Znas kako, mnogima je bilo ponudjeno u ratu da spase glavu da predju na drugu stranu. Ako je ponudjeno, onda se tu nema sta vise reci.
I partizani i cetnici su to radili. Moja dva djeda su bili cetnici, jedan do 1943. a drugi do 1944. Obojica su zarobljeni od partizana, ponudjeno im je da predju i spasili su glavu.
Ovaj drugi je poginuo zadnji dana rata u partizanima.
Tako je i Draža Mihailović možda mogao da se spasi da je poslušao kralja iz Londona i sredinom '44. se pretpočinio maršalu Titu ?
"Pripadnik Mlade Bosne
Austro-Ugarska je pripojila
Bosnu i Hercegovinu 6. marta 1908., što je izazvalo
Aneksionu krizu u
Evropi. Godine 1911. postao je član tajne studentske organizacije
Narodno Jedinstvo u kojoj su zajedno bili pripadnici
Bosanskih Srba,
Bošnjaka i
Bosanskih Hrvata. U vrijeme
balkanske krize 1912. godine, postao je član tajne nacionalističke organizacije
Narodna odbrana. Poslije šest razreda gimnazije, prešao je u
Beograd gdje je upoznao
Gavrila Principa,
Mustafu Golubića i
Nedeljka Čabrinovića, istaknute članove revolucionarne omladinske organizacije
Mlada Bosna.
Nakon
Sarajevskog atentata na austrijskog prestolonasljednika
Franza Ferdinanda 1914. godine, uhapšen je zajedno sa drugim pripadnicima ove tajne organizacije u Tuzli. Osuđen je na 15 godina robije, a amnestiran je poslije tri godine izdržane kazne.
Studije i rad
Dr. Mladen Stojanoviċ u svojoj liječničkoj ordinaciji.
Poslije rata studirao je medicinu u Zagrebu. Pored studija, bavio se i književnošću. Godine
1925, s
Gustavom Krklecom i
Miroslavom Feldmanom radio je na antologiji jugoslavenske lirike.
Nakon završetka studija, stažirao je u Sarajevu, a kao ljekar počeo je da radi 1926. godine, na Braču. Godine 1929. vratio se u Prijedor, gdje se posvetio brizi za siromašne i liječio ih je besplatno. Odlazio je i u najudaljenija sela na Kozari, a time je vrlo brzo stekao veliki ugled i poštovanje naroda Kozare i Podgrmeča. Godine 1931. Mladen Stojanović je potpisao radni ugovor sa podružnicom Prijedorske državne željeznice, kako bi osigurao zdravstvenu zaštitu za svoje zaposlenike. Godine 1936. bio je angažiran u kompaniji za rudarstvo željezne rude u Ljubiji, gradu u blizini Prijedora, gdje je dva puta sedmično posjeċivao kliniku rudarske kompanije. Također, predavao je higijenu u gimnaziji u Prijedoru. Zajedno sa ostalim intelektualcima iz grada, držao je predavanja rudarima u njihovom klubu u Ljubiji. Njegova predavanja su uglavnom bila o medicinskim pitanjima, ali je govorio i o ekonomskom i socijalnom položaju radnika u naprednijim zemljama. Družio se sa rudarima i besplatno tretirao članove njihovih porodica. Bio je veoma društveno aktivan i učestvovao je u sportskim aktivnostima. Godine 1932. osnovao je teniski klub Prijedor, koji i dalje nosi njegovo ime. Jednom prilikom je kupio novu sportsku opremu za sve članove
FK Rudar Prijedor. Njegovi ugovori sa željezničkom kompanijom i rudarskom kompanijom prekinuti su 1939. godine. Međutim, nakon protesta radnika željeznice u Prijedoru, ugovor sa Stojanovića s tom kompanijom je naknadno obnovljen.
Rudnici rudnika Ljubija su štrajkovali od 2. avgusta do 8. septembra 1940. Neki od vođa štrajka bili su pripadnici tajne ćelije KPJ u Ljubiji, koja je bila osnovana u januaru 1940. godine. KPJ je bio zabranjen u
Kraljevini Jugoslaviji od 1921. Organizacija KPJ iz Banja Luke je uputila svog iskusnog člana Branka Babiča da pomogne štrajkačima.
Vidjevši Stojanovića kao komunističkog simpatizera, Babič je predložio da se pridruži KPJ. Stojanović je prvo odbio, rekavši da još uvijek ima buržoaske navike, iako je čitao mnogo marksističke literature. Nakon daljnjih razgovora sa Babičem, Stojanović je pristao da postane član partije. Tu se priključio radničkom pokretu, a 1940. primljen je u KPJ. Kao vojni ljekar, aprilski slom doživio je u Dalmaciji. Vratio se u Prijedor, i nastavio ilegalni rad.
Početak Drugog svjetskog rata
Mapa podjele Kraljevine Jugoslavije od strane Sila Osovine 1941.
Sile Osovine predvođene njemačkim vojnim jedinicama
Treċeg rajha su 6. aprila 1941. sa svih strana napravile vojnu invaziju Jugoslavije. Stojanović je bio određen kao ljekar pješadijskog bataljona sa sjedištem u Banja Luci. Nekoliko dana nakon invazije ovaj bataljon se kretao prema
Dalmaciji, prije nego što se potpuno raspao bez borbe protiv neprijatelja. Mladen Stojanović se potom vratio u Prijedor. Kraljevska jugoslovenska vojska kapitulirala je 17. aprila, a vojne snage Sila Osovine su raskomadale Jugoslaviju za samo tri sedmice. Gotovo čitava današnja
Hrvatska,
Bosna i Hercegovina i dijelovi
Srbije, spojeni su u marionetsku državu nazvanu
Nezavisna Država Hrvatska (NDH).
Ubrzo zatim, počeo se pojavljivati otpor stranoj vojnoj okupaciji Jugoslavijie. Rojalisti koji su podržavali kraljevsku porodicu u izbjeglištvu u Engleskoj i srpski nacionalisti pod rukovodstvom tadašnjeg pukovnika
Draže Mihailovića osnovali su
Ravnogorski pokret, čiji su se članovi zvali četnici. KPJ, predvođena
Josipom Brozom Titom, se spremala da se podigne na oružje u povoljnom trenutku. Po mišljenju KPJ, borba protiv Sila Osovine i njenih domaćih saradnika bila bi zajednička borba svih jugoslavenskih naroda.
Operacija Barbarossa, kodni naziv invazije Sila Osovine na
Sovjetski Savez, počela je 22. juna 1941. Na dan invazije Sila Osovine na Sovjetski Savez,
Izvršni komitet Komunističke internacionale - sa sjedištem u
Moskvi - poslo je telegram Centralnom komitetu KPJ da preduzme sve mjere kako bi podržao i ublažio borbu sovjetskog naroda i organizovao partizanske odrede za borbu protiv Sila Osovine u Jugoslaviji. Kao odgovor na ovaj poziv, vođe KPJ su 4. jula u
Beogradu odlučili da pokrenu nacionalni oružani ustanak, koji je počeo tri dana kasnije u zapadnoj Srbiji. Pripadnici snaga KPJ-a su se zvali partizani, a njihov vrhovni komandant bio je Tito. Pokrajinski odbor KPJ za Bosnu i Hercegovinu, na čijem je čelu bio
Svetozar Vukmanović-Tempo, 13. jula je u Sarajevu organizovao pokrajinu u vojne oblasti: Bosansku Krajinu, Hercegovinu, Tuzlu i Sarajevo. Istog dana tokom vojne invazije na SSSR,
ustaše su počele hapšiti komuniste i njihove poznate simpatizere u Prijedoru i drugim gradovima
Bosanske Krajine. Komunisti su to predvidjeli, a većina ih je izbjegla hvatanje bježeći u sela ili skrivajući se u gradovima. Stojanović je bio jedan od malobrojnih komunista koji su uhapšeni u Prijedoru. Zajedno sa 40 drugih talaca bio je podvrgnut prisilnom radu, a svako jutro su ih vodili kroz grad kako bi popravili put za
Kozarac. 17. jula 1941. godine zapalivši slamu u zatvorskoj ćeliji i iskoristivši zabunu stražara, uspio je da pobjegne iz prijedorskog zatvora u kozarska sela.
Samo osam dana kasnije, 25. jula 1941. godine u selu Gornji i Donji Orlovci, kod Prijedora, na partijskom savjetovanju dr. Mladenu Stojanoviću je povjerena dužnost rukovodioca ustanka na Kozari. 3. avgusta 1941. godine govorio je na narodnom zboru u selu Marinima. Obišao je i mjesta Karan u Gornjoj Dragotinji i Balj. Stanovnici ovih sela su mu vjerovali, cijenili ga i poštovali, te se masovno odazivali njegovom pozivu i bez oklijevanja prihvatali liniju Narodnooslobodilačkog pokreta Jugoslavije. Od tada počinju da se odvijaju događaji pod Kozarom koji su neraskidivo povezani sa njegovim imenom. Doktor Mladen Stojanoviċ je bio inspirator mnogobrojnih smjelih vojnih akcija pod Kozarom, koje su imale dalekosežni značaj."
https://bs.wikipedia.org/wiki/Mladen_Stojanović
