Pravoslavni pogled na molitvu

Jasna

Stara legenda
Moderator
Poruka
82.694
Mi kažemo da verujemo, ali u stvarnosti nije tako. Ne prestajemo da mislimo
o problemima i unervozimo se i brinemo,
i time Bogu dajemo do znanja da
želimo sve sami da rešimo jer nemamo vere u Njega. Na taj način mi ne dobijamo
odgovore na svoje molitve jer imamo „očekivanja“
.

Ako želimo da nam Bog pomogne, neophodno je da odbacimo očekivanja, ali i
uverenja i organičenja koja su nam nametnuta ili od okoline ili od roditelja ili
dalekih predaka
. Ako se svega toga oslobodimo, u određenom trenutku će doći
najprikladnija i savršena stvar. Nikada ne znamo na koji način. Da bismo prihvatili
to iznenađenje, moramo to dozvoliti.
Otac Tadej o molitvi

Evo za početak, vrlo ispirativnih i praktičnih saveta.
Svaka mu je zlatna.
Šta kažu ostali duhovni oci?

Čemu vama molitva služi?
Da li uspevate u tome da vam briga i očekivanja ne uprljaju molitvu?
 
Mi kažemo da verujemo, ali u stvarnosti nije tako. Ne prestajemo da mislimo
o problemima i unervozimo se i brinemo,
i time Bogu dajemo do znanja da
želimo sve sami da rešimo jer nemamo vere u Njega. Na taj način mi ne dobijamo
odgovore na svoje molitve jer imamo „očekivanja“
.

Ako želimo da nam Bog pomogne, neophodno je da odbacimo očekivanja, ali i
uverenja i organičenja koja su nam nametnuta ili od okoline ili od roditelja ili
dalekih predaka
. Ako se svega toga oslobodimo, u određenom trenutku će doći
najprikladnija i savršena stvar. Nikada ne znamo na koji način. Da bismo prihvatili
to iznenađenje, moramo to dozvoliti.
Otac Tadej o molitvi

Evo za početak, vrlo ispirativnih i praktičnih saveta.
Svaka mu je zlatna.
Šta kažu ostali duhovni oci?

Čemu vama molitva služi?
Da li uspevate u tome da vam briga i očekivanja ne uprljaju molitvu?

Мислим да су размишљање о проблемима, нервоза, брига, очекивања, чисто женски проблеми. Молитва служи да нас повеже са Створитељем, а не да помоћу молитве као неке чаролије остваримо неку корист за себе или другога. Али жене обично размишљају на такав магијски начин. Зато је при молитви једино битно сасвим се ослободити свог ега, заборавити на себе, и потпуно се препустити Богу.
 
Мислим да су размишљање о проблемима, нервоза, брига, очекивања, чисто женски проблеми. Молитва служи да нас повеже са Створитељем, а не да помоћу молитве као неке чаролије остваримо неку корист за себе или другога. Али жене обично размишљају на такав магијски начин. Зато је при молитви једино битно сасвим се ослободити свог ега, заборавити на себе, и потпуно се препустити Богу.
O, Bogu hvala da vi takvih muka nemate. :worth:

Mislila sam da ovo obišem, kao čisto ženomrzački komentar,
al nek vide ljudi s kim pričaju. Imaju pravo.
 
O, Bogu hvala da vi takvih muka nemate. :worth:

Mislila sam da ovo obišem, kao čisto ženomrzački komentar,
al nek vide ljudi s kim pričaju. Imaju pravo.

Па срећом немамо. z:) Али то је најмање битан део мог коментара, а жене се ето обично лепе за небитне детаље и од дрвета не виде шуму. z:)

Него сам хтео да појасним онај битан део, зашто у молитви треба да заборавимо на себе и да се препустимо Створитељу.

На пример, узмимо молитву: "Хлеб наш насушни дај нам данас." Ако нам Бог да хлеб насушни, ми ћемо се и даље молити за хлеб насушни. Ако нам Бог не да хлеб насушни, ми ћемо се и даље молити за хлеб насушни. Ово нам говори да сврха молитве није хлеб насушни, већ сама молитва Богу; да сврха није тражење добробити за себе, већ је сврха у прослављању Творца. Он је тај који поседује створитељску моћ и милост да нам да или да нам не да, а ми га прослављамо у оба случаја.
 
Ne znam, ja sam malopre bila u crkvi, nisam se molila ali sam se malo isplakala ispred Isusove ikone.

Mislim da me on razume, nema potrebe da mu objasnjavam molitvom kako se osecam i zasto placem.
Па добро је и то понекад, помаже. Јеси ли пробала да одеш на Литургију ?
Мислим да су размишљање о проблемима, нервоза, брига, очекивања, чисто женски проблеми. Молитва служи да нас повеже са Створитељем, а не да помоћу молитве као неке чаролије остваримо неку корист за себе или другога. Али жене обично размишљају на такав магијски начин. Зато је при молитви једино битно сасвим се ослободити свог ега, заборавити на себе, и потпуно се препустити Богу.
О младости, младости моја. И ја сам тако размишљао кад сам био млад. Ако не живиш у манастиру не можеш себе да препустиш Богу у потпуности јер имаш много других брига.
 
О младости, младости моја. И ја сам тако размишљао кад сам био млад. Ако не живиш у манастиру не можеш себе да препустиш Богу у потпуности јер имаш много других брига.
Kada sam shvatila da je briga molitva za nevolju, prvo sam na decu
pomislila i na to kakve mi se misli vrzmaju po glavi kada se o njima
radi. Tako da sam to isekla u korenu.
Ne briga u smislu da se pobrinem za nešto ili nekoga, već ona jalova
briga kad sediš i samo vrtiš horor filmove po glavi.

U ovom svetu smo odgovorni i za druge, a ne samo za sebe, ali
opet možemo da razdvojimo šta je to gde se za te druge treba
pobrinuti, a šta je načisto nekoristno. I ta odgovorost ne treba da
bude da zauzmemo mesto Boga, nego i njih možemo u Božije ruke
pustiti. Što je do tebe učiniš, što nije, pustiš..
 
bespotrebna briga i opsesivno zamišljanje negativnih scenarija je negativni placebo...ali mislim da ne može da deluje na druge...samo na onog ko brine...
Pod uslovom da brine u sebi. :lol:
Ako zabrinutim glasom kažeš ''Javi mi se kad stigneš, nemoj da brinem.''
Onaj odmah počne da razmišlja hoće li stići živ i zdrav.
Ma dovoljno je i da primeti da si zabrinut. Mi osećamo tuđe emocije,
bili toga svesni ili ne.
 
О младости, младости моја. И ја сам тако размишљао кад сам био млад. Ако не живиш у манастиру не можеш себе да препустиш Богу у потпуности јер имаш много других брига.

Ха ха, хвала на комплименту, нисам баш млад више сам пред заласком, мада ми сви кажу да изгледам млађи него што јесам. z:)

И ми који смо у свету можемо да се препустимо Богу, поготово да одбацимо "бригу" као идеју уопште. Онај који верује тај не брине.

Ни у молитви такође нема места за бригу, брига значи недостатак вере. А за молитву су потребни вера и љубав и нада.
 
Mi kažemo da verujemo, ali u stvarnosti nije tako. Ne prestajemo da mislimo
o problemima i unervozimo se i brinemo,
i time Bogu dajemo do znanja da
želimo sve sami da rešimo jer nemamo vere u Njega. Na taj način mi ne dobijamo
odgovore na svoje molitve jer imamo „očekivanja“
.

Ako želimo da nam Bog pomogne, neophodno je da odbacimo očekivanja, ali i
uverenja i organičenja koja su nam nametnuta ili od okoline ili od roditelja ili
dalekih predaka
. Ako se svega toga oslobodimo, u određenom trenutku će doći
najprikladnija i savršena stvar. Nikada ne znamo na koji način. Da bismo prihvatili
to iznenađenje, moramo to dozvoliti.
Otac Tadej o molitvi

Evo za početak, vrlo ispirativnih i praktičnih saveta.
Svaka mu je zlatna.
Šta kažu ostali duhovni oci?

Čemu vama molitva služi?
Da li uspevate u tome da vam briga i očekivanja ne uprljaju molitvu?
Dal si procitala , sta Hristos govori o molitvi, :?:
 
Ne znam, ja sam malopre bila u crkvi, nisam se molila ali sam se malo isplakala ispred Isusove ikone.

Mislim da me on razume, nema potrebe da mu objasnjavam molitvom kako se osecam i zasto placem.
Tacno i lepo receno, ali ako nastavljas sa nekim svojim grehom / pogresnim ponasanjem, onda to nije molitva tj. nije pokajanje.

U svakom slucaju, za ono sto molimo, moramo u skladu sa tim da i nastavimo da se ponasamo, ako zaista to (nesto, neko ispravljenje zivota, nesto bolje) toliko zelimo....i to cak i nema obavezno veze samo sa verom, nego uospte, sa osnovnom logikom.
 

Молитва за упокојене


Помени, Господе, оце и браћу нашу уснуле у нади на васкрсење у живот вечни, и све упокојене у побожности и вери, и опрости им свако сагрешење, хотимично и нехотимично, што сагрешише речју, или делом, или мишљу.
И усели их у места светла, у места свежине, у места одмора, одакле одбеже свака мука, жалост и уздисање, где гледање лица Твога весели све од века свете Твоје.
Даруј им царство Твоје и учешће у неисказаним и вечним Твојим добрима, и наслађивање у Твом бесконачном и блаженом животу.
Јер си Ти живот, и васкрсење и покој уснулих слугу Твојих, Христе, Боже наш, и Теби славу узносимо са беспочетним Твојим Оцем и Пресветим, и Благим, и животворним Твојим Духом, сада и увек и у векове векова.
Амин.
 
Molitva treba da se strukturira kao što je ''Oče naš''.

Prvo
ide ''adresiranje'' - obraćamo se Ocu Koji je na nebesima.
(Njemu a ne nekom drugom ocu, jer ima svačega, svakakvih obraćanja...)

Potom
Bogu odajemo poštovanje, veličanje, uznošenje, zahvalnost.
(Ko je zahvalan, taj ima osnovni uslov da bude srećan, kazao je jedan oštoumni čovek.)

Dalje
izražavamo želju da dođe Carstvo Njegovo, ovde kao što je tamo.

Dalje
želimo da bude volja Njegova ovde, s nama, kao što je tamo, na nebu, u Carstvu Božjem.
Ovde je, rekao bih, mesto u molitvi gde se naša vera pokazuje. Kolika je i kakva je.
Ne molimo se da bude volja naša, ili volja dobra, ili Anđelska, ili (da se izrazim ovosvetski)
da bude ''prosperitetna'' - saglasna sa opšteprihvaćenim zemaljskim načelima
kao što su zdravlje, lepota, sreća, uspeh, veselje, napredak, radost.
Ne. Nego da bude Volja Njegova - to se molimo. To je predavanje u Njegove ruke.
Tako svedočimo da smo svesni koliko nas Bog voli i da shvatamo kako će sve
što nam se događa biti u funkciji našeg napretka prema Njegovoj volji.
Ako zdravlje, ok, ako bolest, ok. Verujemo da će podjednako korisno
za nas i za ljude oko nas biti i da smo zdravi ali isto tako i da smo bolesni.
Ovo je vera u Boga i Njegov promisao s nama.

Potom
u molitvi ištemo ono što je osnovno. Samo to i svega to. Hleb.
A za ono drugo, znači sve ostalo što bismo želeli ne izjašnjavamo se.
Onako kako je Otac Tadej rekao. Tako izražavamo našu veru da Bog zna
šta nama treba i da će nam te naše potrebe udovoljiti ukoliko su korisne za nas,
a neće ih ispuniti ako bi one bile kontraproduktivne duši našoj.

Zatim
molimo se za opraštanje naših grehova. Njega molimo da nam On oprosti. Kajemo se.
Ispovedamo se. Pokazujemo svoju svesnost da vidimo,
da smo sagledali naše pogreške, naše naopako ponašanje.

A potom
se molimo i da nam se to opraštanje obavi na jedan poseban način,
a taj način je da to bude na isti način kao što i mi opraštamo.
Tako da nam Bog oprašta. Za to se molimo.
Ovo je ustvari varijacija one čuvene jevanđelske poruke ''da činimo drugima ono
što bismo želeli da i oni nama čine''. Drugim ljudima, misli se.
Ali tu poruku sada upućujemo kao molbu i Bogu. Ovo ima vrlo veliku težinu.
Mi na ovaj način želimo da nam se naši postupci vrate na isti način
kao što smo ih mi učinili. Ovo naglašava naše pristanak na Božju pravdu.
Svesni smo, i želimo da tako bude, da naše opraštanje drugim ljudima
uslovljava opraštanje koje od Boga očekujemo, za koje se evo sada molimo.

I dalje,
molimo se da nam Bog bude milostiv u iskušenjima pred koja nas stavlja,
da nas ona ne slome, da nam ne budu preteška, pred kojima ćemo pokleknuti.
Svesni da nam je snaga malena.

I još najvažnije,
molimo se da nas Bog izbavi od zamki Lukavoga, Zloga.
Neumornog neprijatelja ljudskog od početka.
Ovde se često čini greška da se
iskrivljuje, krivotvori, zamagljuje, otupljuje naša molitva.
To se čini kada upotrebimo reč zlo namesto Zli.
Zlo je pojam, pojava, dešavanje. (Npr. zlo je za nekoga kiša,
a za nekoga Sunce, dok to za druge nije zlo.)
Dok Zli je ličnost, biće, Lukavi.
Moleći se protiv zla a ne protiv Zloga mi pravimo
veliki promašaj suštine naše molitve.
 
Mi kažemo da verujemo, ali u stvarnosti nije tako. Ne prestajemo da mislimo
o problemima i unervozimo se i brinemo,
i time Bogu dajemo do znanja da
želimo sve sami da rešimo jer nemamo vere u Njega. Na taj način mi ne dobijamo
odgovore na svoje molitve jer imamo „očekivanja“
.

Ako želimo da nam Bog pomogne, neophodno je da odbacimo očekivanja, ali i
uverenja i organičenja koja su nam nametnuta ili od okoline ili od roditelja ili
dalekih predaka
. Ako se svega toga oslobodimo, u određenom trenutku će doći
najprikladnija i savršena stvar. Nikada ne znamo na koji način. Da bismo prihvatili
to iznenađenje, moramo to dozvoliti.
Otac Tadej o molitvi

Evo za početak, vrlo ispirativnih i praktičnih saveta.
Svaka mu je zlatna.
Šta kažu ostali duhovni oci?

Čemu vama molitva služi?
Da li uspevate u tome da vam briga i očekivanja ne uprljaju molitvu?

Које си ти конфесије ?
 
Pa sad, kome je smešno, nek se smeje slobodno. Pitao si, odgovorila sam.

како се пита тако и одговоре ....

... или беше .. свако се каже како уме...

99% тема су контеплације на блискочноисточни монотеизам са нагласом на Византијски историјски наратив ...

Па отуд 'несврстано' ... вероватно са сврхом упознавања хабитата ....
 
Čemu vama molitva služi?
Molitva je razgovor sa Bogom,iskreno otvaranje vlastotog srca bez ikakvih potreba da sakrivamo ili maskiramo nasa osecanja...
Bogu se obracamo kad smo dobro raspolozeni da bi Mu zbog toga zahvalili,kad smo lose raspolozeni da mu objasnimo zasto se tako osecamo,kad nam treba Njegova dugorocna ,kratkorocna ili hitna intervencija ( ovo se prakticki desava u kontinuitetu) , pa cak i tada kada smatramo da se imamo prava ljutiiti na Boga i to Mu trebamo reci otvoreno i da ujedno trazimo objasnjenje kako bi razumeli ono sto mozda trenutno ne razumemo...
Dakle molitva je direktna komunikacija sa Stvoriteljem sa punim uverenjem da nas On cuje i da reaguje na nase molitve !!!
Da li uspevate u tome da vam briga i očekivanja ne uprljaju molitvu?
Iskreno,mislim da nase brige i ocekivanja uopste ne prljaju nase molitve nego bas suprotno - sve Mu to trebamo kazivati otvoreno,upravo tako kako osecamo s tim da uvek moramo imati u vidu da pricamo sa Bogom Nebeskim,sa autoritetom broj jedan u citavom kosmosu koji je stvorio sve sto se vidi i ne vidi !!!
I za kraj, Bogu se mozemo moliti u svaku priliku i situaciju ali ukoliko imamo adekvatne, intimne uslove - to trebamo raditi padajuci na nasa koljena !!!
 

Back
Top