Nikita Kulganov
Buduća legenda
- Poruka
- 37.596
Povlačenje kolaboracionista sa Nemcima (1944–1945)
Povlačenje Đujićevih četnikaPovlačenje Đurišićevih četnika
Zbližavanje četnika i ustaša
Povlačenje četnika sa nemačkom vojskom 1944-45 predstavlja završnu fazu Drugog svetskog rata u Jugoslaviji, kada su zajedno sa okupacionim trupama i njihovi lokalni suradnici počeli napuštati svoje prostore.
Povlačeći se sa Nemcima, četničke su jedinice usput zajedno vodile borbe protiv partizana.[1] U pograničnim oblastima Trećeg Rajha (Operativna zona Jadransko primorje), Nemci su pokušali da objedine sve kvislinške snage u borbi protiv Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. Himler je lično bio zainteresiran da se četnici skoncentrišu u Istri i Slovenskom primorju, kako bi ih uvrstio u SS.[2] Istovremeno, u oslobođenu Srbiju su slate diverzantske grupe, obučene od Gestapoa, radi slabljenja napora Narodnooslobodilačke vojske koja je vodila teške borbe protiv Wehrmachta na Sremskom frontu.
Crnogorski mitropolit Joanikije Lipovac (desno) koji se povlačio sa četnicima i Nemcima.
15. marta 1945. godine, sve jugoslovenske kvislinške snage na teritoriji Trećeg Rajha objedinjene su pod vrhovnom komandom generala Mihailovića, a izravnom komandom njegovog generala Damjanovića. Tu su bili četnici Đujića i Jevđevića, zatim Srpski dobrovoljački korpus Dimitrija Ljotića (ljotićevci), Nedićeva Srpska državna straža (nedićevci), slovenski kolaboracionisti okupljeni oko generala Ivana Prezelja, generala Leva Rupnika i biskupa Rožmana (Slovensko domobranstvo, Slovenski četnici), kao i grupa Hrvata iz pročetničke »Hrvatske armije« pod komandom generala Matije Parca. Sva ta vojska zajedno nije imala više od 25.000 vojnika.[3]
Sve kvislinške jedinice (uključujući i ruske) prikupljene u operativnoj zoni Jadransko primorje činile su jedinstvenu borbenu cjelinu pod komandom zloglasnog austrijskog naciste i SS vođe Odila Globočnika.[3]
Mihailović je sredinom aprila 1945. slao emisare u Zagreb, pokušavajući da ostvari saradnju sa snagama NDH. Nemački diplomata Nojbaher je poticao saradnju srpskih kvislinga i Ante Pavelića, koji je izrazio spremnost da sa Srbima nađe "neki modus vivendi", ali za realizaciju takvih planova bilo je suviše kasno.[4]
29. 4. je došlo do kapitulacija nemačkih snaga u severnoj Italiji, Austriji, Štajerskoj i Koruškoj. Mnogi kvislinzi su do poslednjeg trenutka gajili iluzije da će ih Amerikanci prihvatiti i naoružati da nastave borbu protiv komunizma.
https://sh.wikipedia.org/wiki/Povlačenje_kolaboracionista_sa_Nijemcima_(1944–1945)