U pravu si! Izgovorio je tu rec i ustao. Ostali ucesnici razgovora za stolom su ga samo nemo posmatrali. U pravu si! Ponovio je u sebi, okrenuo se i otisao. Na izlasku odlucio je da ce celokupni put do kuce da prepesaci. Zeleo je vremena samo za sebe i svoje misli. Poslednji razgovor sa svojim drustvom u njemu je ostavio gorak trag i svako secanje na njega ga je blago uznemiravalo. Pokusao je da skrene misli od tog odvratnog razgovora ali nije mogao. Koliko god jace da se trudio da to zaboravi, iznova bi se sve jace vratio na to i osecao jos vecu uznemirenost nego pre.
Osecao je usamljenost jer u poslednjem periodu nije imao pravog sagovornika. Nije imao sagovornika sa kojim je mogao da razmeni svoja razmisljanja, nije imao sagovornika kome bi izlozio suprotno misljenje od njegovog a da to misljenje ne naidje na osudu. Hodajuci pitao se "Gde je nestao dijalog?". Razmisljao je o tome kako danas nema dijaloga. Dijaloga u kome sagovornici zastupaju svoje stavove argumentima, uvazavajuci pritom suprotstavljene stavove. Poslednje sto je doziveo bila je samo gola agresija svojih sagovornika. Nije bio ekscentrik niti provokator, samo je voleo da razmislja, voleo je da svaku stvar vidi iz razlicitog ugla i temeljno je analizira.
Hodajuci sve vise se osecao usamljenim. Pri kraju puta na um mu je pala misao kako su ljudi nestali. Kako nema medjusobnog uvazavanja i postovanja, kako agresija postaje pozitivna osbina izjednacena sa samopouzdanjem, znanjem, inteligencijom.
Poslednji razgovor ga je dotukao, nije imao vise snage za tu agresivnost koju je osecao u vazduhu. Odlucio je da se povuce. Rekao je "u pravu si!" ali to nikako nije mislio.
Osecao je usamljenost jer u poslednjem periodu nije imao pravog sagovornika. Nije imao sagovornika sa kojim je mogao da razmeni svoja razmisljanja, nije imao sagovornika kome bi izlozio suprotno misljenje od njegovog a da to misljenje ne naidje na osudu. Hodajuci pitao se "Gde je nestao dijalog?". Razmisljao je o tome kako danas nema dijaloga. Dijaloga u kome sagovornici zastupaju svoje stavove argumentima, uvazavajuci pritom suprotstavljene stavove. Poslednje sto je doziveo bila je samo gola agresija svojih sagovornika. Nije bio ekscentrik niti provokator, samo je voleo da razmislja, voleo je da svaku stvar vidi iz razlicitog ugla i temeljno je analizira.
Hodajuci sve vise se osecao usamljenim. Pri kraju puta na um mu je pala misao kako su ljudi nestali. Kako nema medjusobnog uvazavanja i postovanja, kako agresija postaje pozitivna osbina izjednacena sa samopouzdanjem, znanjem, inteligencijom.
Poslednji razgovor ga je dotukao, nije imao vise snage za tu agresivnost koju je osecao u vazduhu. Odlucio je da se povuce. Rekao je "u pravu si!" ali to nikako nije mislio.