Poziv na čitanje i diskusiju - Galeb Džonatan Livingston

Sviđa mi se poruka, da nas ono što jesmo, kakvi se rodimo, ne determiniše, da se ograničenja i nedostaci mogu savladati ako se to želi.
S druge strane onaj moj pesimistični deo kaže kako je to sve pomalo naivno, pripovetka me podseća na popularnu psihologiju, odnosno self-help literaturu, prema kojoj imam otklon.
Kada je izasla, popularna psihologija nije bila aktuelna, barem kod nas. Koliko se secam, bilo je to nesto "novo" u to vreme.
Kratka basna, lako varljiva i poucna.
Na zalost sada svaki nebojed se samoproglasava life coach-om i unistili su i ono sto je dobro u svemu tome.
Bas zbog toga sto je ljudima stvorio neki otpor prema tome.
 
Ne secam se ovoga u ovoj knjizi :think:
Jonathan-Livingston-Seagull-Best-Quotes-Love.jpg
 
Sviđa mi se poruka, da nas ono što jesmo, kakvi se rodimo, ne determiniše, da se ograničenja i nedostaci mogu savladati ako se to želi.
S druge strane onaj moj pesimistični deo kaže kako je to sve pomalo naivno, pripovetka me podseća na popularnu psihologiju, odnosno self-help literaturu, prema kojoj imam otklon.

Nisam ju čitao, no znam nešto o njezinu nastanku.

Pročitao sam nekoliko knjiga Jane Roberts, medija pomalo zaboravljenoga, no ona je bila jedan od izvora new Agea 60ih. Navodno je medijski kanalizirala entiteta po imenu Seth (tip je kao izvor knjiga oko 8 i više, a njezinih autorskih 5 ili sl.). Počela je, sa svojim suprugom, sa spiritističkim seansama gdje bi padala u trans i onda bi kao Seth govorio preko nje.

Na nekim seansama je bio Richard Bach, pa je pitao Setha nešto, zaboravio sam. Sam Bach je rekao da je Galeba napisao u polu-transu, nešto medijskoga tipa.

Koga zanima, ima u knjizi Seth govori (dosta teško i dosadno pisano, no može se naći gdje Bach govori) https://www.ivantic.info/Ostale_knjiige/Seth_govori_Vjecne_vrijednosti_duse_Jane_Roberts.pdf

Ovo sam našao na nekom forumu o Bachu i Sethu, na eng.. https://speakingofseth.com/index.php?topic=407.0
 
Bizarno je komentirati nešto što nisi pročitao, no, sudeći po onom što sam čuo...

Galeb je knjiga za mlade, u idealističkoj fazi. Što je tu "realno"- nema smisla. Što je "realno" u Grimmovim bajkama, najprevođenijoj njemačkoj knjizi?

Izgleda da je knjiga djelo Bachova nesvjesnoga, što nije rijetko u kraćim prozama. To je automatsko pisanje, kao u nekom transu.
Više toga ima u poeziji, ali ima i u prozi. Nerijetko, neke su proze pisane tako, napose po drogama (mislim da je Maupassant rekao da
je neki roman napisao pod hašišem). Ovo je bez droge, ali automatski, većim dijelom.

Opsežna djela poput romana od više 100ina stranica nije moguće tako pisati jer predugo traje.

Primjer automatskog, medijskoga pisanja su i Jungove "7 propovijedi mrtvima".
 
Pričitao sam je u stomaku dok sam čekao babicu da me porodi. I onda kad sam se rodio ja reko sad ću da poletim kad ono cvrc sve neke alegorije onomatopeje i ostali šit. Malo je čoveku izgleda što se uspravio na dve noge sad bi još i da poleti. Hubris eto šta je!
Jbga...meni jos samo perje fali da budem prava guska :vnaocare:
 
Ja kako rekoh,knjiga obradjuje sada moderne teme,tipa kakbe su ti misli,takav ti je zivot,ili misli pozitivno, tako ce i biti... Ali samo ako se procita ovlas,bez razmisljanja naknadno o tome.
Meni je ovo vise pomoc onim neukalupljenim,koji ne prate sablone i ne vole psihologiju stada (sam sam takav,uvek drugaciji i uvek svoj)...Cak moze da se posmatra kroz politiku i drustvena uredjenja danasnjice, gde se sve sto se ne razume ili ne zna proglasava pogresnim i losim za zajednicu...
Moze na mnogo nacina da se gleda sama poruka price,nije bas samo u tome da ako verujes da mozes-moci ces...
 
To?

Pa to je svega nekoliko stranica.

OK- to je tekst zapravo popularizirana filozofija života početaka američkih 70ih, kontrakulture i individualizma dobrostojeće srednje klase (zvuči marksistički, no to je).

Kao da čizam pisanija Alana Wattsa, kalifornijskoga Zena, te Setha bez terminoloških komplikacija. Ili sažetak Jospeha Campbella (Moć mita; Maske boga): Slijedi svoj žar/Follow your bliss. Ovo je ideološki spis koji propovijeda individualizam, a korijeni su mu u američkom- mislim- pokretu Nove misli 1880ih (pozitivno mišljenje, ti su duša koja je bog, grijeha nema, zlo zapravo ne postoji, idi svojim putom, samo nebo je granica, a ni to...).

Dakle:

a) nedvojbeno američka knjiga

b) knjiga 60/70ih, s naglaskom na individualizam i samoostvarenje.

Idejni prigovori.

1. govori o ljubavi- no što je to, ne vidi se, samo riječi....

2. nema zla. Npr., da je tekst pisan 1500, ona dva lika bi bili demonski kušači koji ga vode u pakao.

Zaključak- pozitiva; tekst vrlo jasno lociran u to doba i kulturu; ne vidim neku umjetničku vrijednost, nego je dobro napisana propovijed.
 
I da....

1. u tekstu se govori dosta o vježbama, ne bi me začudilo da je to utjecaj istoka, Zena, Musašijeve knjige o prstenovima (samuraji),...
Zašto bi se vježbalo? Zašto bi to bilo nešto važno- osim za neke profesije kao violinisti, sportaši,..?

2. tekst je kao u Setha: Vi kreirate svoju stvarnost. No to je samo parcijalna istina. Doslovno uzeto, to je opskurantizam, kao da ne postoje prirodni zakoni.
Tako je i autorica Setha ignorirala niz liječničkih uputa i pouzdala se u spiritualno izlječenje od artristisa, od kojeg je i umrla.

3. govori o zajednici, no ona je prikazana samo kao konformističko daviteljska, ograničavajuća. No ne i totalitarno opasna, što je eurazijsko iskustvo.

4. tekst mi izgleda više kao poticaj na nekonformizam, što je odlično, a protiv kukavnoga postojanja usenasepodase, kao i egzistencijalizma po kom je sve negativno. No, nema u njemu neke jače snage- to je knjižica o slobodi, a ne vidi se prava sloboda, jer se ne vide i prava ograničenja.

Zaključak kao i prije- Amerika 70ih i New Age idealistički individualizam.
 
Nekako su mi oduvek ptice bile simbol slobode.
Možda jer su mogle da idu bilo gde, sa mesta na mesto, da lakše na svojim krilima obilaze prepreke.
Pređu reku očas posla.
A ti ili se skvasi ili idi na most :lol:
Možda sam zbog toga doživeo knjigu malo drugačije.
Istoriski gledano čovek je oduvek hteo da leti.
Da bude slobodan kao ptica.

Većinu galebova ne zanima let već jelo.
A ovog galeba nije zanimalo jelo već let.


Usavršivši tehniku letenja Džonatan je sa lakoćom dolazio do ukusne ribe koje su bile malčice dublje.
Ostatak jata je morao da se zadovolji ostacima koji su bacali ribari.

Dugoročno gledano uvek se isplati ulagati u razvoj i istraživanje.



002_galebovi_.jpg




Nisma siguran da li je Džonatan na slici ili neki od njegovih učenika :D
 

Back
Top