva. Sada je to malo ublaženo,umem da se iskontrolišem, ali umem da osetim i najmanje emotivne izraze,promene kod drugih ljudi, osećam promenu energije,čitam im govor tela, čak i one najsuptilnije pokrete. S jedne strane mi je drago što je tako, jer me ono što osećam retko vara. S druge strane, sklonija sam osećaju povređenosti. Sve ima svoje dobre i manje dobre strane.
Osecaj tj mogucnost empatije kazu da je odraz i inteligencije. Mozda razmisliti i o tome.
U zivotu je veoma vazan nacin tj pogled na dogadjaj, sve sustiniski oko nas pa i osobe.
 
To je hiperosećajnost ili možda vrlo izražena empatija
Ali da li više osećaš u čulnom smislu od drugih, koja ti je procena?
Ako se baziramo samo na čula, jesam preosetljiva na buku, užasno mi smeta, to čak ima i svoj naziv "Mizofonija", izaziva mi organske reakcije (nekad i mučninu). Osećam dodire takođe,tj.emociju koju nose,iako je suptilna.
Inače sam i naglašeni vizuelac, mnogo detalja primećujem. Pamtim vizuelno.
 

Back
Top