Predskazanje 3. svetskog rata i radioaktivnog zagađenja - Stevan Božić

Bukovik

Početnik
Poruka
3
Stevan Božić je otac Sretena Božića (B. Vongar, australijski pisac)

Predskazanje 3. Svetskog rata

Stevan Božić (1890-1973), Gornja Trešnjevica kod Aranđelovca.

"Na odsluženju vojnog roka 1912. godine u Kragujevačkoj kasarni, jednom uveče, dok sam ležao u krevetu, čitao sam svoju najomiljeniju knjigu, Sveto pismo. I kad je vojna truba najavila spavanje i dežurni pogasio svetla, stavio sam onda knjigu pod glavu i zaspao. I te noći dobio sam vest šta me čeka i kakvu ulogu ima da odigra srpski vojnik u sledećem ratu.

Naime, usnim nekog lepog čoveka s bradom, a na reveru piše njegovo ime: Rodni. Držao je u jednoj ruci Sveto pismo, a drugom je pokazivao meni dobro poznato poglavlje iz Otkrivenja Jovanovog, gde stoji: "Poleti anđeo i bi mu dano da odreši četiri anđela koji su vezani za reku veliku Eufrat."
Rodni mi objasni da su ova četiri anđela - četiri države: Srbija, Crna Gora, Grčka i Bugarska. Pa nastavi:
- Vi ćete zajednički ući u rat sa Turskom carevinom, pobedićete i odrešiti se zauvek od Turske. Bog će dati tom balkanskom savezu moćni ključ da otvori vrata Strašnom Božjem sudu.
Balkanski rat usloviće i prouzrokovati svetski rat. A taj, Prvi svetski rat, doneće velika stradanja i pustoš na Zemlji. Drugi svetski rat biće produžetak Prvog, a Treći produžetak Drugog. A Strašni Božji sud i sva tri svetska rata počinju od balkanskog saveza i srpskog vojnika! Posle Trećeg svetskog rata postaviće Bog po svojoj želji carstvo na Zemlji, vladaće svetom vlada Ujedinjenih Naroda i ceo svet biće kao jedno veliko selo...
Vojna truba, koja je oglasila ustajanje, razdvojila me je od ovog duhovnog čoveka.
Istog dana, pisale su srpske novine o trgovinskom ugovoru između Srbije i Turske. O ratu - koji je bio na vratima, narod nije znao ništa..."

Rodni javlja Stevanu smrt kralja Aleksandra Karađorđevića i Stevan piše kralju upozoravajući ga, međutim, Krunski odbor ne uručuje pismo kralju smatrajući ga za sanjariju nekog seljaka. Stevan tuži krunski odbor, ali bez uspeha, jer upozoravajuće pismo nestaje iz arhive dvorske pošte.

"Hiljade poruka, vesti, mapa, slika, šta čeka mene i druge oko mene - sve mi je to godinama davao u snu taj "čovek" zvani Rodni, koji nikako nije stario, uvek je izgledao kao četrdesetogodišnjak. Dok sam ja stario, on je ostajao uvek isti.

Rodni mi je mnogo toga otkrivao, ali mi je i davao snagu da preživim sve nedaće i ratove.

Jednom, noć je bila vedra, a nebo zvezdano, čisto, spavao sam kod svog trla na njivi, u kolskim kantama. Sanjam: Stoji Rodni sa još nekoliko meni nepoznatih ljudi, suze im svima kaplju iz očiju, i ja zaplakah sa njima. Kad, na jugoistoku se pojavi jako svetlo koje je spajalo nebo i zemlju, a zemlja se drmala pod našim nogama.
Rodni, gledajući u mene, reče: "Rusi zauzeše Jugoslaviju bez otpora." Tada se pojavi na nebu slika Majke Božje i ispred nje ključ velik, a ja, Rodni i ostali, svi smo drhtali i plakali. Ja se od jakog zemljotresa probudih, a suze su mi još iz očiju kapale i jastuk pod mojom glavom bio je sav mokar.
Nikada Rodni, u drugim našim susretima, ne kaza šta znači ona slika na nebu Majke Božje i ključ pored nje...

U drugom jednom susretu u snu, Rodni mi je rekao da će Treći svetski rat doći naglo, odjednom, iznenadiće mnoge, i tih dana, kad plane taj rat, neće biti nigde sigurno.
- Te smrtonosne, otrovne vatrene glave dolaziće s neba, iz vode i sa kopna - rekao je. - Hrana i voda postaće otrov; čista nezatrovana hrana i voda teško će se nalaziti, a u nekim reonima prodavaće se litar nezatrovane vode za kilogram zlata.
Preživeće oni koji predosete dolazak katastrofe, "strašnog rata"; po prirodnim pojavama, nezapamćenoj vrućini ili sudeni, veoma uznemirenim vazdušnim talasima i učestalim jakim zemljotresima. Preživeće oni koji imadnu hranu i vodu sklonjenu da se ne zatruje.
Mnogi će se kajati što nisu u one flaše što su bacali ostavljali vodu i zakopavali, kajaće se što nisu u svojim podrumima, u buradima i bačvama, umesto vina i rakije držali pšenicu i kukuruz.
Naša zemlja, Jugoslavija, biće bojno polje supersila, a stradanje će prevaziće sve dosadašnje ratove. I tih dana na televiziji i radiju samo ćeš moći da čuješ šum ogromen reke koja sve odnosi...
Kad sam Rodnog upitao dokle će da traju te strahote, on mi je odgovorio:
- Oni koji su rođeni 1912. godine - kada ste vi Srbi, Crnogorci, Bugari i Grci otvorili vrata ratu stoleća - neće svi umreti, neki će od tog naraštaja doživeti, ili da kažem preživeti Treći svetski rat i Strašni Božji sud.

Zatim će nastupiti novo doba i novo carstvo, i ono će doneti radikalne reforme koje će usloviti da potekne reka svetskog ujedinjenja u jedan novi sistem života, sa novim kalendarom, jednom religijom i jednim jedinstvenim međunarodnim jezikom...

Ljudski um pronaći će novi način ishrane, sa jednostavnom proizvodnjom. A najveća otkrića postići će medicina. Lek protiv starenja izmeniće temelje uobičajenog života, i čovekov vek na Zemlji postaće gotovo bezgraničan..."
(Priredio Vladeta Kolarević, Treće Oko, 11.5.2004)

spominje se i njegov otac Stevan, slika (min 3:11).
 
U Mladenovcu, na Crkvencu, još postoji česma podignuta 1915. u čast humanitarne misije škotskih žena u Prvom svetskom ratu. Na improvizovanoj govornici pored nje Stevan je pozvan da 1945. održi govor na skupu kome je predsedavao neki ruski general. Po rečima njegovog sina Milosava Božića, „otac je zahvalio Rusima na oslobođenju i rekao da kada počne sa radom Narodna skupština u Beogradu prvi zakon koji treba da se izglasa jeste zakon o ukidanju smrtne kazne, jer je dosta nas Srba izginulo u ratu. Došlo je do rasprave i svađe među prisutnima pa je predsedavajući general zatvorio skup. Nekoliko nedelja kasnije otac je proglašen za kulaka”.

Ovakav liberalni stav i humanističko zalaganje za ukidanje smrtne kazne, dok su „oslobodioci” po Srbiji spremali preke sudove i masovne likvidacije „oslobođenih”, nikako nije mogao biti po volji vlasti. Njegov istup izazvao je toliko nezadovoljstvo da je posle nekoliko meseci bačen u zatvor gde je sa prekidima proveo tri godine.

Vongar je nesumnjivo imao na umu očevu hrabrost dok je u svojim delima žigosao Britansku imperiju za ono što je učinila Aboridžinima. Ali to nije sve po čemu se on ugledao na svog oca.

Milosav Božić kaže: „Stevan je napisao pismo kralju Aleksandru u kome ga je obavestio o svom snu u kome je video smrt koja ga čeka u Francuskoj. Međutim, Krunski odbor, da pismo ne bi zabrinulo kralja i odvratilo ga od posete Francuskoj, a smatrajući ga običnim sanjarenjem jednog seljaka, odlučio je da pismo ne preda kralju. Posle smrti kralja Aleksandra Karađorđevića, Stevan Božić, sa povratnim receptom koji je dobio od dvora da je pismo primljeno, obratio se dvorskoj pošti. Nadležni u dvorskoj pošti su se pravdali da Krunski odbor kralju nije uručio pismo možda zbog nervoze i neugodnosti, a smatrajući poniženjem da se sanjanje jednog seljaka predaje kralju kao važnost. Stevan Božić, preko advokata Čede Plećevića, podiže tužbu protiv Krunskog odbora sa navodima da je Krunski odbor sprečio spasavanje od smrti kralja Aleksandra. Advokat Čeda Plećević iz Aranđelovca i Stevan Božić, seljak iz Trešnjevice, nisu mogli voditi sudski spor sa Krunskim odborom i njihovim advokatom.”
http://www.politika.rs/rubrike/spektar/Nauka/Srbin-Aboridzin.lt.html
 

Back
Top