Pravi Hrvati i hrvatski jezik

Ne bih da budem naporan, ali.... Evo čitam i upoređujem. I sve mi je identično na oba pisma. Ne znam koji dio ti uočavaš a da ti se ne poklapa.
Da se ne izgubim u objasnjavanju jer bi o tome mogao danima: transkript koji si ti ponudio ima oznake glasova ali je svejedno prilagodjen i nije izvornik. Poanta je da na tvojim slikama postoje oznake glasova koje danasnji jezici i pisma ne poznaju (vise). Na Slavenovom tekstu ni toga nema.

Cilj je pronaci “izvornu” transliteraciju (doslovni prijepis sa svim greskama, glasovima i svime sto je bilo u izvornom pismu) jer cemo time vidjeti kako je tocno taj tekst napisan i kako je “zvucao” taj narodni jezik Srba, te postoji li razlika izmedju njega i nekog tadasnjeg hrvatskog jezika, te je li taj jezik slican danasnjem jeziku koji mi govorimo, odnosno koja “regionalna” verzija je slicnija.
 
Da se ne izgubim u objasnjavanju jer bi o tome mogao danima: transkript koji si ti ponudio ima oznake glasova ali je svejedno prilagodjen i nije izvornik. Poanta je da na tvojim slikama postoje oznake glasova koje danasnji jezici i pisma ne poznaju (vise). Na Slavenovom tekstu ni toga nema.
Evo ovako. Našao sam akademski rad na tu temu pa da ne bude da pričamo napamet. Ćirilični tekst koji sam ja poslao se ipak poklapa sa onim što treba da stoji u originalu. Latinica ne može da prenese sve ćirilične znakove, jer mnogi od njih nemaju zvukovnu funkciju. Ali kako stvari stoje, latinični tekst zaista odgovara ćiriličnom skoro savršeno.

https://scidar.kg.ac.rs/handle/123456789/18195
 
@Mrkalj
Tekst je prepisan izgovorno. Koristite pojam izgovorni prepis na savremenu latinicu ili ćirilicu.
- tekst nije prepisan nego je preinacen da bi ga laici mogli procitati.
Samo da upitam, s plemenitim mi ciljem, uviđaš li ti da celo popodne i veče prosipaš svoj jad?

- ja? Uvidjas li ti da mi jos uvijek nismo vidjeli primjer srpskog narodnog jezika koji je Vuk koristio, niti, zapravo, bilo koji dio tog narodnog jezika? Samim time, i dalje ne vidimo koji je to srpski narodni jezik postao osnova za kasniju strandardnu srpsku gramatiku kojom je pisan npr. Sretenjski ustav. Prema do sad iznesenim dokazima prije bi se reklo da je jezicna osnova tog ustava zapravo - hrvatski jezik. (Zezam, naravno, ali mi zasad stvarno nismo vidjeli kako su to srednjovjekovni Srbi govorili)

Sa druge strane uvidjas li da smo utvrdili da je hrvatski srednjovjekovni narodni jezik jaaako slican danasnjem?

Ja, za sada, imam argumentaciju, za razliku od tvojih pokusaja spamanja :)
 
Evo ovako. Našao sam akademski rad na tu temu pa da ne bude da pričamo napamet. Ćirilični tekst koji sam ja poslao se ipak poklapa sa onim što treba da stoji u originalu. Latinica ne može da prenese sve ćirilične znakove, jer mnogi od njih nemaju zvukovnu funkciju. Ali kako stvari stoje, latinični tekst zaista odgovara ćiriličnom skoro savršeno.

https://scidar.kg.ac.rs/handle/123456789/18195
Hvala ti.
 
@Mrkalj

- tekst nije prepisan nego je preinacen da bi ga laici mogli procitati.


- ja? Uvidjas li ti da mi jos uvijek nismo vidjeli primjer srpskog narodnog jezika koji je Vuk koristio, niti, zapravo, bilo koji dio tog narodnog jezika? Samim time, i dalje ne vidimo koji je to srpski narodni jezik postao osnova za kasniju strandardnu srpsku gramatiku kojom je pisan npr. Sretenjski ustav. Prema do sad iznesenim dokazima prije bi se reklo da je jezicna osnova tog ustava zapravo - hrvatski jezik. (Zezam, naravno, ali mi zasad stvarno nismo vidjeli kako su to srednjovjekovni Srbi govorili)

Sa druge strane uvidjas li da smo utvrdili da je hrvatski srednjovjekovni narodni jezik jaaako slican danasnjem?

Ja, za sada, imam argumentaciju, za razliku od tvojih pokusaja spamanja :)
Na ovom forumu prošla je cela kolona nabrijanih ignoranata i paćenika s Hrcegbosne. Svaki je dobio svoju čorbu, podvio rep i otišao. Dođe čoveku muka od kombinacije bezobrazluka, neznanja i pretencioznosti.

Izaberi iz kojeg stoleća hoćeš primer srpskog narodnog jezika, ja ću ga ovde predstaviti a onda ćeš ti da sereš kako je to transkripcija a ne transliteracija. :rotf:
 
Na ovom forumu prošla je cela kolona nabrijanih ignoranata i paćenika s Hrcegbosne. Svaki je dobio svoju čorbu, podvio rep i otišao. Dođe čoveku muka od kombinacije bezobrazluka, neznanja i pretencioznosti.

Izaberi iz kojeg stoleća hoćeš primer srpskog narodnog jezika, ja ću ga ovde predstaviti a onda ćeš ti da sereš kako je to transkripcija a ne transliteracija. :rotf:
Kao prvo, nisam sa Hercegbosne i ostalih takvih gluposti. Ne furam nikakav nacionalizam i to me ne zanima. Nisam tu da dokazujem da Srbi i srpski jezik ne postoji (kao neki za obrnuto), vec samo zelim nesto saznati.

Kao drugo, ti si taj koji cijelo vrijeme omalovazava i vrijedja cim neka rasprava ne ide po tvom, a u ovom slucaju bas i ne ide :) cudi me da ti drug Kole jos nije stigao u ispomoc. Za sada nisi nikako sudjelovao u raspravi osim vrijedjanjem, spamanjem, trolovanjem i teranjem vode na svoj mlin. Ni ne trudis se shvatiti razgovor vec slijepo odbacujes sve sto neide u korist tvojim sovinistickim stavovima.

I kao trece, evo ti tekst. Prenesi ga u latinicu da ni jedan znak ne promjenis. Pa da usporedimo jezik iz ovog pisma sa jezikom iz Planina Petra Zoranica i da vidimo koji je jezik slicniji danasnjem (necu nista srati jer ovo jeste transliteracija):
 

Prilozi

  • IMG_1111.jpeg
    IMG_1111.jpeg
    262,6 KB · Pregleda: 6
Kao prvo, nisam sa Hercegbosne i ostalih takvih gluposti. Ne furam nikakav nacionalizam i to me ne zanima. Nisam tu da dokazujem da Srbi i srpski jezik ne postoji (kao neki za obrnuto), vec samo zelim nesto saznati.

Kao drugo, ti si taj koji cijelo vrijeme omalovazava i vrijedja cim neka rasprava ne ide po tvom, a u ovom slucaju bas i ne ide :) cudi me da ti drug Kole jos nije stigao u ispomoc. Za sada nisi nikako sudjelovao u raspravi osim vrijedjanjem, spamanjem, trolovanjem i teranjem vode na svoj mlin. Ni ne trudis se shvatiti razgovor vec slijepo odbacujes sve sto neide u korist tvojim sovinistickim stavovima.

I kao trece, evo ti tekst. Prenesi ga u latinicu da ni jedan znak ne promjenis. Pa da usporedimo jezik iz ovog pisma sa jezikom iz Planina Petra Zoranica i da vidimo koji je jezik slicniji danasnjem (necu nista srati jer ovo jeste transliteracija):
Ti si najobičniji trol.
 
Dubrovčanin Zlatarić 1597. piše hrvatski.

20240911_200222.jpg


Elektra
tradžedija Dominka Zlatarića​

UČITELJ

Sinu Agamemnona ki glava Grkom bi,
kad njih moć usiona trojansku vlas dobi;
sad gledat možeš toj što s' vidit željan bil, davnji je Argo ovoj, u ki si doć želil
A to je kćere gaj Inaka staroga,
ka njekad na svit saj pritrpi zla mnoga,
Oreste, a za tim polje je Ličeo toj,
boga, ki s nemilim vukovi bije boj;
na lijevu stranu nas sveta je crkva toj,
zgrađena ka na čas Junoni bi slavnoj;
i ovdi, prem gdje sad priđosmo, znaj da ti Mičenu gledaš, grad svršeno bogati,
i tvojijeh starijeh dvor ovi pun nesvijesti,
pun smrti, nerazbor u kom se namjesti,
iz koga krijući izvedoh tebe van,
od tvoje budući sestre mi ti pridan,
kad t' ubijen otac bi, ter osta sirota,
nejakom da tebi ne skrate života.
Prijav te sa mnome povedoh, ter shranih,
i s pomnjom veljome pjestovah i hranih, čim toli s godišti na jakos budeš prit,
da ćaćka tvoga ti možeš krv osvetit.
Oreste, tim sade ovo ti ja velju, i tebi, Pilade srčani prijatelju, da vam se svitovat potribno jes ured, što ćemo poslovat, koji li slijedit red,jer ptice razbudi na pjesni sunčan zrak,
ter ih je čut svudi, ginući noćni mrak, i zvijezda kih biješe po nebu sa svijeh stran, veće ni, stamnješe; osvanu bijeli dan.
Prije dake neg čeljad po dvoru počne it,
na pospijeh ovdi sad htje'te se zgovorit:
došli smo na misto gdi veće ni ckniti, neg djelo prem isto najbrže stvoriti.
 
Je li ti imaš ikakve namere da išta konstruktivno doprineseš ovom potforumu?

To često radim, pa odgovor izbjegavaju. Što je za ismijavati...ismijavam. Ivić je dokazana mitomančina koja je i Uskoke posrbio. Ni kliški ni senjski uskoci nisu bili ni pravoslavci, ni Srbi. "Žumberački Uskoci" niti su bili Uskoci niti imaju veze sa Uskocima tko zna zašto su dobili taj naziv. Od "Zigen" je znao Srbe napraviti, Vlasi su mu samo Srbi (koje god vjere) itd. Skroz neozbiljan izvor

Inače moderator @Лекизан troluje i zatrpava temu sa Srbima iako je tema Hrvati i Hrvatski jezik. Ima li neki drugi moderator da opomene braju Lekija da se drži teme?
 
To često radim, pa odgovor izbjegavaju. Što je za ismijavati...ismijavam. Ivić je dokazana mitomančina koja je i Uskoke posrbio. Ni kliški ni senjski uskoci nisu bili ni pravoslavci, ni Srbi. "Žumberački Uskoci" niti su bili Uskoci niti imaju veze sa Uskocima tko zna zašto su dobili taj naziv. Od "Zigen" je znao Srbe napraviti, Vlasi su mu samo Srbi (koje god vjere) itd. Skroz neozbiljan izvor

Inače moderator @Лекизан troluje i zatrpava temu sa Srbima iako je tema Hrvati i Hrvatski jezik. Ima li neki drugi moderator da opomene braju Lekija da se drži teme?

Da li je često, ili jedva ikada?
 
Dubrovčanin Zlatarić 1597. piše hrvatski.

Pogledajte prilog 1607838

Elektra
tradžedija Dominka Zlatarića​

UČITELJ

Sinu Agamemnona ki glava Grkom bi,
kad njih moć usiona trojansku vlas dobi;
sad gledat možeš toj što s' vidit željan bil, davnji je Argo ovoj, u ki si doć želil
A to je kćere gaj Inaka staroga,
ka njekad na svit saj pritrpi zla mnoga,
Oreste, a za tim polje je Ličeo toj,
boga, ki s nemilim vukovi bije boj;
na lijevu stranu nas sveta je crkva toj,
zgrađena ka na čas Junoni bi slavnoj;
i ovdi, prem gdje sad priđosmo, znaj da ti Mičenu gledaš, grad svršeno bogati,
i tvojijeh starijeh dvor ovi pun nesvijesti,
pun smrti, nerazbor u kom se namjesti,
iz koga krijući izvedoh tebe van,
od tvoje budući sestre mi ti pridan,
kad t' ubijen otac bi, ter osta sirota,
nejakom da tebi ne skrate života.
Prijav te sa mnome povedoh, ter shranih,
i s pomnjom veljome pjestovah i hranih, čim toli s godišti na jakos budeš prit,
da ćaćka tvoga ti možeš krv osvetit.
Oreste, tim sade ovo ti ja velju, i tebi, Pilade srčani prijatelju, da vam se svitovat potribno jes ured, što ćemo poslovat, koji li slijedit red,jer ptice razbudi na pjesni sunčan zrak,
ter ih je čut svudi, ginući noćni mrak, i zvijezda kih biješe po nebu sa svijeh stran, veće ni, stamnješe; osvanu bijeli dan.
Prije dake neg čeljad po dvoru počne it,
na pospijeh ovdi sad htje'te se zgovorit:
došli smo na misto gdi veće ni ckniti, neg djelo prem isto najbrže stvoriti.
:rotf: :mazi:

Zlatarić, Zrinski i Elektra


«Da je to bila samo kurtoasija», objašnjuje g. recensent, «to se vidi iz riječi: 'spjevanja od vrijednih Latina i Grka, koji Vam i u Vaš hrvatski jezik govore', dakle je Dubrovčaninu Zlatariću hrvatsko ime dobro poznato, ali s tim je hotio samo toliko reći, da će njegovu knjigu i Hrvati veoma lako čitati i razumjeti, jer između dubrovačkoga i hrvatskoga govora nema velike razlike... na naslovnoj strani svoga djela Zlatarić također ima naziv: hrvatski jezik.
https://hrcak.srce.hr/file/301868

Svih (čitavih) 5 (slovima pet) slučajeva pomena hrvatskog jezika u Dubrovniku radi se o pesnicima, i to u posebnim prilikama, takvim kao što je:


1) uljudno obraćanje nekome iz hrvatskih krajeva ili

2) naslov štampane knjige koji će možda obezbediti širu publiku

3) poetska tirada u kojoj poređenje dubrovačkog sa hrvatskim ima u stvari cilj da istakne prednosti dubrovačkog


(Opširnije o tome: Pavle Ivić, Srpski narod i njegov jezik, SKZ)

Još 1888. pisao je hrvatski filolog Tomo Maretić „da je Zlatarić samo iz kurtoasije prema hrvatskomu velikašu Đurđu Zrinskomu mogao reći: 'stavih se za tijem s jednakom požudom učinit hrvatsku Grkinju Elektru Sofoklovu'. Da je to bila samo kurtoasija, to se vidi iz riječi: 'spjevana od vrijednih Latina i Grka, koji Vam i u Vaš hrvatski jezik govore' " 4 Zrinski je kurtoazno i odgovorio, pismom na latinskom jeziku, u kojem javlja Zlatariću da je najzad pročitao njegovu knjigu („libellum quendam Dalmatico idiomate conscriptum"). 5 Svoja razmišljanja o ovome Maretić je zaključio rečima: „Meni se sve čini, ako se i tumače navedena mjesta onako, kako čini g. Broz [koji u tim mestima vidi potvrdu da su „još u drugoj polovini XVI vijeka zvali i Dubrovčani svoj jezik hrvatskim"], to ništa drugo ne znači, nego da je Zlatarić jedini [kurziv T. M.] dosad poznati stari Dubrovčanin, koji hrvatsko ime onako upotrebjava."

https://hrcak.srce.hr/file/301868

Pogledajte prilog 1574602

Rad JAZU LXXXIX, Zagreb 1888, str. 239.

Pismo kojim Juraj Zrinski odgovara Zlatariću na njegova laskanja u predgovoru Elektri:

1712918428722.jpeg




Kad je bio Dominko u Hrvatskoj, spozna se preko brata Miha s knezom Jurjem Zrinskijem, i tako ljubežljivo bi primljen od ovoga plemenitoga čovjeka, da mu poslije pokloni svoja štampana djela.
Milo mi je da ovdje mogu donijeti cijelo latinsko pismo kojijem vrlo ujudno i prijatno odgovori knez Zlatariću, zahvajujući mu na poklonu i na dočeku u Dubrovniku rođaka svoga Petra Subića Peranskoga.

(Spolja) Prudenti et circumspecto ac nobili Domino Dominico Zlatarijch, civi civitatis liberae Rugusiensis etc. Amico nobis honorando. Ragusiis.

(Unutra) 2. C

Prudens et circumspecte ac nobilis Domine, amice nobis benevole et honorande.

Salutem plurimam et amicitiae nostrae singularem commendationem. Anno tertio proxime elapso libellum quendam Dalmatico idiomate conscriptum, nobisque abs tu a Dominatione, scientia litterarum veraque virtutum nobilitate ornatissima, dedicatum atque missum, eo quo decuit grato nimirum animo recepimus. Sed quia illo temporis articulo per hostes Christiani nominis perpetuos fortissimum uligine propugnaculum, puta Canisa, quae huic ditioni nostrae quam proxime adjacet, capta est eoque ex tempore nonnisi arma tractare licuit, libellum certe relegere haud potuimus, nam, ut verissime ajunt: Musae inter arma silent. Ideo gratum illud sane munus hactenus non cognitum habuimus; nunc vero, nacta occasione relegendi, perlustratum longe gratissimum habemus. Huic accedit quod etiam familiarem nostrum primarium, egregium videlicet Petrum Subich de Pernia (Peania ak. rkp.), qui non ita pridem apud Tuam Dominationem fuit, cum summa humanitate eadem exceperit. His igitur de causis visum est nobis, ut Tuae Dominationi prudentissimae hoc suum (tuum ak. rkp.) erga nos studium cum singulari amore conjunctum nobis esse gratissimum hisce litteris nostris testaremur; et hac occasione ut eandem peteremus, ut vicissim, si qua nova (u ak. rkp. dodano [carmina]) habuerit, nobiscum communicare velit; quod nos eidem majori specimine amicitiae refundere satageremus (satagemus ak. rkp.). modo nos tuto requirat, si quando nostra familiaritate uti voluerit Tua Dominatio, quam diu et feliciter valere optamus. Datae in hac (hac nema u ak. rkp.) arce nostra Chiaktorn (Chiaktouniae ak. rkp.) die XXVI augusti MDCII.

Dominationis vestrae
amicus singularis
Georgius comes de Zrijni (Zrijn ak. rkp.).

Ovo pišem po Crijeviću (rkp. b), a on po originalnom pismu što se za njegovo doba hranilo u kući Marina Zlatarića potomka Dominkova. Đorđić prepisuje samo nekoliko redaka, pa po njemu i Kukuljević.

Prevod Zrinjskovoga pisma na srpski:

Razboriti i uviđavni i plemeniti Gospodine, dobronamerni i čestiti nam prijatelju.

Mnogo zdravlja i posebne pohvale za naše prijateljstvo. U trećoj godini koja je upravo prošla, dobili smo knjižicu napisanu dalmatinskim idiomom, koju ste nam posvetili i poslali ste nam iz Vašeg Dominiona, ukrašeno poznavanjem reči i istinskom plemenitošću vrlina. Ali budući da su u to vreme najjaču vodenu tvrđavu, tj. Kanjižu, koja je najbliža našem posedu, zauzeli večiti neprijatelji hrišćanskog imena, i od tada je bilo dozvoljeno samo nošenje oružja, knjigu sigurno nismo mogli da pročitamo, jer kako se najiskrenije kaže: muze među oružjem ćute. Iz tog razloga, naravno, do sada nismo imali ovu funkciju prihvatljivom; ali sada, nakon što smo dobili priliku da ponovo čitamo, imamo daleko najprijatnije istraživanje. Ovome se dodaje i činjenica da je naš prvi rođak, naime, odlični Petar Šubić iz Perne (Peania ak. rkp.), koji je ne tako davno bio kod Vašeg gospodstva, primio isto sa najvećom ljubaznošću. Stoga, iz ovih razloga, činilo nam se da ovim pismom posvedočimo Vašem najrazumnijem gospodstvu da je ovo (Vaše ak. rkp.) interesovanje prema nama, u kombinaciji sa jedinstvenom ljubavlju prema nama, veoma prihvatljivo; i ovom prilikom treba da zatražimo isto, pa da, zauzvrat, ako ima kakvu vest (u ak. rkp. dodano [pjesme]), želi da komunicira s nama; da ćemo nastojati da ga obnovimo većim idealom prijateljstva (satagemus ak. rkp.). Samo nas slobodno pitajte, ako vaše Gospodstvo ikada odluči da iskoristi naše poznanstvo, koliko dugo i srećno želimo da to traje. Datirano u ovom (hac nema u ak. rkp.) našem dvorcu Chiakthorn (Chiaktouniae ak. rkp.) 26. avgusta 1602. godine.

Jedinstveni prijatelj Vašeg Gospodstva,
Juraj knez Zrinski

Znači, ja ovde moram da dam i adekvatno tumačenje jer su danas mozgovi izuzetno grubo, do zaborava oprani.

Dakle, kao kada bih ja danas Hrvatima rekao da je jezik isti i da sam im ovo napisao na njihovom hrvatskom jeziku, "na vašem hrvatskom jeziku" a oni meni odgovorili na engleskom "We just finished reading your translation into Serbian."

E, tako je Juraj Zrinski odgovorio Zlatariću, na latinskom, da je "najzad" pročitao njegov prevod na "dalmatinski jezik".
 
«Da je to bila samo kurtoasija», objašnjuje g. recensent, «to se vidi iz riječi: 'spjevanja od vrijednih Latina i Grka, koji Vam i u Vaš hrvatski jezik govore', dakle je Dubrovčaninu Zlatariću hrvatsko ime dobro poznato, ali s tim je hotio samo toliko reći, da će njegovu knjigu i Hrvati veoma lako čitati i razumjeti, jer između dubrovačkoga i hrvatskoga govora nema velike razlike... na naslovnoj strani svoga djela Zlatarić također ima naziv: hrvatski jezik.
https://hrcak.srce.hr/file/301868

Svih (čitavih) 5 (slovima pet) slučajeva pomena hrvatskog jezika u Dubrovniku radi se o pesnicima, i to u posebnim prilikama, takvim kao što je:


1) uljudno obraćanje nekome iz hrvatskih krajeva ili

2) naslov štampane knjige koji će možda obezbediti širu publiku

3) poetska tirada u kojoj poređenje dubrovačkog sa hrvatskim ima u stvari cilj da istakne prednosti dubrovačkog
Očajni pokušaj manipulacije koji je oboren već bezbroj puta.

Elektra tragedija. Ljubmir pripovijes pastirska. I ljubav i smrt Pirama i Tizbe, iz veće tuđijeh jezika u hrvacki izložene.

Dakle, već u naslovu je napravljena dihotomija kojom Zlatarić odvaja tuđe jezike od svoga, hrvatskog jezika. Taj hrvatski jezik je Zlatarićeva dubrovačka štokavica kojom je djelo napisano.

Ako to nije dovoljno, u istom predgovoru Zlatarić također navodi:

Prisvijetlomu i priizvrsnomu gospodinu, Gospodinu Đurđu knezu Zrinskomu, svjetniku cesarova veličanstva, vladaocu nad blagom krune Ugarske na Dunaju, momu gospodinu vazda počtovanomu..Zato bivši tijem naslađenjem ganut, jes njekoliko godišta, i za obogatit također ovi naš jezik kojomgodi stvari ka je dostojna da se čti, prinesoh iz latinskoga pastijersku pripovijes Tassovu, pjesnivca u oni jezik toliko scijenjena, koliko mnim da svak zna; i dovedši ju na izvrsnos, koliko mi od onije nezrelijeh ljeta biješe dopušteno, dah ju na svijetlo, prikazavši ju jednomu vlastelinu od našijeh, vijećniku prvomu komu dosta bijehu ugodni ovaci trudi. Stavih se zatijem s jednakom požudom učinit Hrvaćku Grkinju Elektru Sofoklovu, nastojeći da se također u broju od našega skladanja bude čut štogodi davnje što ima u sebi od visoka i od plemenita.

Koliko god puta ponovili iste laži, uvijek će se naći netko tko će ih dematirati.

Još 1888. pisao je hrvatski filolog Tomo Maretić „da je Zlatarić samo iz kurtoasije prema hrvatskomu velikašu Đurđu Zrinskomu mogao reći: 'stavih se za tijem s jednakom požudom učinit hrvatsku Grkinju Elektru Sofoklovu'. Da je to bila samo kurtoasija, to se vidi iz riječi: 'spjevana od vrijednih Latina i Grka, koji Vam i u Vaš hrvatski jezik govore' " 4 Zrinski je kurtoazno i odgovorio, pismom na latinskom jeziku, u kojem javlja Zlatariću da je najzad pročitao njegovu knjigu („libellum quendam Dalmatico idiomate conscriptum"). 5 Svoja razmišljanja o ovome Maretić je zaključio rečima: „Meni se sve čini, ako se i tumače navedena mjesta onako, kako čini g. Broz [koji u tim mestima vidi potvrdu da su „još u drugoj polovini XVI vijeka zvali i Dubrovčani svoj jezik hrvatskim"], to ništa drugo ne znači, nego da je Zlatarić jedini [kurziv T. M.] dosad poznati stari Dubrovčanin, koji hrvatsko ime onako upotrebjava."

E, tako je Juraj Zrinski odgovorio Zlatariću, na latinskom, da je "najzad" pročitao njegov prevod na "dalmatinski jezik".
Ne samo da je dalmatinski idiom od hrpe domaćih i stranih izvora kroz stoljeća izjednačavan sa hrvatskim jezikom, već je upravo to napravio i Jurjev sin Nikola Zrinski kada je od svog gubernatora tražio da mu pošalje Zlatarićeve knjige:

nikolas.png


Sad ćeš morat sačekati nekoliko dana da se ova replika izgubi u raspravi kako bi mogao opet ponoviti iste laži.
 
Kje je pravzaprav Slovensko?
Zanimivo je, da Slovaki svoji deželi rečejo – Slovensko, svoji ženi reče
Slovak Slovenka, naš pridevnik slovaški je pri njih slovensky, slovaščina
pa je slovenčina.
Slovenščina je za njih slovinčina,
mi smo Slovinke in Slovinci, Slovenija je Slovinsko
.
@Mej bregami & other Hrobi wannabe activists
""

Writers of the 16th to 18th century testify the existence of the province Slovinje,
including the whole Carniola and Slavonia, where there first lived Szlouenci, and later
also Horuati which renamed Szlouenci into Slovinci. Slovaks and Czechs
name Slovenes this way even now.
 

Back
Top