Pravi Hrvati i hrvatski jezik

[Ebisclaus]

Očajni pokušaj manipulacije koji je oboren već bezbroj puta.



Dakle, već u naslovu je napravljena dihotomija kojom Zlatarić odvaja tuđe jezike od svoga, hrvatskog jezika. Taj hrvatski jezik je Zlatarićeva dubrovačka štokavica kojom je djelo napisano.

Ako to nije dovoljno, u istom predgovoru Zlatarić također navodi:



Koliko god puta ponovili iste laži, uvijek će se naći netko tko će ih dematirati.




Ne samo da je dalmatinski idiom od hrpe domaćih i stranih izvora kroz stoljeća izjednačavan sa hrvatskim jezikom, već je upravo to napravio i Jurjev sin Nikola Zrinski kada je od svog gubernatora tražio da mu pošalje Zlatarićeve knjige:

Pogledajte prilog 1607970

Sad ćeš morat sačekati nekoliko dana da se ova replika izgubi u raspravi kako bi mogao opet ponoviti iste laži.

Ne troši svoje vrijeme na Mrkija. Sve smo to već prošli na drugoj temi, nećeš ništa novo dobiti osim copy&paste priče o Zlatarićevoj "kurtoasiji" prema kajkavcu, Zrinskom. A u istom djelu se nalazi prijevod "Ljubmir" (Aminta - Torquato Tasso) posvećen Dubrovčaninu Mihu Menčetiću (Matufić) i "Piram i Tizba" posvećeno Dubrovčanki Cvijeti Zuzorić. Bit će da su i oni kajkavci pa je i njima uvalio hrvatsku kurtoasiju

 

[Mrkalj]

"veli" to je crnogorski

 

[Mej bregami]

Zlatarić, Zrinski i Elektra

«Da je to bila samo kurtoasija», objašnjuje g. recensent, «to se vidi iz riječi: 'spjevanja od vrijednih Latina i Grka, koji Vam i u Vaš hrvatski jezik govore', dakle je Dubrovčaninu Zlatariću hrvatsko ime dobro poznato, ali s tim je hotio samo toliko reći, da će njegovu knjigu i Hrvati veoma lako čitati i razumjeti, jer između dubrovačkoga i hrvatskoga govora nema velike razlike... na naslovnoj strani svoga djela Zlatarić također ima naziv: hrvatski jezik.
https://hrcak.srce.hr/file/301868

Svih (čitavih) 5 (slovima pet) slučajeva pomena hrvatskog jezika u Dubrovniku radi se o pesnicima, i to u posebnim prilikama, takvim kao što je:


1) uljudno obraćanje nekome iz hrvatskih krajeva ili

2) naslov štampane knjige koji će možda obezbediti širu publiku

3) poetska tirada u kojoj poređenje dubrovačkog sa hrvatskim ima u stvari cilj da istakne prednosti dubrovačkog

(Opširnije o tome: Pavle Ivić, Srpski narod i njegov jezik, SKZ)

Još 1888. pisao je hrvatski filolog Tomo Maretić „da je Zlatarić samo iz kurtoasije prema hrvatskomu velikašu Đurđu Zrinskomu mogao reći: 'stavih se za tijem s jednakom požudom učinit hrvatsku Grkinju Elektru Sofoklovu'. Da je to bila samo kurtoasija, to se vidi iz riječi: 'spjevana od vrijednih Latina i Grka, koji Vam i u Vaš hrvatski jezik govore' " 4 Zrinski je kurtoazno i odgovorio, pismom na latinskom jeziku, u kojem javlja Zlatariću da je najzad pročitao njegovu knjigu („libellum quendam Dalmatico idiomate conscriptum"). 5 Svoja razmišljanja o ovome Maretić je zaključio rečima: „Meni se sve čini, ako se i tumače navedena mjesta onako, kako čini g. Broz [koji u tim mestima vidi potvrdu da su „još u drugoj polovini XVI vijeka zvali i Dubrovčani svoj jezik hrvatskim"], to ništa drugo ne znači, nego da je Zlatarić jedini [kurziv T. M.] dosad poznati stari Dubrovčanin, koji hrvatsko ime onako upotrebjava."

https://hrcak.srce.hr/file/301868

Pogledajte prilog 1574602

Rad JAZU LXXXIX, Zagreb 1888, str. 239.

Pismo kojim Juraj Zrinski odgovara Zlatariću na njegova laskanja u predgovoru Elektri:

Kad je bio Dominko u Hrvatskoj, spozna se preko brata Miha s knezom Jurjem Zrinskijem, i tako ljubežljivo bi primljen od ovoga plemenitoga čovjeka, da mu poslije pokloni svoja štampana djela.
Milo mi je da ovdje mogu donijeti cijelo latinsko pismo kojijem vrlo ujudno i prijatno odgovori knez Zlatariću, zahvajujući mu na poklonu i na dočeku u Dubrovniku rođaka svoga Petra Subića Peranskoga.

(Spolja) Prudenti et circumspecto ac nobili Domino Dominico Zlatarijch, civi civitatis liberae Rugusiensis etc. Amico nobis honorando. Ragusiis.

(Unutra) 2. C

Prudens et circumspecte ac nobilis Domine, amice nobis benevole et honorande.

Salutem plurimam et amicitiae nostrae singularem commendationem. Anno tertio proxime elapso libellum quendam Dalmatico idiomate conscriptum, nobisque abs tu a Dominatione, scientia litterarum veraque virtutum nobilitate ornatissima, dedicatum atque missum, eo quo decuit grato nimirum animo recepimus. Sed quia illo temporis articulo per hostes Christiani nominis perpetuos fortissimum uligine propugnaculum, puta Canisa, quae huic ditioni nostrae quam proxime adjacet, capta est eoque ex tempore nonnisi arma tractare licuit, libellum certe relegere haud potuimus, nam, ut verissime ajunt: Musae inter arma silent. Ideo gratum illud sane munus hactenus non cognitum habuimus; nunc vero, nacta occasione relegendi, perlustratum longe gratissimum habemus. Huic accedit quod etiam familiarem nostrum primarium, egregium videlicet Petrum Subich de Pernia (Peania ak. rkp.), qui non ita pridem apud Tuam Dominationem fuit, cum summa humanitate eadem exceperit. His igitur de causis visum est nobis, ut Tuae Dominationi prudentissimae hoc suum (tuum ak. rkp.) erga nos studium cum singulari amore conjunctum nobis esse gratissimum hisce litteris nostris testaremur; et hac occasione ut eandem peteremus, ut vicissim, si qua nova (u ak. rkp. dodano [carmina]) habuerit, nobiscum communicare velit; quod nos eidem majori specimine amicitiae refundere satageremus (satagemus ak. rkp.). modo nos tuto requirat, si quando nostra familiaritate uti voluerit Tua Dominatio, quam diu et feliciter valere optamus. Datae in hac (hac nema u ak. rkp.) arce nostra Chiaktorn (Chiaktouniae ak. rkp.) die XXVI augusti MDCII.

Dominationis vestrae
amicus singularis
Georgius comes de Zrijni (Zrijn ak. rkp.).

Ovo pišem po Crijeviću (rkp. b), a on po originalnom pismu što se za njegovo doba hranilo u kući Marina Zlatarića potomka Dominkova. Đorđić prepisuje samo nekoliko redaka, pa po njemu i Kukuljević.

Prevod Zrinjskovoga pisma na srpski:

Razboriti i uviđavni i plemeniti Gospodine, dobronamerni i čestiti nam prijatelju.

Mnogo zdravlja i posebne pohvale za naše prijateljstvo. U trećoj godini koja je upravo prošla, dobili smo knjižicu napisanu dalmatinskim idiomom, koju ste nam posvetili i poslali ste nam iz Vašeg Dominiona, ukrašeno poznavanjem reči i istinskom plemenitošću vrlina. Ali budući da su u to vreme najjaču vodenu tvrđavu, tj. Kanjižu, koja je najbliža našem posedu, zauzeli večiti neprijatelji hrišćanskog imena, i od tada je bilo dozvoljeno samo nošenje oružja, knjigu sigurno nismo mogli da pročitamo, jer kako se najiskrenije kaže: muze među oružjem ćute. Iz tog razloga, naravno, do sada nismo imali ovu funkciju prihvatljivom; ali sada, nakon što smo dobili priliku da ponovo čitamo, imamo daleko najprijatnije istraživanje. Ovome se dodaje i činjenica da je naš prvi rođak, naime, odlični Petar Šubić iz Perne (Peania ak. rkp.), koji je ne tako davno bio kod Vašeg gospodstva, primio isto sa najvećom ljubaznošću. Stoga, iz ovih razloga, činilo nam se da ovim pismom posvedočimo Vašem najrazumnijem gospodstvu da je ovo (Vaše ak. rkp.) interesovanje prema nama, u kombinaciji sa jedinstvenom ljubavlju prema nama, veoma prihvatljivo; i ovom prilikom treba da zatražimo isto, pa da, zauzvrat, ako ima kakvu vest (u ak. rkp. dodano [pjesme]), želi da komunicira s nama; da ćemo nastojati da ga obnovimo većim idealom prijateljstva (satagemus ak. rkp.). Samo nas slobodno pitajte, ako vaše Gospodstvo ikada odluči da iskoristi naše poznanstvo, koliko dugo i srećno želimo da to traje. Datirano u ovom (hac nema u ak. rkp.) našem dvorcu Chiakthorn (Chiaktouniae ak. rkp.) 26. avgusta 1602. godine.

Jedinstveni prijatelj Vašeg Gospodstva,
Juraj knez Zrinski

Znači, ja ovde moram da dam i adekvatno tumačenje jer su danas mozgovi izuzetno grubo, do zaborava oprani.

Dakle, kao kada bih ja danas Hrvatima rekao da je jezik isti i da sam im ovo napisao na njihovom hrvatskom jeziku, "na vašem hrvatskom jeziku" a oni meni odgovorili na engleskom "We just finished reading your translation into Serbian."

E, tako je Juraj Zrinski odgovorio Zlatariću, na latinskom, da je "najzad" pročitao njegov prevod na "dalmatinski jezik".

Kako se preskače "i u Vaš hrvatski", čiji još?
Puno dubrovačkih pjesnika i pisaca svoj jezik nazivaju hrvatskim ili se smatraju hrvatskim piscima.

 

[Mej bregami]

Kje je pravzaprav Slovensko?
Zanimivo je, da Slovaki svoji deželi rečejo – Slovensko, svoji ženi reče
Slovak Slovenka, naš pridevnik slovaški je pri njih slovensky, slovaščina
pa je slovenčina.
Slovenščina je za njih slovinčina,
mi smo Slovinke in Slovinci, Slovenija je Slovinsko.
@Mej bregami & other Hrobi wannabe activists
""
Writers of the 16th to 18th century testify the existence of the province Slovinje,
including the whole Carniola and Slavonia, where there first lived Szlouenci, and later
also Horuati which renamed Szlouenci into Slovinci. Slovaks and Czechs
name Slovenes this way even now.

Uzalud ti lamatanje, još ćeš si slomiti mozak.
Slovenci nemaju sa hrvatskom kajkavicom veze. To pokazuje i pobuna, kao i presuda iz 1655. kada se jedan Slovenac pokušao ugurati u Ilirsku ustanovu sv. Jeronima u Rimu koja je služila kao prihvatište za hodočasnike i svećenike s područja današnje Hrvatske i BiH, koji su boravili u Rimu.


Da osigura budućnost crkvi, papa Sixto ustanovio je 1589. Ilirski kaptol za svećenike koji dolaze iz ilirskih krajeva koji su morali poznavati hrvatski jezik, koji je u buli nazvan ilirskim. Za kanonike je valjalo predlagati „prikladne osobe iz rečenoga ilirskoga naroda, ili ljude drugoga podrijetla, ali ipak takve koji su onoga ilirskog jezika ili idioma“. A kad je nastao problem što je to ilirski, što se pod tim pojmom razumijeva u okviru svetojeronimskih ustanova, jer je bilo onih koji su mimo dotadašnje prakse polagali pravo na gostinjac, crkvu, kaptol i groblje svetog Jeronima, „pošto su marljivo odvagnuli riječi i misao vrhovnoga svećenika, došli su do zaključka da se pod ilirskom pokrajinom u istinitom i pravom smislu razumije Dalmacija, koje su dijelovi Hrvatska, Bosna i Slavonija, a sasvim su isključene Koruška, Štajerska i Kranjska“. Riječ je o presudi Svete Rote iz 1655. godine.

Da ne spominjem da je naziv za Slovence kod kajkavaca do nedavno bio Kranjec.

 

[Crnugović]

Slovenci nemaju sa hrvatskom kajkavicom veze.

Slovenac Antol može i Anton,a ne Antun ima itekako veze između ostalih.

To pokazuje i pobuna, kao i presuda iz 1655. kada se jedan Slovenac pokušao ugurati u Ilirsku ustanovu sv. Jeronima u Rimu koja je služila kao prihvatište za hodočasnike i svećenike s područja današnje Hrvatske i BiH, koji su boravili u Rimu.


Da osigura budućnost crkvi, papa Sixto ustanovio je 1589. Ilirski kaptol za svećenike koji dolaze iz ilirskih krajeva koji su morali poznavati hrvatski jezik,

sweet dreams tat

koji je u buli nazvan ilirskim. Za kanonike je valjalo predlagati „prikladne osobe iz rečenoga ilirskoga naroda, ili ljude drugoga podrijetla, ali ipak takve koji su onoga ilirskog jezika ili idioma“. A kad je nastao problem što je to ilirski, što se pod tim pojmom razumijeva u okviru svetojeronimskih ustanova, jer je bilo onih koji su mimo dotadašnje prakse polagali pravo na gostinjac, crkvu, kaptol i groblje svetog Jeronima, „pošto su marljivo odvagnuli riječi i misao vrhovnoga svećenika, došli su do zaključka da se pod ilirskom pokrajinom u istinitom i pravom smislu razumije Dalmacija, koje su dijelovi Hrvatska, Bosna i Slavonija, a sasvim su isključene Koruška, Štajerska i Kranjska“. Riječ je o presudi Svete Rote iz 1655. godine.

Baljezgaš bez povoda, a pošto je očigledno iz kojih razloga to radiš da te još jednom podsjetim
https://shorturl.at/ZuqTi
Hrvatski tek od 1971godine.

Da ne spominjem da je naziv za Slovence kod kajkavaca do nedavno bio Kranjec.

i?

 

[Mrkalj]

Kako se preskače "i u Vaš hrvatski", čiji još?

Zlatarić nudi Zrinskom knjigu prevedenu u "Vaš hrvatski", a Zrinski mu odgovara da je to "dalmatinski". To sam negde već poentirao i nije nigde "preskočeno".

Iz toga se vidi:

1) da Zlatarić svoj jezik ne smatra hrvatskim, već hrvatskim smatra jezik Zrinskoga (Zlatarić kaže Zrinskom "u vaš hrvatski", a ne "u naš hrvatski") dok
2) Zrinski Zlatarićev jezik smatra "dalmatinskim" ("Dalmatico idiomate conscriptum"), Zrinski smatra da taj prevod nije na njegovom hrvatskom već na Zlatarićevom, "dalmatinskom".

 

[Mej bregami]

Slovenac Antol može i Anton,a ne Antun ima itekako veze između ostalih.

Kod kajkavaca je Jantol.

sweet dreams tat

To ne možeš opovrgnuti jer tako je bilo.

Baljezgaš bez povoda, a pošto je očigledno iz kojih razloga to radiš da te još jednom podsjetim
https://shorturl.at/ZuqTi
Hrvatski tek od 1971godine.

To je sve zapisno za razliku od guslarskog pokvarenog telefona kod vas.

 

[Mej bregami]

Zlatarić nudi Zrinskom knjigu prevedenu u "Vaš hrvatski", a Zrinski mu odgovara da je to "dalmatinski". To sam negde već poentirao i nije nigde "preskočeno".

Iz toga se vidi:

1) da Zlatarić svoj jezik ne smatra hrvatskim, već hrvatskim smatra jezik Zrinskoga (Zlatarić kaže Zrinskom "u vaš hrvatski", a ne "u naš hrvatski") dok
2) Zrinski Zlatarićev jezik smatra "dalmatinskim" ("Dalmatico idiomate conscriptum"), Zrinski smatra da taj prevod nije na njegovom hrvatskom već na Zlatarićevom, "dalmatinskom".

Ne piši gluposti, kako vas boli Zlatarić jer nije napisao srpski, čudo jedno.

Zrinski su pisali kajkavski, nešto kasnije mješavinom kajkavskog, čakavskog i štokavskog tkz. jezik ozaljskog kruga.
Tako, ako oni Zlatarićevo pisanje nazivaju dalmatinskim onda valjda vide razliku prema svojem jeziku i tvoje tvrdnje padaju u vodu da je Zlatarić, koji istim jezikom u toj knjizi piše priče i posvećuje ih Zrinskom, Dubrovčaninu i Dalmatincu, piše posebno jezikom Zrinskih.
Valjda "i u Vašem hrvatskom" Zlatarić smatra da je hrvatski jezik iz Dalmacije jezik i Zrinskih.
Učeni ljudi u hrvatskim krajevima su tada čitali knjige iz svih hrvatskih narječja i razumjeli ih čitati. Nije bilo da su to bili različiti međusobno nerazumljivi govori.

 

[Harvat]

1. govori i dijalekti su važni utoliko koliko su zapisani. Sve ostalo su rekonstrukcije.

2. južnoslavenska dijalekatska diferencijacija počinje oko 900.-1100., a sigurno i prije

3. hrvatsko ime i jasnu hrvatsku fizionomiju u doba do oko 1400. imaju jedino čakavski tekstovi.

4. štokavski tekstovi do oko 1400. nemaju narodnosnu identifikaciju, nego se zovu, ako se uopće zovu, općeslavenskim imenom. Do tada postoje tri veća teksta na štokavskom, 2 iz Dubrovnika i Dušanovov zakonik. Niti jedan nema imena jezika, no smještaju se zbog kulture u hrvatski i srpski, naknadno.

5. tekstovi iz prave Bosne su štokavski, ako su na vernakularu, i na latinskom se imenuju slavenskim imenom, a na slavenskom se ili ne imenuju, ili u 5 slučajeva srpskim imenom. U Dubrovniku od okvirno 13. do 15. stoljeća postoji slavenska kancelarija za dopise sa Srbijom i Bosnom, a tri se pisara identificiraju kao srpski dijaci, tj. srpski pisari koji pišu slavenskim jezikom. Jedan je Roman, ostali su Slaveni i sigurno su se učili pisanju izvan Dubrovnika. Pismo je ćirilica. Ne razlikuje se po grafemima, tj. pismu, ono što je pisano za Bosnu, Hum, Kosovo, Srbiju..... No pisma za Bosnu su pretežito ikavska, manje jekavska, dok su za Srbiju ekavska. Ne spominje se u toj kanceleriji hrvatsko ime nijedanput. Profil jezik je većinom narodni, ali uz fluktuirajuće razine

6. u 15. st., kad dolazi do raspada Bosne i demografskih promjena, nastaje i šira dubrovačka liturgijska i svjetovna književnost. Liturgijska je u cijelosti dubrovački štokavski prijepis čakavskih vjerskih knjiga, a svjetovna je pisana na mješavini čakavštine i štokavštine od konca 15. do početka 17. st., kad potpuno prevladava štokavština. Ni u poeziji ni u prozi se jezik ne zove srpskim nikada, a najčešće slovinski i ilirski, dočim se u filološkim i dijelu književnih djela jezik i zemlja zovu hrvatski, ili se izjednačuju ilirski, slovinski i hrvatski. To je od oko 1550. do konca Republike 1815.

7. u Bosni kao dijelu Osmanskoga carstva, jezik katolika se od oko 1600. sustavno zove slovinski, ilirski i bosanski, gdjekad hrvatski, a nikada srpski.

8. jezik pravoslavaca na narodnom tipu, u pogledu rukopisnih i tiskanih knjiga- ne postoji. Jedina knjiga s pretežno govornim jezikom na istočnoj štokavštini je Dušanov zakonik iz 1350., a onda slijedi praznina od oko 400 godina gdje nema nijedne štokavske srpske knjige, nego tek sporadimičnih trgovinskih zapisa uz koje se, nekad, veže srpsko, a nekad slavensko ili slavenosrpsko ime.

I to je cjelina koju vi ne znate logički posložiti, nego lupate o govorima i sličnim budalaštinama koje su jedino rekonstruirane, a kako je tko pisao, kako je zvao jezik, pod čijim utjecajem i kada- nemate pojma.

 

[Frontiersman]

Zar nije Hrobi dobio ban? Otkuda se pojavi on opet?

 

[Crnugović]

""
V 19. stoletju so po Kopitarju in Miklošiču vsi slovenski jezikoslovci jasno zagovarjali stališče,
da so t.i. Kajkavci oziroma pravilneje Bezjaki Slovenci:
Josip Marn, Josip Šuman, Anton Raič, Karol Glaser, Vatroslav Oblak,
Franc Simonič, Matija Murko, Andrej Fekonja, Karel Štrekelj,
Matija Valjavec, in Jakob Sket.
Slovenski dijaki so se v učbenikih slovenskega jezika seznanjali z besedili slovenskih panonskih (bezjaških) piscev iz 16. in 17. stoletja, vse do razpada Avstro-ogrske, po koncu 1. svetovne vojne. ""

@Omejeni bezjak

https://forebears.io/surnames/bezjak
https://forebears.io/surnames/bizjak

 

[FDDD]

Zar nije Hrobi dobio ban? Otkuda se pojavi on opet?

Patološka potreba za trolanjem po srpskom forumu i dokazivanje nepostojećeg hrvatstva.

Samo se pitam šta je cilj?

Nas neće ubediti a psihologija kaže da pokušavaju ubediti sami sebe i time imaju osećaj istinitosti onoga što pišu. Nije mi jasno da neko gubi dragoceno vreme svog života na tako nešto, život ne traje 1000 godina. Teška psihijatrija.

 

[Mrkalj]

Zar nije Hrobi dobio ban? Otkuda se pojavi on opet?

Ovaj ima malo više znanja i malo manje sujete. Isplatio se ban.

 

[Mej bregami]

""
V 19. stoletju so po Kopitarju in Miklošiču vsi slovenski jezikoslovci jasno zagovarjali stališče,
da so t.i. Kajkavci oziroma pravilneje Bezjaki Slovenci:
Josip Marn, Josip Šuman, Anton Raič, Karol Glaser, Vatroslav Oblak,
Franc Simonič, Matija Murko, Andrej Fekonja, Karel Štrekelj,
Matija Valjavec, in Jakob Sket.
Slovenski dijaki so se v učbenikih slovenskega jezika seznanjali z besedili slovenskih panonskih (bezjaških) piscev iz 16. in 17. stoletja, vse do razpada Avstro-ogrske, po koncu 1. svetovne vojne. ""

@Omejeni bezjak

https://forebears.io/surnames/bezjak
https://forebears.io/surnames/bizjak

Zasto je bi čudno da su Slovenci učili o navedenim Slovencima?

Osim Trubara nema starijih slovenskih pisaca, za razliku od razvijene književnosti hrvatskih kajkavaca.

Slovenski ima puno dijalekata koji su manje međusobno razumljivi od slovenskih dijalekata uz hrvatsku granicu sa kajkavacima s druge strane granice.
Književni slovenski se vec dosta razlikuje od kajkavskog u Hrvatskoj, slično, ali ne isto.

 

[Mrkalj]

Kod kajkavaca je Jantol.

.. ključec je pri Jantolu...

 

[Mej bregami]

@Omejeni bezjak

https://forebears.io/surnames/bezjak
https://forebears.io/surnames/bizjak

Bezjak je jedno od najčešćih prezimena u Slovenije, ima ga nesto i u Hrvatskoj, ali je rijetko.

 

[Mrkalj]

1848. godina, zapsinik Sabora u Zagrebu. Pominje se hrvatsko-slavonski narod. A to znači da je nakon zapostavljanja ilirske ideje, jezika i naroda, ideja o hrvatskom narodu, ustvari ideja političkog naroda, a ne istorijsko-lingvističkog naroda. Otud i parola "Srbijanci u Srbiju!".

https://www.google.rs/books/edition...dne_kraljevine_Dalm/RndcAAAAcAAJ?hl=en&gbpv=0

 

[Mrkalj]

 

[Mrkalj]

Dakle, službeno se 1848. narod hrvatsko-slavonski i narod dalmatinski smatraju narodom jugoslavjanskim. (Taj se pojam može smatrati nastavkom - godine 1848. zabranjenog - ilirskog imena.) Po njemu je i zagrebačka akademija nazvana jugoslavenska.

Pitanje osnivanja Akademije biskup je Strossmayer službeno pokrenuo na sjednici Hrvatskoga sabora od 29. travnja 1861. Sabor je na njegov prijedlog istoga dana izabrao odbor koji će izraditi statut Akademije, s jasnim određenjem njezine svrhe i ustroja. Ali, zbog posebnih interesa bečkih političkih čimbenika, car i kralj Franjo Josip tek je nakon pet godina, dana 4. ožujka 1866., odobrio prilično izmijenjena pravila o Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti (u daljnjem tekstu JAZU), i ta su pravila ostala nepromijenjena do početka Drugoga svjetskoga rata. Za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske (1941.-1945.) Akademija je djelovala pod nazivom Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (krat. HAZU), a zatim ponovno u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj pod starim imenom JAZU.

 

[Mej bregami]

Pogledajte prilog 1610118
Pogledajte prilog 1610119

1848. godina, zapsinik Sabora u Zagrebu. Pominje se hrvatsko-slavonski narod. A to znači da je nakon zapostavljanja ilirske ideje, jezika i naroda, ideja o hrvatskom narodu, ustvari ideja političkog naroda, a ne istorijsko-lingvističkog naroda. Otud i parola "Srbijanci u Srbiju!".

https://www.google.rs/books/edition...dne_kraljevine_Dalm/RndcAAAAcAAJ?hl=en&gbpv=0

Ah, uvijek ti pokušaji dokazivanja da je hrvatski narod od jučer.
Tada je bila Kraljevina Hrvatska-Slavonija pa normalno da takva formulacija.

Fra Filip Grabovac u knjizi tiskanoj 1749., suvremenik opsade Sinja 1715.

 

[Mrkalj]

Ah, uvijek ti pokušaji dokazivanja da je hrvatski narod od jučer.
Tada je bila Kraljevina Hrvatska-Slavonija pa normalno da takva formulacija.

Fra Filip Grabovac u knjizi tiskanoj 1749., suvremenik opsade Sinja 1715.
Pogledajte prilog 1610149

To je onaj momenat gde je hrvatsko ime šireno preko turske administracije preko Hvatskog vilajeta. Odatle su i Zoranićevi roditelji i fra Fićo Grabovac.

Vilajet Hrvati, koji je obuhvaćao područje između Zrmanje do Cetine, i dijelove između Une i Velebita, u sastavu osmanske Bosne.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Vilajet_Hrvati

 

[Frontiersman]

Tada je bila Kraljevina Hrvatska-Slavonija pa normalno da takva formulacija.

1848. su još uvijek to odvojene kraljevine

 

[Q. in perpetuum hibernum]

Zar nije Hrobi dobio ban? Otkuda se pojavi on opet?

Nema pravila protiv toga da banovani korisnik otvori novi nalog.

 

[Mej bregami]

To je onaj momenat gde je hrvatsko ime šireno preko turske administracije preko Hvatskog vilajeta. Odatle su i Zoranićevi roditelji i fra Fićo Grabovac.

Vilajet Hrvati, koji je obuhvaćao područje između Zrmanje do Cetine, i dijelove između Une i Velebita, u sastavu osmanske Bosne.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Vilajet_Hrvati

Ne znam o čemu ti pišeš, kakvi vilajeti?
Postavio sam već pisanja i na drugim temama gdje se od Splita do Boke spominje hrvatski jezik i hrvatski narod prije Turaka. Znači stanovnici tih područja to pišu.

 

[Mej bregami]

1848. su još uvijek to odvojene kraljevine

Nisu, od 16.st. Sabor je zajednički.