Pravi Hrvati i hrvatski jezik

Ajde ne pravi se blesav. Valjda nisi ćorav i vidiš kakvim glupostima tvoji sunarodnjaci zatrpavaju ovu temu. Tu je citat onog bosandžerosa Jergovića još kamilica za gluposti koje ovdje izmisle i konstruiraju.

Doduše to većinom rade ovi Vlas, tkzv. Krajišnici. Kompleksi i kriza identiteta.
To objašnjavaš svoje prisustvo na ovom forumu?
 
Ajde ne pravi se blesav. Valjda nisi ćorav i vidiš kakvim glupostima tvoji sunarodnjaci zatrpavaju ovu temu. Tu je citat onog bosandžerosa Jergovića još kamilica za gluposti koje ovdje izmisle i konstruiraju.

Doduše to većinom rade ovi Vlas, tkzv. Krajišnici. Kompleksi i kriza identiteta.

Samo Vlasi, Krajišnici ili točnije Srbi koji su izdali vjeru svojih djedova i prešli na katolicizam imaju komplekse i krizu identiteta. Kako Srbin koji je ostao pravoslavan i zadržao slavu i svoj identitet može biti u krizi identiteta? Problem je kad se prezivaš Matić, Vidović, Prtenjača ili Prpić, i dođeš u Hrvatsko Zagorje ili Hrvatsko Primorje, i onda ti izvorni Hrvati tamo kažu, kad čuju tvoje prezime, "ti nisi domaći". Zamisli kad jedan Hrvat iz Istre čuje prezime "Prtenjača", on se odmah sjeti Martića i Babića i balvana kod Kruševa.
 
Samo Vlasi, Krajišnici ili točnije Srbi koji su izdali vjeru svojih djedova i prešli na katolicizam imaju komplekse i krizu identiteta. Kako Srbin koji je ostao pravoslavan i zadržao slavu i svoj identitet može biti u krizi identiteta? Problem je kad se prezivaš Matić, Vidović, Prtenjača ili Prpić, i dođeš u Hrvatsko Zagorje ili Hrvatsko Primorje, i onda ti izvorni Hrvati tamo kažu, kad čuju tvoje prezime, "ti nisi domaći". Zamisli kad jedan Hrvat iz Istre čuje prezime "Prtenjača", on se odmah sjeti Martića i Babića i balvana kod Kruševa.
Od tih kompleksa nema ništa, jer se sve to sa promenom vere (mada to u praksi više dođe kao promena obreda) davno desilo. Današnji potomci onih koji su prešli na katolicizam i posle se pohrvatili, toga nisu ni svesni. Oni su odavno pripadnici hrvatske nacije. A ovo što mi pišemo je samo čeprkanje po prošlosti a ne sad neko propagiranje srpstva, hrvatstva, poziv na promenu identiteta...
 
Samo Vlasi, Krajišnici ili točnije Srbi koji su izdali vjeru svojih djedova i prešli na katolicizam imaju komplekse i krizu identiteta. Kako Srbin koji je ostao pravoslavan i zadržao slavu i svoj identitet može biti u krizi identiteta? Problem je kad se prezivaš Matić, Vidović, Prtenjača ili Prpić, i dođeš u Hrvatsko Zagorje ili Hrvatsko Primorje, i onda ti izvorni Hrvati tamo kažu, kad čuju tvoje prezime, "ti nisi domaći". Zamisli kad jedan Hrvat iz Istre čuje prezime "Prtenjača", on se odmah sjeti Martića i Babića i balvana kod Kruševa.
Želiš reći da Mate nije hrvatsko ime, da prezimena nisu patronimici i da je nemoguće da je Matić Hrvat nego jamačno Srtbin?
 
Mogu potpisati cijeli tvoj prvi odlomak, osim onog dijela u Srbima spasiteljima, jer su oni 2018. bili jednaki faktor kao i sve ostale male nacije, nitko ih ništa nije pitao. Hrvatsku je tada spasilo načelo o samoodređenju i stvaranje nacionalnih država koje su promovirali pravi pobjednici WWI, a koje je primjerice osakatilo Mađarsku, a Italiji nije dalo puno na Jadranu.

Ne može se staviti znak jednakosti između Srbije 1918. i Mađarske ili Austrije, a kamo li između mase u bivšim austrougarskim pokrajinama, Hrvatskoj i Slavoniji, Dalmaciji, u BiH, Sloveniji. Srbi su pobjednici, Mađari i Austrijanci su gubitnici, a Hrvati, Slovenci i sl. ne postoje ni na mapi.

Iako je masonerija htjela napraviti eksperiment Jugoslavija, iako je Wilson forsirao samoodređenje, to bi malo značilo za istočnu obalu Jadrana, da ju nije oslobodila srpska vojska. Da srpski gedža nije došao do Rijeke, onda bi se Hrvati mogli samoodređivati u Pakracu i iz Jastrebarskog vikati da žele kralja Petra, ali bi obala bila talijanska. Da je talijanska vojska došla do Dubrovnika, onda bi to bila Italija.

Pojednostavljeno, Jugoslavija je bila projekcija i američke vanjske politike i francuske, ali istočna obala Jadrana je lako mogla postati talijanska i da je Srbin nije oslobodio, Jugoslavija bi imala izlaz na more kod Kotora.

Hrvatsku ne možeš promatrati odvojeno od mora, jer su Hrvati razvili svoju prvu državu na obali, najprije u djelu koji nije kontrolirao Bizant, a onda se proširili i na njihove posjede.

Ili su došli na poziv Bizanta i bili mu vazali prvih desetljeća? Ne znamo.

Svoje prvo jačanje su temeljili na ratnoj mornarici i na pomorskoj trgovini....

Ako su Hrvati doselili u 7. ili 9. stoljeću, onda je tvrdnja da su svoje prvo jačanje temeljili na mornarici upitna. Kako netko bez ikakve pomorske tradicije uspije tako brzo savladati brodogradnju, meteorologiju, pomorstvo, i to tako da može konkurirati najvećim pomorskim silama tog vremena? Silama koje imaju daleku dužu tradiciju, financije, logistiku, iskustvo.... Kako to Turcima nije pošlo za rukom?

a i u najcrnjim vremenima vladavine Turaka i Mlečana, imali su svoj dio jadranskog mora pod kontrolom sabora.

Koji dio mora? Ugarsko primorje, kako se tada zvalo Hrvatsko Primorje? Ne budi smiješan, hrvatski sabor imao je kontrolu nad Jadranom, manje nego što danas ima kućni savjet iz stambene zgrade na Gornjem gradu.


Obala je uvijek bila naseljena samo Hrvatima (koji su mogli navijati za Austriju, Srbiju, Jugoslaviju i koga bilo još, ovisno o interesima, ali su uvijek bili Hrvati i govorili su hrvatskim jezikom).

I ovo je upitno. Tko su Hrvati? Čakavci? Jesu li Hrvati došli u 9. stoljeću i nametnuli čakavcima ime, ili su oni donijeli i čakavski? Da li je čakavski izvorni jezik Hrvata? Ako je tako, onda su izvorni hrvatski prostori Istra, Kvarner, Dalmacija do Omiša i otoci, ali i zaleđe Zadra i Šibenika, Lika i Bosna oko Bihaća (Turska Hrvatska). Kako bilo, ti ljudi su danas ipak manjina prema većini Vlaha koja se spustila iz zaleđa na more, prešla na katolicizam i danas su nosioci one vrste hrvatskog identiteta koji se bazira na srbofobiji.

I to sve pod uvjetom ako je srednjovjekovna Hrvatska uopće postojala. Ne kažem da nije, kažem da su dokazi tanki. Kakva je to država iz koje nije ostao jedan novčić? U Dalmaciji nema čiji novac nismo našli, čak i novac nepoznatog ilirskog kralja, a novac "moćnih Tomislava, Zvonimira i Branimira", nema, pa nema. Našli smo novac kralja Milutina u Dalmaciji, a nismo našli ni jednu "lipu" nekog hrvatskog vladara. Ne tvrdim da ih nije bilo, ali postavlja se pitanje jesu li to bili samo neki mali, oblasni upravitelji koje su postavljali Bizant i Franci?


Doseljeni Talijani na obali su bili manjina, potjerani su u većem broju jedino sa zapadne obale Istre. U stvari, sami su otišli.

Talijani su na istočnoj obali Jadrana bili autohtono romansko ili romanizirano stanovništvo, koje je u 19. stoljeću prihvatilo talijansku nacionalnu ideju. Doseljeni su samo oni koji su dolazili nakon 1. svjetskog rata. Bili su većina u svim gradovima uz more, Trstu, Puli, Rijeci, čak i Zadru. Nisu otišli sami, nego su ubijani i bacani u fojbe.
 
Od tih kompleksa nema ništa, jer se sve to sa promenom vere (mada to u praksi više dođe kao promena obreda) davno desilo. Današnji potomci onih koji su prešli na katolicizam i posle se pohrvatili, toga nisu ni svesni. Oni su odavno pripadnici hrvatske nacije. A ovo što mi pišemo je samo čeprkanje po prošlosti a ne sad neko propagiranje srpstva, hrvatstva, poziv na promenu identiteta...

Ne razumiješ etnopsihologiju pokatoličenih Srba zaleđa Dalmacije. Oni često ne znaju ni kako im se deda zvao, ali znaju otići na intrenet i shvatiti da ljudi s njihovim prezimenima igraju za srpsku reprezentaciju, ali ih u Istri nema. A ne treba podcijeniti ni podsvijest.
 
Želiš reći da Mate nije hrvatsko ime, da prezimena nisu patronimici i da je nemoguće da je Matić Hrvat nego jamačno Srtbin?

S vremenom, neka imena gube popularnost, neke postaju popularna. Ime "Mato" ili "Mate" danas kod Srba nije popularno, ali u vrijeme kad su nastajala prezimena je postojalo. U stvari, sve do nedavno. Prilažem fotografiju s četničkog groblja u Libertyvilleu gdje leži pokopan jedan pravoslavni Srbin Mato.

Kad za neko prezime nisi siguran da li je srpsko ili hrvatsko, pogledaj da li ga nalaziš među izvornim Hrvatima Istre, Kvarnera, jadranskih otoka (prije dolaska izbjeglica iz krajeva pod turskom okupacijom). Matić je prezime jako rašireno kod Srba, a kod izvornih Hrvata čakavaca ne postoji.
 

Prilozi

  • mato.jpg
    mato.jpg
    156,9 KB · Pregleda: 6
S vremenom, neka imena gube popularnost, neke postaju popularna. Ime "Mato" ili "Mate" danas kod Srba nije popularno, ali u vrijeme kad su nastajala prezimena je postojalo. U stvari, sve do nedavno. Prilažem fotografiju s četničkog groblja u Libertyvilleu gdje leži pokopan jedan pravoslavni Srbin Mato.

Kad za neko prezime nisi siguran da li je srpsko ili hrvatsko, pogledaj da li ga nalaziš među izvornim Hrvatima Istre, Kvarnera, jadranskih otoka (prije dolaska izbjeglica iz krajeva pod turskom okupacijom). Matić je prezime jako rašireno kod Srba, a kod izvornih Hrvata čakavaca ne postoji.
Matija nije bilo rašireno ime kod Srba, ali Mate jeste? Vic dana.
 
Ne, nisi o tome pisao nego o početku 20.st. kada je cijeli Srijem bio u Hrvatskoj.

Nisam pričao o austrijskim granicama, nego o izračunima koliko je Hrvata, a koliko nacionalnih manjina živjelo u današnjim granicama Hrvatske 1900. do 1918. godine. Manjina je bilo u grubo oko 40 posto. Hrvati u većini gradova nisi bili većina, ni u Puli, ni u Rijeci, ni u Zadru, ni u Vinkovcima, ni u Vukovaru, ni u Osijeku, ni u Slavonskom Brodu...
 
Matija nije bilo rašireno ime kod Srba, ali Mate jeste? Vic dana.

Zašto si izbrisao sliku pravoslavnog Srbina Mata, rođenog u 19. stoljeću, sahranjenog na četničkom groblju?

Ime Matija i danas postoji kod Srba. Srbi ni ne znaju izgovoriti ime Matej, nego kažu Matija. Matija je u prošlosti kod Srba bilo često ime i za ženu. To je izvorno srpsko ime jer dolazi iz pravoslavlja. Radi se o grčkom izgovoru hebrejskog imena Matanjah, kojeg Grci izgovaraju Matijas. Srbi uvijek koriste grčke verzije hebrejskih imena, dok Hrvati koriste zapadnjačke ili izvorne.
 
Poslednja izmena:
Nisam pričao o austrijskim granicama, nego o izračunima koliko je Hrvata, a koliko nacionalnih manjina živjelo u današnjim granicama Hrvatske 1900. do 1918. godine. Manjina je bilo u grubo oko 40 posto. Hrvati u većini gradova nisi bili većina, ni u Puli, ni u Rijeci, ni u Zadru, ni u Vinkovcima, ni u Vukovaru, ni u Osijeku, ni u Slavonskom Brodu...
Da, bilo je još puno Nijemaca, Mađara i drugih, ali da Hrvati nisu bili većina u gradovima, uz neke izuzetke, je laž.
 
Jesu bili većina u štajaznam....Šibeniku?

Dalmacija tada nije bila u Hrvatskoj. Hrvatska je pripadala Budimu, a Dalmacija Beču. U Dalmaciji tada još ne postoji hrvatski identitet, pa je teško govoriti da su katolički Šibenčani ili Splićani u ta vremena Hrvati. Tim više što je, ironijom sudbine, odnosno marljivim radom Kongregacije za propagandu vjere, vlaško zaleđe Dalmacije prihvatilo hrvatstvo prije izvornih Hrvata čakavca Splita i drugih mjesta uz more. Onda su mjesta uz more, baš iz netrpeljivosti prema Vlajima, imala distancu prema hrvatstvu.
 
Plemstvo je i očuvalo hrvatski identitet i on se za vrijeme nacionalnog preporoda prenosi s plemstva na narod u severozapadnoj Hrvatskoj i Slavoniji. Dalmacija je druga priča.

Sigurno je da je plemstvo koristilo hrvatsko ime. Ban Pavle Šubić je prvi, koliko znamo, nosio titulu ban Hrvata. Ne znamo da li je prije Šubića to ime bilo važno ili uopće prisutno, ali po nekoj logici, ne bi se Šubići na Hrvate pozivali da nisu postojali i igrali određenu ulogu u ranijoj povijesti.
 
Sigurno je da je plemstvo koristilo hrvatsko ime. Ban Pavle Šubić je prvi, koliko znamo, nosio titulu ban Hrvata. Ne znamo da li je prije Šubića to ime bilo važno ili uopće prisutno, ali po nekoj logici, ne bi se Šubići na Hrvate pozivali da nisu postojali i igrali određenu ulogu u ranijoj povijesti.
Kontinuitet hrvatstva od srednjovekovne Hrvatske do danas postoji i nikada nije ni prekidan. A turski prodori, silne migracije i nesrećna verska razmimoilaženja su zakomplikovali hrvatsko-srpske odnose. Činjenica je da Hrvati i Srbi govore istim jezikom i zato je Štrosmajer i izmislio jugoslovenstvo, kao ideju koja će ih objedinjavati. Ali ni jedni ni drugi nisu bili zreli za jugoslovensku ideju.Verski i balkanski koljačko-pljačkaški primitivizam su odigrali svoje.
 
Ime Matija i danas postoji kod Srba. Srbi ni ne znaju izgovoriti ime Matej, nego kažu Matija. Matija je u prošlosti kod Srba bilo često ime i za ženu. To je izvorno srpsko ime jer dolazi iz pravoslavlja. Radi se o grčkom izgovoru hebrejskog imena Matanjah, kojeg Grci izgovaraju Matijas. Srbi uvijek koriste grčke verzije hebrejskih imena, dok Hrvati koriste zapadnjačke ili izvorne.
Onda Mate nikako nemre bitii Srbin, može samo Matija :rotf:
 

Back
Top