- Poruka
- 40.855
Čarls Dikens (1812 – 1870) bio je duhovni otac besmrtnih ličnosti poput Olivera Tvista i nesumnjivo je jedan od najvažnijih britanskih romanopisaca. Dikens je voleo mačke više od svega. Jedna od njegovih mačaka zvala se Wilhelm, ali je preimenovana u Wilhelmine nakon što je rodila svoje prve mačiće. Jedne večeri Dikens je sjedio za stolom, duboko u knjizi, sa svojom mačkom pored sebe. Odjednom se svijeća ugasila. Dikens je ponovo zapalio, odsutno pomazio svoju mačku, koja ga je pogledala srceparajućim pogledom, i čitao dalje. Kada se nedugo zatim sveća ugasila, Dikens je primetio podignutu šapu kojom je životinja ugasila plamen! Željela je da se njen gospodar brine o njoj - i naravno postigla je svoj cilj.
Charles Pierre Baudelaire (1821 – 1867) jedan je od najznačajnijih pjesnika 19. stoljeća. Proglašeni ljubitelj mačaka, Bodler je napisao i nekoliko pjesama o baršunastim šapama. Na svim svojim putovanjima odvajao je vremena da namami i mazi mačke lutalice. Jednog dana prijatelj ga je uhvatio kako stoji ispred praonice, izgubljen u mislima, i divi se mački koja sedi na hrpi svježeg bijelog veša.
Harison William Weir (1824 – 1906) bio je slikar, pisac i novinar. Osnovao je Nacionalni klub mačaka 1887. godine i prvi je došao na ideju da široj javnosti predstavi plemenite mačke. Bio je veliki stručnjak za mačke viktorijanskog doba!
Louis Wain (1860 – 1939) stekao je ime svojim ponekad duhovitim, ponekad ekscentričnim prikazima humaniziranih mačaka. Mačka po imenu Peter izazvala je interesovanje Louisa Waina za mačke. Imenovan je za predsjednika Nacionalnog kluba mačaka i pomogao je često omalovaženim mačkama da steknu bolji status u njegovoj zemlji i bio je aktivan zagovornik dobrobiti životinja.
Sidonie Gabrielle Colette (1873 – 1954) bila je spisateljica i strastvena ljubiteljica životinja. Njeni tekstovi svjedoče o velikoj empatiji prema ovim stvorenjima. Smatra se jednom od najvećih ljubitelja mačaka u književnom svijetu. Brojne fotografije prikazuju ih sa svojim umiljatim tigrovima na ulici, u bašti, pa čak i za radnim stolom! Između ostalog, držala je divlju mačku po imenu Bâ-Tou, koja je došla iz Čada kada je imala dvadeset mjeseci. Bâ-Tou se igrala i predala kao svaka domaća mačka i voljela je da je češu po stomaku.
Paul Klee (1879 – 1940) jedan je od najoriginalnijih predstavnika slikarstva 20. stoljeća. Bio je potpuno fasciniran mačkama: prikazivao ih je na svojim crtežima, fotografisao i slikao. I sam je posjedovao nekoliko baršunastih šapa, koje je uhvatio na celuloidu i tako učinio besmrtnim. Na primjer, 1902. godine snimljena je Mys, tamna, dugodlaka mačka. Umjetnik je 1905. godine fotografirao jednako dugodlakog mačića Nuggi. Fritzi, prugasti tabby, postao je model 1921. godine. Deset godina kasnije, bijeli dugodlaki mačak Bimbo.
Jean Cocteau (1889 – 1963) bio je pisac, dramaturg, slikar, grafičar i filmski režiser. Uvijek je držao nekoliko baršunastih šapa. Među njima i veličanstveni Sijamac po imenu Karoun, kojem je posvetio jedno od svojih djela ("Drôle de Ménage")
Brigitte Bardot rođena je 1934. Nakon što je u početku radila kao model, otkrivena je za film 1952. godine. Godine 1973. završila je karijeru i od tada je posvećena dobrobiti životinja. Njena fondacija razvila je program sterilizacije za lutalice. Ona je takođe insistirala da svako mače rođeno u Francuskoj mora biti tetovirano i upisano u registar životinja.
Ernest Hemingway je živio sa 30-ak mačaka u svojoj finca Vigia na Kubi. Danas je to i dalje stanica za mačke sa 40 životinja.
Hermann Hesse je uvijek imao nekoliko mačaka. Imena: Schneeweiß, Zürcher, Zwinkeler. Njegova zadnja mačka bio je Porphy (1962).
Erich Kästner je živio u Münchenu sa 4 mačke. Posljednji se zvao Mucki.
Roza Luksemburg, socijalistkinja. Ljubitelj mačaka Lenjin se divio svojoj mački Mimi u Berlinu 1912.
Mark Twain je obično imao 10 mačaka. Imena: Apolinaris, Zoroaster i Sour Mash!
Ostali ljubitelji baršunastih šapa:
Sveta Agata; Srah Bernhardt, sestre Brontë, Claudia Cardinale, Albert Einstein, Anatole France, Paul Gallico, Eugen Gerstenmaier, Heinrich Heine, Confucius, Abraham Lincoln, Sophia Loren, Jean Marais, Mohammed, Peter O'Toole, General Patton, Pablo Picasso, Franklin Picasso, D. Roosevelt, Albert Schweitzer, kraljica Viktorija, Emile Zola.
Charles Pierre Baudelaire (1821 – 1867) jedan je od najznačajnijih pjesnika 19. stoljeća. Proglašeni ljubitelj mačaka, Bodler je napisao i nekoliko pjesama o baršunastim šapama. Na svim svojim putovanjima odvajao je vremena da namami i mazi mačke lutalice. Jednog dana prijatelj ga je uhvatio kako stoji ispred praonice, izgubljen u mislima, i divi se mački koja sedi na hrpi svježeg bijelog veša.
Harison William Weir (1824 – 1906) bio je slikar, pisac i novinar. Osnovao je Nacionalni klub mačaka 1887. godine i prvi je došao na ideju da široj javnosti predstavi plemenite mačke. Bio je veliki stručnjak za mačke viktorijanskog doba!
Louis Wain (1860 – 1939) stekao je ime svojim ponekad duhovitim, ponekad ekscentričnim prikazima humaniziranih mačaka. Mačka po imenu Peter izazvala je interesovanje Louisa Waina za mačke. Imenovan je za predsjednika Nacionalnog kluba mačaka i pomogao je često omalovaženim mačkama da steknu bolji status u njegovoj zemlji i bio je aktivan zagovornik dobrobiti životinja.
Sidonie Gabrielle Colette (1873 – 1954) bila je spisateljica i strastvena ljubiteljica životinja. Njeni tekstovi svjedoče o velikoj empatiji prema ovim stvorenjima. Smatra se jednom od najvećih ljubitelja mačaka u književnom svijetu. Brojne fotografije prikazuju ih sa svojim umiljatim tigrovima na ulici, u bašti, pa čak i za radnim stolom! Između ostalog, držala je divlju mačku po imenu Bâ-Tou, koja je došla iz Čada kada je imala dvadeset mjeseci. Bâ-Tou se igrala i predala kao svaka domaća mačka i voljela je da je češu po stomaku.
Paul Klee (1879 – 1940) jedan je od najoriginalnijih predstavnika slikarstva 20. stoljeća. Bio je potpuno fasciniran mačkama: prikazivao ih je na svojim crtežima, fotografisao i slikao. I sam je posjedovao nekoliko baršunastih šapa, koje je uhvatio na celuloidu i tako učinio besmrtnim. Na primjer, 1902. godine snimljena je Mys, tamna, dugodlaka mačka. Umjetnik je 1905. godine fotografirao jednako dugodlakog mačića Nuggi. Fritzi, prugasti tabby, postao je model 1921. godine. Deset godina kasnije, bijeli dugodlaki mačak Bimbo.
Jean Cocteau (1889 – 1963) bio je pisac, dramaturg, slikar, grafičar i filmski režiser. Uvijek je držao nekoliko baršunastih šapa. Među njima i veličanstveni Sijamac po imenu Karoun, kojem je posvetio jedno od svojih djela ("Drôle de Ménage")
Brigitte Bardot rođena je 1934. Nakon što je u početku radila kao model, otkrivena je za film 1952. godine. Godine 1973. završila je karijeru i od tada je posvećena dobrobiti životinja. Njena fondacija razvila je program sterilizacije za lutalice. Ona je takođe insistirala da svako mače rođeno u Francuskoj mora biti tetovirano i upisano u registar životinja.
Ernest Hemingway je živio sa 30-ak mačaka u svojoj finca Vigia na Kubi. Danas je to i dalje stanica za mačke sa 40 životinja.
Hermann Hesse je uvijek imao nekoliko mačaka. Imena: Schneeweiß, Zürcher, Zwinkeler. Njegova zadnja mačka bio je Porphy (1962).
Erich Kästner je živio u Münchenu sa 4 mačke. Posljednji se zvao Mucki.
Roza Luksemburg, socijalistkinja. Ljubitelj mačaka Lenjin se divio svojoj mački Mimi u Berlinu 1912.
Mark Twain je obično imao 10 mačaka. Imena: Apolinaris, Zoroaster i Sour Mash!
Ostali ljubitelji baršunastih šapa:
Sveta Agata; Srah Bernhardt, sestre Brontë, Claudia Cardinale, Albert Einstein, Anatole France, Paul Gallico, Eugen Gerstenmaier, Heinrich Heine, Confucius, Abraham Lincoln, Sophia Loren, Jean Marais, Mohammed, Peter O'Toole, General Patton, Pablo Picasso, Franklin Picasso, D. Roosevelt, Albert Schweitzer, kraljica Viktorija, Emile Zola.
