dekapitare
Iskusan
- Poruka
- 5.200
Osim običaja koji su utemeljeni u autentičnom hrišćanstvu i staroslovenskoj tradiciji, kod Srba se prepliću i novokomponovane navike, koje nemaju veze sa bilo kakvom duhovnošću, već proizlaze iz savremenih praznovjerica.
Tako se pravoslavlje, bar u svakodnevnom, praktičnom životu, kod nas našlo u jednoj vrsti trougla, u kojoj je vjernicima sve teže da pronađu jasne granice između svih tih dimenzija.
Paganski elementi u savremenim hrišćanskim običajima svjedoče o dugotrajnom i veoma složenom procesu pokrštavanja Srba. Iako je počelo veoma rano, pokrštavanje srpskog naroda završeno je tek sa Svetim Savom, ali običaji iz stare religije, po svemu sudeći, još dugo će biti prisutni.
Stara religija se prožimala sa hrišćanskim motivima, te ove dvije vjerske tradicije danas nisu suprotstavljene. Naprotiv, zajedno žive kroz svakodnevne običaje i rituale u crkvenim hramovima, portama i domovima vjernika, u okviru specifičnog vida pravoslavnog hrišćanstva, često nazivanog svetosavlje. Ne treba zaboraviti da je baš Sveti Sava prvi insistirao da se elementi iz staroslovenske religije ne pokušavaju iskorijeniti silom. Mnoge osobine drevnih vjerovanja uključene su u novi, monoteistički pogled na svijet, a Srbi su, prema istorijskim zapisima, relativno mirno prihvatili hrišćanstvo kao nacionalnu, kasnije i državnu religiju.
Osobine paganskih svetkovina sadržane su i danas u hrišćanskim običajima i praznovanjima svetaca. Slava, pijukanje, bacanje žita, paljenje badnjaka, sve su to ostaci stare religije. Čak i proslavljanje jednog od najvećih hrišćanskih praznika, Božića, ima takav pečat, jer obilježavanje rođenja potiče iz paganstva, a hrišćani su ga smatrali za jeres. Božić je povezan sa Hristovim rođenjem tek u četvrtom vijeku.
Iz Srpske pravoslavne crkve teško je dobiti zvaničan stav o ovoj problematici, ali u neformalnom razgovoru rečeno nam je da se Crkva zalaže za odustajanje od narodnih običaja, od kojih su neki zadržani još od paganskih vremena. Međutim, u SPC postoji svijest da će za to biti potrebno još mnogo vremena, jer je narod svoja vjerovanja utisnuo toliko duboko da je veoma teško brzo prekinuti s tim.
– Iznošenje hrane na grobove predaka svojstveno je mnogobožačkim religijama i ne priliči pravoslavnim Srbima. U tim situacijama valja ponijeti žito, vino, svijeću i tamjan, te se moliti. Sve drugo nije u duhu pravoslavlja. Naši vjernici preveliki akcenat stavljaju na običaje koji su u vezi s odlaskom na groblje, pa umjesto o molitivi razmišljaju o hrani, piću i cigaretama koje će iznijeti na grobove svojih upokojenih. To je samo bacanje novca na štetu, a ne u korist predaka. Koliko god SPC govorila o ovom fenomenu, ti srpski običaji još su se održali
Tako se pravoslavlje, bar u svakodnevnom, praktičnom životu, kod nas našlo u jednoj vrsti trougla, u kojoj je vjernicima sve teže da pronađu jasne granice između svih tih dimenzija.
Paganski elementi u savremenim hrišćanskim običajima svjedoče o dugotrajnom i veoma složenom procesu pokrštavanja Srba. Iako je počelo veoma rano, pokrštavanje srpskog naroda završeno je tek sa Svetim Savom, ali običaji iz stare religije, po svemu sudeći, još dugo će biti prisutni.
Stara religija se prožimala sa hrišćanskim motivima, te ove dvije vjerske tradicije danas nisu suprotstavljene. Naprotiv, zajedno žive kroz svakodnevne običaje i rituale u crkvenim hramovima, portama i domovima vjernika, u okviru specifičnog vida pravoslavnog hrišćanstva, često nazivanog svetosavlje. Ne treba zaboraviti da je baš Sveti Sava prvi insistirao da se elementi iz staroslovenske religije ne pokušavaju iskorijeniti silom. Mnoge osobine drevnih vjerovanja uključene su u novi, monoteistički pogled na svijet, a Srbi su, prema istorijskim zapisima, relativno mirno prihvatili hrišćanstvo kao nacionalnu, kasnije i državnu religiju.
Osobine paganskih svetkovina sadržane su i danas u hrišćanskim običajima i praznovanjima svetaca. Slava, pijukanje, bacanje žita, paljenje badnjaka, sve su to ostaci stare religije. Čak i proslavljanje jednog od najvećih hrišćanskih praznika, Božića, ima takav pečat, jer obilježavanje rođenja potiče iz paganstva, a hrišćani su ga smatrali za jeres. Božić je povezan sa Hristovim rođenjem tek u četvrtom vijeku.
Preveliki akcenat
Kult predaka, veoma važan u staroj religiji, zadržao se i u hrišćanstvu, a sačuvan je i u načinu sahranjivanja. To se naročito ogleda u široko rasprostranjenom ostavljanju hrane na grobu pokojnika, za njegovu dušu, ali i za zle duše, od kojih pokojnik treba da se čuva. Često se mrtvac mjeri crvenim končićem, koji se zakopava u kuću. Taj običaj potiče iz staroslovenskog sahranjivanja pokojnika ispod praga, da bi se i poslije njega u domu sačuvala sloga. Tu je prekrivanje ogledala prije sahrane, prosipanje vode iz kuće poslije nje, a takođe i ritualno pranje ruku. Kada dođemo sa sahrane, mi obavezno moramo da operemo ruke, da ne bismo smrt prenijeli ostalim ukućanima.Iz Srpske pravoslavne crkve teško je dobiti zvaničan stav o ovoj problematici, ali u neformalnom razgovoru rečeno nam je da se Crkva zalaže za odustajanje od narodnih običaja, od kojih su neki zadržani još od paganskih vremena. Međutim, u SPC postoji svijest da će za to biti potrebno još mnogo vremena, jer je narod svoja vjerovanja utisnuo toliko duboko da je veoma teško brzo prekinuti s tim.
– Iznošenje hrane na grobove predaka svojstveno je mnogobožačkim religijama i ne priliči pravoslavnim Srbima. U tim situacijama valja ponijeti žito, vino, svijeću i tamjan, te se moliti. Sve drugo nije u duhu pravoslavlja. Naši vjernici preveliki akcenat stavljaju na običaje koji su u vezi s odlaskom na groblje, pa umjesto o molitivi razmišljaju o hrani, piću i cigaretama koje će iznijeti na grobove svojih upokojenih. To je samo bacanje novca na štetu, a ne u korist predaka. Koliko god SPC govorila o ovom fenomenu, ti srpski običaji još su se održali
Il veruješ il ne veruješ. Kako možeš prazno da veruješ?
