Pravopis, pravopisne greške, jezičke nedoumice i pitanja

Kako glasi prvo lice jednine prezenta glagola BITI

  • bi

  • budem

  • bih

  • bejah

  • bicu

  • jesam


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.

MathPhysics

Iskusan
Poruka
5.328
Da li postoji neka rec a da nije veznik, koja bi mogla da zameni veznik "i"? Cesto imam potrebu da zapocnem recenicu veznikom, medjutim znam da je to nepravilno.

U književnim delima nekih naših velikih pisaca možeš naći kako se veznici koriste i na početku rečenice. Evo ti primer jednog dela jedne dugačke rečenice iz "Seoba" Miloša Crnjanskog, pri čemu se radi baš o onom koji pominješ.

I sama zemlja u kojoj se tražilo da se smire i skrase i koja se to leto činila fina i pitoma, tako da se baruštine sasvim isušiše, terala ih je te jeseni opet u seobe i bežanje,do urlikanja od užasa i očaja, svojim isprekidanim kišama i poplavama...
 

MathPhysics

Iskusan
Poruka
5.328
Da, medjutim, necu da rizikujem da mi prof. iz srpskog kaze kako nisam dobro zapoceo recenicu ili sl. Ok, onda cu izbeci takav pocetak. Pozdrav!

Crnjanski je mogao da počinje rečenicu sa "i", a ti ne možeš:lol:. Ima toga i kod drugih naših pisaca, samo ne mogu sada da tražim, ali znam da sam to nalazio. Naravno, ako ti je baš stalo do tog pravila (koje je po meni vrlo diskutabilno) možeš to izbeći.
 

Mrkalj

Buduća legenda
Poruka
28.384
Kao je ispravno: Havajćani(prema Tahiti-Tahićani) ili Havajci(deluje debilno, ali sam negde čuo/video)?

Ispravno je oboje. Zavisi od osnove i sufiksa. U slučaju Havajćani osnova je Havait, a sufiks -jani, pri čemu se i naknadno gubi, dok je kod Havajci osnova Havaj a sufiks -ci. Sufiks -ićani postoji i u poznatijem slučaju Samarićani (stanovnici palestinske oblasti Samarije) pored neuobičajenih, ali jednako pravilnih Samarijci, Samarci, Samaritanci. Razlog pojave sufiksa -ićanin u navedenim slučajevima leži u činjenici da postoje pridevski oblici Samaritan(us) i Hawaitan(us) gde osnova zadržava suglasnik t, pa se javlja sufiksacija kao u slučajevima Hrvaćanin, Tršićanin, Krmpoćanin, Korinćanin, Krićanin itd.

Ako ne postoji imenička osnova koja završava na -t, što, kako vidimo, uključuje i neke strane jezike, nećemo imati sufiksaciju -ićani Tako, na primer, nigde nećemo imati oblik Malajćani već samo Malajci iako su imenice Malaji i Havaji po rodu, broju i sufiskaciji srodne.

DOBRI SAMARIĆANIN

Jednoga je dana neki Židov došao Isusu, kako bi ga saletio s izvjesnim pitanjima. Taj je čovjek bio uvjeren da Isus neće znati odgovoriti na njegova pitanja. Čovjek, dakle, upita Isusa:
"Što bih morao činiti da zaslužim vječni život"?
To je bilo lako pitanje za velikog učitelja. Ali umjesto da mu sâm na nj odgovori, Isus upita čovjeka:
"Pa što kaže Božji zakon - što nam je činiti"?
Čovjek odgovori:
"Božji zakon kaže: ljubi Gospoda Boga svim srcem svojim, a bližnjega ljubi kao samoga sebe".
"Dobro si odgovorio. Čini tako, i zaslužit ćeš vječni život".
Ali taj čovjek nije želio ljubiti baš svakoga. Stoga je pokušao zadobiti odobrenje za svoj stav. Upita Isusa:
"Tko je, zbilja, moj bližnji"?
Možda je očekivao da će mu Isus reći "tvoji bližnji su tvoji prijatelji". No umjesto odgovora Isus započne pripovijedati jednu priču.
"Jedan je Židov putovao cestom od Jeruzalema prema Jerihonu. I dok je pješačio, presretoše ga razbojnici, pretukoše ga, oboriše ga, oduzeše mu novac, i skinuše ga do gola. Ostaviše ga uz rub ceste, polumrtva.
Naišao je svećenik. Nije zastao da bi pomogao stradalniku. Naprotiv, prešao je na drugu stranu ceste. Potom je naišao jedan službenik hrama u Jeruzalemu. Da li se on zaustavio da bi pomogao nevoljniku? Ne. Učinio je isto što i svećenik. Prešao je na drugu stranu ceste.
Naposljetku naiđe neki Samarićanin. Je li taj Samarićanin ostavio Židova u nevolji? Da li je sebi rekao: zašto bih ja pomogao jednom Židovu?* Pa on sigurno ne bi pomogao meni, da sam ja ostavljen gol i pretučen.
Ali eto, Samarićaninu bijaše žao Židova. Nije mogao proći kao da ga se ne tiče čovjekova nesreća. Sjahao je, prišao čovjeku, i počeo mu previjati rane. Ispirao ih je vinom, i mazao uljem. Potom ih je zavio takninom.

----

*Većina Samarićana i Židova živjeli su u neprijateljstvu.



PRIČE MUDROSNICE, zbornik priča, koji je, u opusu NAJLJEPŠE OD NAJLJEPŠIH, sačinila Vesna Krmpotić​
 

Mrkalj

Buduća legenda
Poruka
28.384
Havajci je na Hrvatskom. Isto kao i Belgijci, na primjer.
Sad, ako živiš u Bosni kao ja, pravilno ti je oboje, jer je to država sa tri "strana" jezika :P
Ako ćeš po Srpski onda je Havajćani...

Hrvatski, prema lingvističkoj tipologiji, nije poseban jezik u odnosu na srpski jezik već je varijanta srpskog standardnog jezika. Tri jedina lingvistički i sociolingvistički relevantna kriterijuma u određenju identiteta jednoga jezika – strukturni (gramatički), genetski (standardizovani na jednom srpskom dijalektu) i komunikativni kriterijum – jasno i nedvosmisleno pokazuju da se u slučaju ovih imenom različitih „jezika“ ne može govoriti o posebnim standardnim ili književnim jezicima, nego isključivo o varijantama lingvistički jednog te istog jezika – srpskog.
 

Mrkalj

Buduća legenda
Poruka
28.384
Skok kaže da je zadužbina nastala od duše, tj. od za dušu.

Interpretacija nije baš poetska. Radi se o kupovini ulaznice za raj - iskupljenje duše. Ipak, lepše je smatrati da je zadužbinar zadužio svoj narod, nego da je koristeći mito urgirao kod Svevišnjeg za spasenje svoje duše. :mrgreen:

I sad, da li je etimologija samo ono kako je reč nastala, ili treba imati u vidu i to kako je većina govorilaca oseća...? :think:

U svakom slučaju, morali bismo respektovati činioce koji su zaslužni za opstanak neke reči u jeziku, a to je pre svega ono kako tu reč govorioci doživljavaju. To je, ustvari, ona sekundarna etimologija koja održava neku reč u životu.

kašika (tur. kaşık) ← srb. i prasl. *kaša (rus. káša, polj. kasza) ← *kasja: prosejano ≃ lit. košti: cediti
dušek (tur. döşek) ← srb., prasl. i stsl. duša (rus. dušá, polj. dusza) ← *duxja, v. duh
taban (tur. taban (ravan)) ← tabati, utabati; utaban; izravnati, nabiti, izgaziti tabajući; nogama nabijati podlogu, tabanima gaziti; pritiskati podlogu
oluk (tur. oluk) ← srb. lučiti; luk; prasl., stsl. i srb. lǫkъ (rus. luk, polj. łęk), lit. lankus: savitljiv; glagol olučiti, lučnim; *lǫčiti (rus. lučít', češ. loučiti), lit. lankoti: kriviti
tavan (tur. tavan) ← koji je bez svetla; mračan ← tama ← prasl. i stsl. tьma (rus. t'ma, polj. ćma), lit. tamsa ← ie. *tem- (lat. tenebrae, skr. tamas)
kutija (tur. kutu) ← ngrč. kouti ← srp. kutja, kućica ← prasl. *kǫtja ≃ v. kut

itd.
 
Poslednja izmena:

DjidjoBL

Zainteresovan član
Poruka
108
Hrvatski, prema lingvističkoj tipologiji, nije poseban jezik u odnosu na srpski jezik već je varijanta srpskog standardnog jezika. Tri jedina lingvistički i sociolingvistički relevantna kriterijuma u određenju identiteta jednoga jezika – strukturni (gramatički), genetski (standardizovani na jednom srpskom dijalektu) i komunikativni kriterijum – jasno i nedvosmisleno pokazuju da se u slučaju ovih imenom različitih „jezika“ ne može govoriti o posebnim standardnim ili književnim jezicima, nego isključivo o varijantama lingvistički jednog te istog jezika – srpskog.

Da, prema lingvističkoj topologiji nije poseban jezik. Ali on je poseban, tako piše u Ustavu :P
Uostalom, ja sam rekao da je pravilno oboje.
 
stanje
Ova tema je zatvorena zbog neaktivnosti. Molim objavite novu temu i pridružite se diskusiji.

Top
  Blokirali ste reklame
Dragi prijatelju, nemojte da blokirate reklame - isključite Ad Blocker na Forumu, jer će tako mesto vaših susreta na Krstarici ostati besplatno za korišćenje.