Ljudi na zapadu jednostavno nisu isti, nemaju to nešto što ja samo pronalazim u svojoj rodnoj zemlji. Imam jednog našeg u razredu i to je jedino što me je održalo još normalnim od kad sam se odselio. U Nemačkoj imam jako puno drugova ali stvarno se nijedno to drugarstvo ne oseća pravo, niti je na nivou kao ona drugarstva u Srbiji
Sve ono što sam imao u Srbiji tehnički imam i u Nemačkoj, ali u praksi je sve drugačije. No, nakon dve godine kad sam napokon ponovo došao za Srbiju, svi moji stari drugari su krenuli svojim putevima, tako da sam ja ostao u problemu zato što ih je samo par ostalo, i tih par su našli neko svoje novo društvo tako da ih ja više valjda ne interesujem (što razumem).
Nema ni načina da ja steknem nekog novog druga ovde zato što sam većinski u periodima od par nedelja tu - i nemam preko čega da ga upoznam, obično nalazim društvo iz škole pa tako drugovi od tih drugova itd.
jednostavno mi je žao što nisam mogao da provedem tinejdžerski život u Srbiji, zato što u nemačkoj on ne liči na ništa pored ovog
Da li postoje neki gastarbajteri sa sličnim iskustvima i kako se vi snalazite sa realnošću situacije?
Sve ono što sam imao u Srbiji tehnički imam i u Nemačkoj, ali u praksi je sve drugačije. No, nakon dve godine kad sam napokon ponovo došao za Srbiju, svi moji stari drugari su krenuli svojim putevima, tako da sam ja ostao u problemu zato što ih je samo par ostalo, i tih par su našli neko svoje novo društvo tako da ih ja više valjda ne interesujem (što razumem).
Nema ni načina da ja steknem nekog novog druga ovde zato što sam većinski u periodima od par nedelja tu - i nemam preko čega da ga upoznam, obično nalazim društvo iz škole pa tako drugovi od tih drugova itd.
jednostavno mi je žao što nisam mogao da provedem tinejdžerski život u Srbiji, zato što u nemačkoj on ne liči na ništa pored ovog
Da li postoje neki gastarbajteri sa sličnim iskustvima i kako se vi snalazite sa realnošću situacije?