Dubrovčanin Zlatarić 1597.
piše hrvatski.
Pogledajte prilog 1607838
Elektra
tradžedija Dominka Zlatarića
UČITELJ
Sinu Agamemnona ki glava Grkom bi,
kad njih moć usiona trojansku vlas dobi;
sad gledat možeš toj što s' vidit željan bil, davnji je Argo ovoj, u ki si doć želil
A to je kćere gaj Inaka staroga,
ka njekad na svit saj pritrpi zla mnoga,
Oreste, a za tim polje je Ličeo toj,
boga, ki s nemilim vukovi bije boj;
na lijevu stranu nas sveta je crkva toj,
zgrađena ka na čas Junoni bi slavnoj;
i ovdi, prem gdje sad priđosmo, znaj da ti Mičenu gledaš, grad svršeno bogati,
i tvojijeh starijeh dvor ovi pun nesvijesti,
pun smrti, nerazbor u kom se namjesti,
iz koga krijući izvedoh tebe van,
od tvoje budući sestre mi ti pridan,
kad t' ubijen otac bi, ter osta sirota,
nejakom da tebi ne skrate života.
Prijav te sa mnome povedoh, ter shranih,
i s pomnjom veljome pjestovah i hranih, čim toli s godišti na jakos budeš prit,
da ćaćka tvoga ti možeš krv osvetit.
Oreste, tim sade ovo ti ja velju, i tebi, Pilade srčani prijatelju, da vam se svitovat potribno jes ured, što ćemo poslovat, koji li slijedit red,jer ptice razbudi na pjesni sunčan zrak,
ter ih je čut svudi, ginući noćni mrak, i zvijezda kih biješe po nebu sa svijeh stran, veće ni, stamnješe; osvanu bijeli dan.
Prije dake neg čeljad po dvoru počne it,
na pospijeh ovdi sad htje'te se zgovorit:
došli smo na misto gdi veće ni ckniti, neg djelo prem isto najbrže stvoriti.
Zlatarić, Zrinski i Elektra
«Da je to bila samo kurtoasija», objašnjuje g. recensent, «to se vidi iz riječi: 'spjevanja od vrijednih Latina i Grka, koji Vam i u Vaš hrvatski jezik govore', dakle je Dubrovčaninu Zlatariću hrvatsko ime dobro poznato, ali s tim je hotio samo toliko reći, da će njegovu knjigu i Hrvati veoma lako čitati i razumjeti, jer između dubrovačkoga i hrvatskoga govora nema velike razlike...
na naslovnoj strani svoga djela Zlatarić također ima naziv: hrvatski jezik.
https://hrcak.srce.hr/file/301868
Svih (čitavih) 5 (slovima pet)
slučajeva pomena hrvatskog jezika u Dubrovniku radi se o pesnicima, i to u posebnim prilikama, takvim kao što je:
1) uljudno obraćanje nekome iz hrvatskih krajeva ili
2) naslov štampane knjige koji će možda obezbediti širu publiku
3) poetska tirada u kojoj poređenje dubrovačkog sa hrvatskim ima u stvari cilj da istakne prednosti dubrovačkog
(Opširnije o tome: Pavle Ivić, Srpski narod i njegov jezik, SKZ)
Još 1888. pisao je hrvatski filolog Tomo Maretić „da je Zlatarić samo iz kurtoasije prema hrvatskomu velikašu Đurđu Zrinskomu mogao reći: 'stavih se za tijem s jednakom požudom učinit hrvatsku Grkinju Elektru Sofoklovu'. Da je to bila samo kurtoasija, to se vidi iz riječi: 'spjevana od vrijednih Latina i Grka, koji Vam i
u Vaš hrvatski jezik govore' " 4 Zrinski je kurtoazno i odgovorio, pismom na latinskom jeziku, u kojem javlja Zlatariću da je najzad pročitao njegovu knjigu („libellum quendam
Dalmatico idiomate conscriptum"). 5 Svoja razmišljanja o ovome Maretić je zaključio rečima: „Meni se sve čini, ako se i tumače navedena mjesta onako, kako čini g. Broz [koji u tim mestima vidi potvrdu da su „još u drugoj polovini XVI vijeka zvali i Dubrovčani svoj jezik hrvatskim"], to ništa drugo ne znači, nego da je Zlatarić jedini [kurziv T. M.] dosad poznati stari Dubrovčanin, koji hrvatsko ime onako upotrebjava."
https://hrcak.srce.hr/file/301868
Pogledajte prilog 1574602
Rad JAZU LXXXIX, Zagreb 1888, str. 239.
Pismo kojim Juraj Zrinski odgovara Zlatariću na njegova laskanja u predgovoru Elektri:
Kad je bio Dominko u Hrvatskoj, spozna se preko brata Miha s knezom Jurjem Zrinskijem, i tako ljubežljivo bi primljen od ovoga plemenitoga čovjeka, da mu poslije pokloni svoja štampana djela.
Milo mi je da ovdje mogu donijeti cijelo latinsko pismo kojijem vrlo ujudno i prijatno odgovori knez Zlatariću, zahvajujući mu na poklonu i na dočeku u Dubrovniku rođaka svoga Petra Subića Peranskoga.
(Spolja) Prudenti et circumspecto ac nobili Domino Dominico Zlatarijch, civi civitatis liberae Rugusiensis etc. Amico nobis honorando. Ragusiis.
(Unutra) 2. C
Prudens et circumspecte ac nobilis Domine, amice nobis benevole et honorande.
Salutem plurimam et amicitiae nostrae singularem commendationem. Anno tertio proxime elapso libellum quendam Dalmatico idiomate conscriptum, nobisque abs tu a Dominatione, scientia litterarum veraque virtutum nobilitate ornatissima, dedicatum atque missum, eo quo decuit grato nimirum animo recepimus. Sed quia illo temporis articulo per hostes Christiani nominis perpetuos fortissimum uligine propugnaculum, puta Canisa, quae huic ditioni nostrae quam proxime adjacet, capta est eoque ex tempore nonnisi arma tractare licuit, libellum certe relegere haud potuimus, nam, ut verissime ajunt:
Musae inter arma silent. Ideo gratum illud sane munus hactenus non cognitum habuimus; nunc vero, nacta occasione relegendi, perlustratum longe gratissimum habemus. Huic accedit quod etiam familiarem nostrum primarium, egregium videlicet Petrum Subich de Pernia (Peania
ak. rkp.), qui non ita pridem apud Tuam Dominationem fuit, cum summa humanitate eadem exceperit. His igitur de causis visum est nobis, ut Tuae Dominationi prudentissimae hoc suum (tuum
ak. rkp.) erga nos studium cum singulari amore conjunctum nobis esse gratissimum hisce litteris nostris testaremur; et hac occasione ut eandem peteremus, ut vicissim, si qua nova (
u ak. rkp. dodano [carmina]) habuerit, nobiscum communicare velit; quod nos eidem majori specimine amicitiae refundere satageremus (satagemus
ak. rkp.). modo nos tuto requirat, si quando nostra familiaritate uti voluerit Tua Dominatio, quam diu et feliciter valere optamus. Datae in hac (hac
nema u ak. rkp.) arce nostra Chiaktorn (Chiaktouniae
ak. rkp.) die XXVI augusti MDCII.
Dominationis vestrae
amicus singularis
Georgius comes de Zrijni (Zrijn
ak. rkp.).
Ovo pišem po Crijeviću (rkp. b), a on po originalnom pismu što se za njegovo doba hranilo u kući Marina Zlatarića potomka Dominkova. Đorđić prepisuje samo nekoliko redaka, pa po njemu i Kukuljević.
Prevod Zrinjskovoga pisma na srpski:
Razboriti i uviđavni i plemeniti Gospodine, dobronamerni i čestiti nam prijatelju.
Mnogo zdravlja i posebne pohvale za naše prijateljstvo. U trećoj godini koja je upravo prošla, dobili smo knjižicu napisanu dalmatinskim idiomom, koju ste nam posvetili i poslali ste nam iz Vašeg Dominiona, ukrašeno poznavanjem reči i istinskom plemenitošću vrlina. Ali budući da su u to vreme najjaču vodenu tvrđavu, tj. Kanjižu, koja je najbliža našem posedu, zauzeli večiti neprijatelji hrišćanskog imena, i od tada je bilo dozvoljeno samo nošenje oružja, knjigu sigurno nismo mogli da pročitamo, jer kako se najiskrenije kaže: muze među oružjem ćute. Iz tog razloga, naravno, do sada nismo imali ovu funkciju prihvatljivom; ali sada, nakon što smo dobili priliku da ponovo čitamo, imamo daleko najprijatnije istraživanje. Ovome se dodaje i činjenica da je naš prvi rođak, naime, odlični Petar Šubić iz Perne (Peania ak. rkp.), koji je ne tako davno bio kod Vašeg gospodstva, primio isto sa najvećom ljubaznošću. Stoga, iz ovih razloga, činilo nam se da ovim pismom posvedočimo Vašem najrazumnijem gospodstvu da je ovo (Vaše ak. rkp.) interesovanje prema nama, u kombinaciji sa jedinstvenom ljubavlju prema nama, veoma prihvatljivo; i ovom prilikom treba da zatražimo isto, pa da, zauzvrat, ako ima kakvu vest (u ak. rkp. dodano [pjesme]), želi da komunicira s nama; da ćemo nastojati da ga obnovimo većim idealom prijateljstva (satagemus ak. rkp.). Samo nas slobodno pitajte, ako vaše Gospodstvo ikada odluči da iskoristi naše poznanstvo, koliko dugo i srećno želimo da to traje. Datirano u ovom (hac nema u ak. rkp.) našem dvorcu Chiakthorn (Chiaktouniae ak. rkp.) 26. avgusta 1602. godine.
Jedinstveni prijatelj Vašeg Gospodstva,
Juraj knez Zrinski
Znači, ja ovde moram da dam i adekvatno tumačenje jer su danas mozgovi izuzetno grubo, do zaborava oprani.
Dakle, kao kada bih ja danas Hrvatima rekao da je jezik isti i da sam im ovo napisao na njihovom hrvatskom jeziku, "na vašem hrvatskom jeziku" a oni meni odgovorili na engleskom "We just finished reading your translation into Serbian."
E, tako je Juraj Zrinski odgovorio Zlatariću, na latinskom, da je "najzad" pročitao njegov prevod na "dalmatinski jezik".
