Povratak astrologije

gost 391595

Buduća legenda
Poruka
35.177
Šta mislite o velikom povratku astrologije u ovo postmoderno doba?

Da li je simptom egzistencijalnog besmisla sa kojim se suočavaju mlađe generacije, i pokušaj da se obnovi kontakt sa nematerijalnim, nevidljivim, da se sa istim komunicira kroz simbole i simbolične prakse; da se životu da neki smisao osim organske egzistencije? Jung je pisao o tome da je moderan čovek izgubio dodir sa simboličkim životom, i da zato ne živi stvarno.

Daleko da odbacujem drevne ezoterične prakse (koliko znam, Vavilonci su utemeljili astrologiju), ali mi se ne dopada način na koji se vratila.

Ljudi opsednuti njome (a uglavnom su opsednuti, kao neka vrsta pomame, manije, skoro nikad nije reč o uravnoteženom interesovanju) više ne vide realno ljudsko biće ispred sebe, kojeg tek treba da upoznaju i povežu se sa njim, već ga gledaju kroz prizmu arhetipova koji u sebi nose šablon misli, osećanja i ponašanja. A psiha, samim tim i astrologija, je duboka i mutna kao more, samim tim - vrlo pogodno tle za sopstvena učitavanja i projekcije.


Temu postavljam ovde, jer bih volela da čujem mišljenja iz filozofske perspektive (filozofija je uvek bila tesno povezana sa ezoteričnim), ne iz perspektive zabave ili svakodnevnice.
 
Potrebno je nesto misticno sto na dovoljno jednostavan način koji ljudi mogu da razumeju objasnjava svet i daje odgovore na neka sustinska pitanja. Posto je nauka dosadna, komplikovana, suvoparna, zasnovana na egzaktnim podacima, brojevima i ne dotice sferu metafizike i transcedentnog, ona kao takva i nije sposobna, niti je njen domen da daje odgovore na fundamentalna pitanja. I eto tu ulece astrologija kao i niz drugih disciplina povezanih sa njom.
 
Da, u pravu si. Samo, trenutno, astrologija, ili makar oni koji je praktikuju, stvarno čine protivuslugu toj disciplini, jer je praktikuju dogmatski, neretko i elitistički (nije lako odupreti se izazovu da profilišeš ljude kad imaš detaljno razrađen sistem koji ti to omogućava).

Takođe mislim da povratak astrologije koincidira sa modernim povratkom nekih femininih praksi, npr veštičarenja i ostalih magijskih praksi, DIY ginekologije, psihoterapije, i generalno više SIMBOLIČKOG i RITUALNOG življenja, življenja koje čoveka stavlja u kakav takav odnos sa višim poretkom stvari.

Ne znam da li je to zato što je svet danas visoko nestabilan pa se ljudi oslanjanju na unutrašnje resurse ili se svet zaista polako okreće pitanjima o onostranom (možda je to isto?), koliko god se na tom putu saplitao i skretao.
 
Постоје знања и ван науке...људи су то одувек предосећали. Отуда ће астрологија увек и постојати. Бавиће се њом и љубопитљивци и озбиљни гностици.
На једном нивоу астрологија је сујеверје ако је површни и сујеверни људи користе онако како је они доживљавају. На неком дубљем нивоу може доста да се извуче из ње преко симболике.
 
Kao sto se u citavoj istoriji umetnosti smenjuju epohe koje kontriraju ili su odgovor jedne na drugu, tako i ovo. Covecanstvo koje je zasiceno pricom o tehnologiji, nauci, sociologiji i drugim disciplinama uvidja da je sve to u krajnjoj instanci dosadno i prazno ili u najmanju ruku nepotpuno i da im treba nesto "jace" nesto sustastvenije kako bi pokusali preko toga da dodju do odgovora na neka pitanja. Licno sam i sâm krenuo da se bavim ezoterijom kada sam zapadao u zivotne krize i kada mi je bilo tesko i kada mi price iz nauke, medicine fizike nikakve odgovore nisu davale.
 
Астрологија није само
Šta mislite o velikom povratku astrologije u ovo postmoderno doba?

Da li je simptom egzistencijalnog besmisla sa kojim se suočavaju mlađe generacije, i pokušaj da se obnovi kontakt sa nematerijalnim, nevidljivim, da se sa istim komunicira kroz simbole i simbolične prakse; da se životu da neki smisao osim organske egzistencije? Jung je pisao o tome da je moderan čovek izgubio dodir sa simboličkim životom, i da zato ne živi stvarno.

Daleko da odbacujem drevne ezoterične prakse (koliko znam, Vavilonci su utemeljili astrologiju), ali mi se ne dopada način na koji se vratila.

Ljudi opsednuti njome (a uglavnom su opsednuti, kao neka vrsta pomame, manije, skoro nikad nije reč o uravnoteženom interesovanju) više ne vide realno ljudsko biće ispred sebe, kojeg tek treba da upoznaju i povežu se sa njim, već ga gledaju kroz prizmu arhetipova koji u sebi nose šablon misli, osećanja i ponašanja. A psiha, samim tim i astrologija, je duboka i mutna kao more, samim tim - vrlo pogodno tle za sopstvena učitavanja i projekcije.

Temu postavljam ovde, jer bih volela da čujem mišljenja iz filozofske perspektive (filozofija je uvek bila tesno povezana sa ezoteričnim), ne iz perspektive zabave ili svakodnevnice.

Не бих рекао да је астрологија погодна за пројекцију симбола несвесног или Јунгових архетипа . Каквих симбола ту има осим неколико планета и 12 знакова зодијака?
Астрологија има сасвим другачију сврху која дубоко захвата у езотерију али на други начин.

Ако јој приђемо као сирови материјалисти наравно да ту нема ничега. Али ако јој приђемо имајући на уму поделу на појаву и ствар по себи, при чему је ово друго трансцендентно, метафизички једно, онда је астрологија далеко од бесмислене.

Како је говорио Шопенхауер.
Догађаји у животу човека стајали би у знаку две у основи различите везе: прво: У објективној, каузалној повезаности природног тока и друго, у субјективној повезаности која је у односу само са оним што је доживео појединац и која је толико субјективна као и снови дотичне индивидуе, и где је њихова сукцесија и садржај исто тако нужно одређен, али на начин одређености сцена једне драме утврђене планом песника. Да истовремено постоје ове две врсте веза и да се у актуелни догађај, обе тачно уклапају као карике два сасвим различита ланца, због чега судбина једног човека увек одговара судбини другог и да је херој своје драме, истовремено статиста у туђој; то је, наравно, нешто што превазилази све наше моћи разумевања и само захваљујући чудесној harmonia praestabilita може се замислити као могуће.
Шопехауер

Тако да положај планета иако није у каузалној вези са дешавањима у животу појединца, јесте у синхронистичкој. Астролигија проучава те положаје и налази везе, законитости. Зато и функционише.

Узгред, Шопенхауер је на једном месту у својим делима директно указао на астрологију узету у том смислу:

Даље, уз уверење у судбину видимо врата поново отворена за астрологију; јер најбезначајнији догађај који се сматра претсказивачким, попут лета птица, сусрета извесне особе и тако даље, условљен је низом бескрајно дугих и нужних узрока, израчунљивих попут положаја звезда у сваком датом тренутку. Наравно, сазвежђа су довољно висока на небесима да их могу истовремено видети половина становника света, док се судбински знак појављује само у сфери појединца. Ако желимо да представимо могућност предсказања, то можемо учинити упоређивањем човека који примећује добар или лош знак и на тај начин бива упозорен или охрабрен на важном кораку у његовом животу а чије су последице скривене у будућности, са жицом која када се удари, не може се чути сама за себе али се ипак чује звук који се емитује од нечега другог а као последица њене вибрације.

Парерга и парлипомена 1 Transcendent speculation
 
Не бих рекао да је астрологија погодна за пројекцију симбола несвесног или Јунгових архетипа . Каквих симбола ту има осим неколико планета и 12 знакова зодијака?

Ja se ne bavim astrologijom, taj modalitet nije za mene baš zbog dogmatskog načina na koji oblikuje umove ljudi koji se njome bave, ali znam da je stvar mnogo kompleksnija od 12 znakova i 9 planeta.
 
Potrebno je nesto misticno sto na dovoljno jednostavan način koji ljudi mogu da razumeju objasnjava svet i daje odgovore na neka sustinska pitanja. Posto je nauka dosadna, komplikovana, suvoparna, zasnovana na egzaktnim podacima, brojevima i ne dotice sferu metafizike i transcedentnog, ona kao takva i nije sposobna, niti je njen domen da daje odgovore na fundamentalna pitanja. I eto tu ulece astrologija kao i niz drugih disciplina povezanih sa njom.
Mislim da si u pitanju izložio i suštinski problem današnjeg bavljenja svim duhovnim i ezoteričnim disciplinama.
Ne postoji jednostavan način da se odgovori na suštinska pitanja.
Pogotovo ne opšti.
Ali kako to objasniti ljudima koji su odrasli na instant-rezultat kulturi?
 
Šta mislite o velikom povratku astrologije u ovo postmoderno doba?

Da li je simptom egzistencijalnog besmisla sa kojim se suočavaju mlađe generacije, i pokušaj da se obnovi kontakt sa nematerijalnim, nevidljivim, da se sa istim komunicira kroz simbole i simbolične prakse; da se životu da neki smisao osim organske egzistencije? Jung je pisao o tome da je moderan čovek izgubio dodir sa simboličkim životom, i da zato ne živi stvarno.

Daleko da odbacujem drevne ezoterične prakse (koliko znam, Vavilonci su utemeljili astrologiju), ali mi se ne dopada način na koji se vratila.

Ljudi opsednuti njome (a uglavnom su opsednuti, kao neka vrsta pomame, manije, skoro nikad nije reč o uravnoteženom interesovanju) više ne vide realno ljudsko biće ispred sebe, kojeg tek treba da upoznaju i povežu se sa njim, već ga gledaju kroz prizmu arhetipova koji u sebi nose šablon misli, osećanja i ponašanja. A psiha, samim tim i astrologija, je duboka i mutna kao more, samim tim - vrlo pogodno tle za sopstvena učitavanja i projekcije.


Temu postavljam ovde, jer bih volela da čujem mišljenja iz filozofske perspektive (filozofija je uvek bila tesno povezana sa ezoteričnim), ne iz perspektive zabave ili svakodnevnice.
Zar je odlazila negde?
Sveprisutnost astrologije je posledica interneta.

Astorologija je sat koji pridaje odredjena svojstva delovima vremena.
 
Mislim da si u pitanju izložio i suštinski problem današnjeg bavljenja svim duhovnim i ezoteričnim disciplinama.
Ne postoji jednostavan način da se odgovori na suštinska pitanja.
Pogotovo ne opšti.
Ali kako to objasniti ljudima koji su odrasli na instant-rezultat kulturi?

Zbog toga se ne usudjujem da kazem bilo sta o astrologiji, jednostavno nisam upucen u to. Mnogi poznati ljudi iz visih slojeva su kroz istoriju imali svoje astrologe, a mnogi to praktikuju i danas, tako da se ne bih usudio reci da je to budalastina, iako sâm nemam ambicija da se ozbiljnije time bavim.
 
Pa i nije rec o dnevnon horoskopu i lokalnim baba vracarama kod kojih idu sredkvecne zene sa namerom da im ove kazu hoce li se razvesti i dal ih muz vara.
90-95% astrologije se ne razlikuje puno od gledanja u karte, obicne ili tarot.
Ljudima je obicno interesantna kvazi psiholoska komponenta, koja je nastala u zadnjih stotinak godina pokusajem integracije pshihoanalize u astrologiju.
 
Nisam ni mislila da tradicionalna medicina nije korisna.
Štaviše skoro sve iz nje se koristi i kao komponenta moderne.
Govorim o preparatima koji svemogućno rešavaju 50 različitih tegoba.
Pune su novine reklama.

Što se astrologije tiče, kao i kod drugih disciplina, uglavnom je najinteresantnija prediktivna komponenta.
Ljude daleko više interesuje da saznaju šta će se dogoditi, od toga kakvi su.
Mogu samo da kažem - nažalost.
 
Nisam ni mislila da tradicionalna medicina nije korisna.
Štaviše skoro sve iz nje se koristi i kao komponenta moderne.
Govorim o preparatima koji svemogućno rešavaju 50 različitih tegoba.
Pune su novine reklama.

Što se astrologije tiče, kao i kod drugih disciplina, uglavnom je najinteresantnija prediktivna komponenta.
Ljude daleko više interesuje da saznaju šta će se dogoditi, od toga kakvi su.
Mogu samo da kažem - nažalost.
Kvazi psiholoska je cesto najinteresantnija ljudima, koji zele da saznaju vise.
 
Pa naravno da ne može da praktikuje oslanjajući se samo na astrologiju...

Ne može da spozna sebe oslanjajući se ni samo na psihologiju realno...
Ona je dobra i korisna alatka nečemu što je unutrašnji poriv koji oduvek postoji u čoveku.

"Spoznaj sebe" ako se probudi i pokrene čoveka, nema discipline koja se ne može iskoristiti kao dobro ogledalo.
Takođe ni oblasti života.
Sa druge strane, ne možeš ni za jednu da tvrdiš da će to neizostavno proizvesti kod čoveka koga ne pokreće taj poriv.
 

Back
Top