Povratak na selo

gost 159032

Veoma poznat
Poruka
12.404
Na drugoj temi je pokrenuto pitanje povratka na selo, pa mozda nije lose da govorimo o tome.

Sta je potrebno da bi se neko vratio na selo, kakva znanja treba da ima, sta moze da ocekuje, da li moze da prezivi na selu?

Ako se neko odluci planski da predje iz grada u selo, mislim da bi za taj proces trebao da odvoji 2-3 godine.
Za pocetak bi trebao da se upozna sa zivotom na selu, kako izgleda zivot preko cele godine, kakvi su uslovi rada, sta bi mogao da sadi ili cuva.

Problem u ovoj fazi je sto preseljenje u selo nije samo promena mesta boravka, vec i pokretanje proizvodnje, a to nije ni jeftino, ni jednostavno.

Potreban je smestaj, odredjena povrsina zemlje, barem 2-3 hektara, struja, izvor vode, barem 10-20 ari pod sumom za ogrev, prevozno sredstvo...
 
pa stres je sigurno, koliko god neko mozda cak kukao na grad i pricao kako voli selo
zivis dalje od grada
gledash gliste

- - - - - - - - - -

je li a sto toliko mnogo, to tvoje imanje
Zivim u gradu, a ovde govorim sa aspekta ekonomije, sta je potrebno i sta moze da se dobije od odlaska na selo.

Nije to mnogo, zavisi cime se bavis, za kukuruz je malo, treba ti barem 10-20 hekatara, za povrce je puno.
Zavisi i koliko ljudi obradjuje.
 
Zivim u gradu, a ovde govorim sa aspekta ekonomije, sta je potrebno i sta moze da se dobije od odlaska na selo.

Nije to mnogo, zavisi cime se bavis, za kukuruz je malo, treba ti barem 10-20 hekatara, za povrce je puno.
Zavisi i koliko ljudi obradjuje.

Nemojte pričati o odlasku na selo kao o odlasku na "Survajver".

Na selima petnaestak minuta vožmje od vas žive i rade obični ljudi.

Grejemo se na struju, plin, ugalj, drva kupujemo iz kamiona.

Radimo nešto poljoprivrede, a nešto u građevini, ugostiteljstvu., fabrikma.

Dalje ima kod nas i škola i vrtić u kom uvek ima mesta za svako dete.

Ima i ambulanta, imamo i ADSL.

Verujte bukvalno deset minuta mi treba da budem autom od moje kapije do opštinske zgrade u centru obližnjeg grada.

Imam plac od 43 ara na kom proizvedem voća za pekmez i rakiju, orahe i lešnike za torte, živine i jarića .

Jaja i mleko ne kupujem nego prodajem ako se desi da bude viška.

Moja porodica ima desetak hektara zemlje na kojoj proizvedemo dovoljno kukuruza i lucerke za hranu našim životinjama ali se u poslednje vreme hrani tek za naše potrebe a ostatak proda zbog toga što je isplatljivije prodati zrno nego proturati ga kroz stoku.

Ne kažem da je život na selu bajka , ali nije ni horor kako možda neko zamišlja.
 
kao profesionalno

ako je profi moras negde da uzmes u obzir verovatno svetske kompanije? one sve diktiraju
ako ces samostalno onda neshto domaci hajduci : ))
pa gmo negmo

a kolko je dosta da se prezivi ; )

tj moze verovatno samostalno al to je bitka mozda, a mozda jos nije toliko izrazeno al oni ce sve vise biti tu, te strane
ovako napamet
 
Ipak u gradu jos uvek vecina ima za struju, vodu i druge komunalije, isto tako da jede.

A za 2 hektara zemlje ti ne mozes da uzgajis dovoljno da bi to sve poplacao, jos troskovi za djubriste i druge stvari.

Velika je greska isto sto su zadruge unistenje, jer oni su mogli da financiraju mehanizaciju koju svi onda clanovi zadruge koriste i financiraju.
 
kao profesionalno

ako je profi moras negde da uzmes u obzir verovatno svetske kompanije? one sve diktiraju
ako ces samostalno onda neshto domaci hajduci : ))
pa gmo negmo

a kolko je dosta da se prezivi ; )

tj moze verovatno samostalno al to je bitka mozda, a mozda jos nije toliko izrazeno al oni ce sve vise biti tu, te strane
ovako napamet

?????:confused:
 
Ipak u gradu jos uvek vecina ima za struju, vodu i druge komunalije, isto tako da jede.

A za 2 hektara zemlje ti ne mozes da uzgajis dovoljno da bi to sve poplacao, jos troskovi za djubriste i druge stvari.

Velika je greska isto sto su zadruge unistenje, jer oni su mogli da financiraju mehanizaciju koju svi onda clanovi zadruge koriste i financiraju.

Nije greška jer su te zadruge i propale zato što su bile tek gomila neradnika koja živi od marže i provizije. Nije seljak više nepismen da ne može da plasira svoj proizvod.
Ti očigledno ne znaš da mehanizacija nije nikakav problem i da većina poljoprivrednika ima svoje mašine.
 
Poslednja izmena:
najugrozenije je ono sto sad ima na pijacama, obicna hrana ali ne bioloska, verovatno
to je normalno ali tu ce da se vodi bitka
znaci mislim da treba o tome da se misli, ako je neko profi, gde ce da zavrsi, za koga ce da radi, samostalno skroz-ne zanima me-verovatno tesko ili nikako

- - - - - - - - - -

Ništa iz tvog posta mi nije jasno. Možeš li da prevedeš na bar neki od jezika bifše SFRJ ?

ma nebitno manje vise

e moze i cvece da se gaji ; )) neki su tako napravili biznis mislim
 
Može i cveće, naravno , ali život na selu ne podrazumeva obavezno bavljenje zemljoradnjom.

Ovo je verovatno post od kog je krenula priča na onoj temi.

Pećinski ljudi su naučili kako se gaji stoka i kako se sadi i seje.

Ne vidim zašto bi to bio problem jednom inteligentnom savremenom čoveku pored sve sile literature, interneta i komšija voljnih da pomognu.

Pod voćem se sasvim lepo i lako, bez mnogo angažovanja ljudskog rada mogu gajiti jaganjci ili jarići i nešto živine.

Ujedno služe da suzbijaju insekte i korov, a i doprinose đubrenjem zemljišta.

Nema prskanja i moguće je takvo voće kao zdravu hranu ponuditi prijateljima u gradu ili nekim od sve mnogobrojnijih kupaca zabrinutih za uticaj pesticida na zdravlje njihovih porodica.
Mogućnosti ima al uspeh nikad niko nikom ne može da garantuje jer zavisi od mnogo činilaca.

Uglavnom, pri izboru selo-kontejner, pošten čovek lako se odluči.

Još uvek za jedan stan u BG ili NS možete da dobijete desetak hektara solidnog zemljišta i kuću sa pola hektara okućnice u nekom od obližnjih sela na dvadesetak minuta vožnje .
Stanovi pojeftinjuju jer je kupaca sve manje, a zemlja poskupljuje jer je prodavaca sve manje.
 
pa ako se ne bavis poljoprivredom, tj ni stocarstvom, ovi ostali ce da te gledaju ko chudo
pa se ti s njima dogovori : ))

ne mislim ako neko zivi npr u selu blizu bgd-a a zivi na gradski nacin, sta znam u resniku zivis a radis i sve u bgd-u
 
dobro ali oni nisu bas pravi primer za ovo
oni onda rade nesto vezano za grad ili mozda preko interneta, ali ti su verovatno retki

nisu oni nesto bogznasta presekli, osim sto im treba vise vremena do posla i sto zive u prirodnijoj sredini. a valjda kad si vec tu, mozes bar jagode da sadis ; ))

ok mozda ne bukvalno za grad ali rade neke poslove kao u gradu npr drze prodavnicu
 
Nemojte pričati o odlasku na selo kao o odlasku na "Survajver".

Na selima petnaestak minuta vožmje od vas žive i rade obični ljudi.

Grejemo se na struju, plin, ugalj, drva kupujemo iz kamiona.

Radimo nešto poljoprivrede, a nešto u građevini, ugostiteljstvu., fabrikma.

Dalje ima kod nas i škola i vrtić u kom uvek ima mesta za svako dete.

Ima i ambulanta, imamo i ADSL.

Verujte bukvalno deset minuta mi treba da budem autom od moje kapije do opštinske zgrade u centru obližnjeg grada.

Imam plac od 43 ara na kom proizvedem voća za pekmez i rakiju, orahe i lešnike za torte, živine i jarića .

Jaja i mleko ne kupujem nego prodajem ako se desi da bude viška.

Moja porodica ima desetak hektara zemlje na kojoj proizvedemo dovoljno kukuruza i lucerke za hranu našim životinjama ali se u poslednje vreme hrani tek za naše potrebe a ostatak proda zbog toga što je isplatljivije prodati zrno nego proturati ga kroz stoku.

Ne kažem da je život na selu bajka , ali nije ni horor kako možda neko zamišlja.

лепа тема пандо..

@ budd
лепо речено, у суштини највећа предност живота на селу и условно речено сељачких активности, мада су то уствари домаћинске обавезе је што се тај посао и заволи. из свог личног примера то знам јер сам углавном био чуван од таквих обавеза иако на селу живим, учио школе, читао, бавио се комповима, девојкама, углавном захебавао се по кафанама док сам био момак. Истини за вољу док је ћале био жив нисам поштено знао ни шта су жуљеви на рукама (није дао стари да се патим, а он је био ко пчелица) међутим сад радим то све што је и он радио и чак се заволи то све. Не производим неке мега количине нити продајем своју робу. Воћкице за породицу, има се и за ракију и зимницу, нешто поврћа исто по потреби остало за мангулице и живину

Ништа углавном нема стварну цену попут пластичног генетског парадајза из маркета, који жваћу на гуму и апсолутно немају укус, тј. сељацима је много лакше да произведу него да продају, а кад у то уграде цене нафте, механизације, семена, рада нема их нигде у откупним ценама које као случајно испребијају баш пред сезону... али добро, то је нека друга тема

зато углавном прозводим за себе, не хасам сојине пљескавице нити матејивећ увозне артикле, паштете и остале градске послатице :) углавном се кркне понеко прасе, осуши нека мангула или пригодно прикоље живина. А обавезе нису страшне зависи како ко дефинише у својој свести чишћење свињца или припрему крме или мотикање по башти или воћњаку, али не узме то више од пар сати на дан ако се не запусти. Преживети се сигурно може али бизнис се од тога не може правити, али опет сам задовољан јер знам да храна коју трошимо није циклусно висела по хладњачама од бразила до еурупе...

а што се тиче цивилизације и градова, ни у студентским данима се нисам навикао на живот по становима (лименкама и ћумезима), на ужасан ваздух, на људе који под стресом глуме амбиције и опортунисте док шанкају или магационишу или раде друге службеничке послове док крпе крај са крајем, ал бар имају паштету не? и станови су им скупи и земља на балкону у саксији...

елем такав живот није бајка али је достојан живљења, лакше се проналази равнотежа и задовољство јер нема притиска око утркивања да се има ово и оно као статус или симбол, најопуштеније у поцепаним панталонама проведем по цео дан ако треба и у локалној кафани и волим такав приступ

одело дефинитивно не чини човека, али начин на које човек носи своје одело да

док сам био млад био сам у фазону да је трава зеленија с друге стране па се потуцао тамо вамо по вилајету али сам био срећан да схватим да сам трагао за стварима које уствари имам, срећну породицу, мир

препоручио би свима да то учине ако су иоле привучени том идејом, ништа не мора да буде заувек, боже мој град неће нигде побећи, нек бар пробају, јер то уме и да се заволи. нестану болесне амбиције, нестане стрес, доста пута отресеш зној са чела али пилетина из маркета или сушеница никад немају такав мирис или укус ко кад их сам произведеш

још воћњак, па ракија, па виноград па вино, мало меда, домаћег леба па да видиш да неке ствари не можеш купити новцем...
 
ako se vezujesh onda pazi na velike kompanije koje se oblizuju, onda ce manje da se peche rakija i sve to : ))
tj oce al znate vec kako to izgleda
cisto da znash
al znaju to ljudi
: )
nase kompanije a i ostale
 
Na drugoj temi je pokrenuto pitanje povratka na selo, pa mozda nije lose da govorimo o tome.

Sta je potrebno da bi se neko vratio na selo, kakva znanja treba da ima, sta moze da ocekuje, da li moze da prezivi na selu?

Ako se neko odluci planski da predje iz grada u selo, mislim da bi za taj proces trebao da odvoji 2-3 godine.
Za pocetak bi trebao da se upozna sa zivotom na selu, kako izgleda zivot preko cele godine, kakvi su uslovi rada, sta bi mogao da sadi ili cuva.

Problem u ovoj fazi je sto preseljenje u selo nije samo promena mesta boravka, vec i pokretanje proizvodnje, a to nije ni jeftino, ni jednostavno.

Potreban je smestaj, odredjena povrsina zemlje, barem 2-3 hektara, struja, izvor vode, barem 10-20 ari pod sumom za ogrev, prevozno sredstvo...

Панда, све се може кад човек има страст, жељу и верује у то!
 
Nemojte pričati o odlasku na selo kao o odlasku na "Survajver".

Na selima petnaestak minuta vožmje od vas žive i rade obični ljudi.

Grejemo se na struju, plin, ugalj, drva kupujemo iz kamiona.

Radimo nešto poljoprivrede, a nešto u građevini, ugostiteljstvu., fabrikma.

Dalje ima kod nas i škola i vrtić u kom uvek ima mesta za svako dete.

Ima i ambulanta, imamo i ADSL.

Verujte bukvalno deset minuta mi treba da budem autom od moje kapije do opštinske zgrade u centru obližnjeg grada.

Imam plac od 43 ara na kom proizvedem voća za pekmez i rakiju, orahe i lešnike za torte, živine i jarića .

Jaja i mleko ne kupujem nego prodajem ako se desi da bude viška.

Moja porodica ima desetak hektara zemlje na kojoj proizvedemo dovoljno kukuruza i lucerke za hranu našim životinjama ali se u poslednje vreme hrani tek za naše potrebe a ostatak proda zbog toga što je isplatljivije prodati zrno nego proturati ga kroz stoku.

Ne kažem da je život na selu bajka , ali nije ni horor kako možda neko zamišlja.
:lol:

Za "survivor" dobijes samo parce kanapa, noz i eventualno nesto da zapalis vatru. :mrgreen:

Ako neko ozbiljno razmislja o povratku na selo, onda verovatno razmislja i o tome da zaradi nesto, ovde pre svega mislim na poljoprivredu, a ne samo da zivi na selu, a radi u gradu.

Za nekoga ko nikad nije ziveo na selu ili barem boravio duze od par dana, to i jeste "Survavior". Ti vec posedujes, znanje, vestine, navike, opremu potrebnu da se zivi normalno na selu, ko se vraca treba to da stekne.
 
:lol:

Za "survivor" dobijes samo parce kanapa, noz i eventualno nesto da zapalis vatru. :mrgreen:

Ako neko ozbiljno razmislja o povratku na selo, onda verovatno razmislja i o tome da zaradi nesto, ovde pre svega mislim na poljoprivredu, a ne samo da zivi na selu, a radi u gradu.

Za nekoga ko nikad nije ziveo na selu ili barem boravio duze od par dana, to i jeste "Survavior". Ti vec posedujes, znanje, vestine, navike, opremu potrebnu da se zivi normalno na selu, ko se vraca treba to da stekne.

Ја сам градско дете, а бавим се воћарством 9 год. Све има на нету, форумима, мештани. Није то нуклеарна физика.
Понављам, само ВЕЛИКА ЖЕЉА И СТРАСТ, ништа више.
 
Ја сам градско дете, а бавим се воћарством 9 год. Све има на нету, форумима, мештани. Није то нуклеарна физика.
Понављам, само ВЕЛИКА ЖЕЉА И СТРАСТ, ништа више.

Pogresno si shvatio poentu temu, pretpostavka je da vec imaju zelju da se vrate na selo.
Tema je sta im treba.

Koliko kosta formiranje vocnjaka, koliko kosta odrzavanje, koliko radnih sati provedes u vocnjaku, benzin za prevoz, kosilicu, koliko kosta zastita voca, radna snaga ili koliko ti ljudi pomaze u branju, da li proizvodis samo za sebe ili prodajes, da li peces rakiju, koliki su troskovi prodaje ako prodajes, koliko ti ostane kad se zavrsi godina.

Tek na osnovu ovih podataka neko moze da proceni da li mu se isplati da se vrati na selo ili ne, koliko veliki vocnjak moze da obradi, a koliko veliki mu treba...
 
kao profesionalno

ako je profi moras negde da uzmes u obzir verovatno svetske kompanije? one sve diktiraju
ako ces samostalno onda neshto domaci hajduci : ))
pa gmo negmo

a kolko je dosta da se prezivi ; )

tj moze verovatno samostalno al to je bitka mozda, a mozda jos nije toliko izrazeno al oni ce sve vise biti tu, te strane
ovako napamet

Iskreno, pola te razumem pola ne. :rumenko:

Ko zivi od poljoprivrede, to valjda radi profesionalno, kako ce drugacije?
Moraju da se uzmu u obzir i svetske kompanije, posebno ako ce biti konkurencija.
domaci hajduci?
 
Ko ima mogućnosti i to naravno želi, tačnije, ima želju da traži mogućnosti, nije problem da dodje na selo i živi, radi, stvara i zaradi. Pri tom, ne govorim o velikim projetktima, o velikim zaradama jer to traži i velika ulaganja koja većina nema, jer da ima, teško da bi ih uložila u polj. proizvodnju :lol:

Za običnog čoveka...pa potrebno je da ima predstavu gde ide i kakva je to vrsta posla i da će se njegov život drastično promeniti. Da je lako...nije......da je bajka....nije....da može da se uradi...može.
Postoje komšije, postoji net, literatura, zdrava logika i naravno, poželjno je da osoba bude majstoričava :lol: tj. da ume sama da popravlja raznorazne stvari a ne da za sve živo zove majstora (ali to i u gradu vredi). Pogleda se zemlja, ceo kraj, šta ljudi gaje jer to uspeva.
I da, pričamo o urbanom selu a ne nekoj vrškoj čuki sa 5 oronulih kuća.
Moje selo je takvo.....veliko, ima svega. Što reče buudala, 15 minuta do bolnice, opštine, banke, obdanište, škola.
 

Back
Top