Povezanost češanja, anksioznosti i emocionalnih stanja: Uvidi iz ljudskog i majmunskog ponašanja

Banovic_Strahinja

Aktivan član
Moderator
Poruka
1.884
Skraćena verzija teksta, originalni autor: Bonaventura Majolo- Profesor društvene evolucije na Univerzitetu Linkoln, UK.

Naučnici Sakumi Iki i Ikuma Adachi sa Univerziteta Kjoto proučavali su povezivanje češanja kod majmuna sa socijalnom tenzijom i anksioznošću. Njihovo istraživanje ukazuje da je češanje posledica anksioznosti, koja dalje povećava sklonost majmuna da donose pesimistične odluke. Ovo pomaže u razumevanju kako fiziološke promene odražavaju emocionalna stanja i pruža važne uvide u razlike između svesti ljudi i životinja.
Dodatna istraživanja pokazuju da je češanje povezano sa socijalnom tenzijom i emocionalnim stanjima. Na primer, 1991. godine je dokazano da lekovi protiv anksioznosti smanjuju češanje kod majmuna, dok ga izazivači povećavaju. Takođe, potčinjeni majmuni više se češu u prisustvu dominantnih, zbog straha od agresije. Kod japanskih makaki majmuna, češanje je povezano sa manjom spremnošću za pomirenje nakon konflikta.

I kod ljudi se češanje koristi kao pokazatelj kratkoročnih promena u anksioznosti i socijalnoj tenziji, posebno tokom stresnih situacija.
Češanje je primer onoga što bihejvioralni naučnici nazivaju "displacement" (tj dislociranim) ponašanjem, koje obuhvata i zevanje, grickanje usana, petljanje sa predmetima i dodirivanje lica.
Istraživanja su pokazala da ovakvo ponašanje može pomoći u boljem suočavanju s anksioznošću. Na primer, 2012. godine, istraživači iz Ujedinjenog Kraljevstva tražili su od učesnika da rešavaju teške (i ponekad nerešive) aritmetičke zadatke pred publikom. Otkrili su da su učesnici, koji su tokom testa češće pokazivali ovakva ponašanja, nakon testa prijavili niži nivo anksioznosti.

scratching.jpg

Istraživači sa Univerziteta Kjoto otkrili su da japanski makaki majmuni (Macaca fuscata) imaju drugačiji odnos prema "displacement" (dislociranom) ponašanju u poređenju sa ljudima. Koristili su snimke majmuna koji se češe kako bi izazvali češanje kod drugih, budući da je to ponašanje zarazno, slično zevanju.
Majmuni su trenirani da biraju između opcija na ekranu sa nijansama sive. Tamnije nijanse su bile povezane sa većom verovatnoćom za dobijanje hrane, dok najsvetlija nijansa nije davala nagradu. Češanje je bilo indikator anksioznosti – majmuni koji su se češali bili su skloniji pesimizmu i oklevali su duže prilikom donošenja odluka.
Istraživanje pruža podršku teoriji Džejmsa-Langa, koja tvrdi da emocionalna iskustva prate fiziološke reakcije. Negativne emocije izazivaju pesimizam, a ne obrnuto. Mozgovi sisara imaju slična područja povezana sa emocijama, poput straha, ali način na koji različite vrste doživljavaju emocije i dalje nije potpuno jasan.
Ljudi mogu imati drugačiji obrazac od onog predviđenog ovom teorijom – svest o nadolazećem stresu (npr. ispit) može izazvati fiziološke reakcije poput nepravilnog rada srca. Za razliku od ljudi, za koje svest o fiziološkim odgovorima dodatno utiče na emocije, kod japanskih makakija ta svest nije prisutna.
Ovo istraživanje ističe sličnosti i razlike između ljudi i drugih vrsta, otkrivajući da su i udaljenije vrste od ljudi, poput japanskih makakija, ključne za razumevanje ponašanja i kognitivnih veština u životinjskom svetu.

Untitled macaque.jpg


Da li ste vi primetili ovu pojavu na sebi i na drugima?
Da li se češkate kad ste nervozni ili kad ste u nedoumici?
 
Poslednja izmena:
da haha u nedoumi se cesem ko taj majmun xD
a sledeci put kad budem ankdiozan propacu da li pomaze
Takodje u nedoumici se češem kao onaj gornji, i kad sam nervozan znam se češkati najčešće po bradi/vilici.
Primetio sam i kod nekih drugih osoba sličnu pojavu.
 
Nikada nisam razmišljala o tim spontanim reakcijama, o češanju, zevanju.

Ali je, koliko mi se čini, poznato da se naš organizam više znoji kada se nalazimo u nekim, nama važnim situacijama, kao što je razgovor za posao. Ili upoznavanje sa osobom koja nam je važna.

Zevanje je reakcija koju povezujemo sa dosadom i ono je zarazno, kao što i smeh može da bude zarazan.

Što se tiče uvodnog posta, ovo mi nije jasno:

Istraživanja su pokazala da ovakvo ponašanje može pomoći u boljem suočavanju s anksioznošću. Na primer, 2012. godine, istraživači iz Ujedinjenog Kraljevstva tražili su od učesnika da rešavaju teške (i ponekad nerešive) aritmetičke zadatke pred publikom. Otkrili su da su učesnici, koji su tokom testa češće pokazivali ovakva ponašanja, nakon testa prijavili niži nivo anksioznosti.

Češanje je bilo indikator anksioznosti – majmuni koji su se češali bili su skloniji pesimizmu i oklevali su duže prilikom donošenja odluka.

Pomešana su istraživanja sa ljudima i sa majmunima. 🙂

Da li je kod ljudi češanje ok, da li pomaže da se smiri anksioznost a kod majmuna je to drugačije?
 
Što se tiče uvodnog posta, ovo mi nije jasno:
"Istraživanja su pokazala da ovakvo (dislocirano) ponašanje može pomoći u boljem suočavanju s anksioznošću".
"Otkrili su (tokom istraživanja) da su učesnici, koji su tokom testa češće pokazivali ovakva (dislocirana) ponašanja, nakon testa prijavili niži nivo anksioznosti.
Pomešana su istraživanja sa ljudima i sa majmunima. 🙂

Da li je kod ljudi češanje ok, da li pomaže da se smiri anksioznost a kod majmuna je to drugačije?
Radi se o nesvesnoj reakciji- anksioznost se smanjuje se kod ljudi, dok majmuni ne mogu da ispune formular pa s toga nisu sigurni- no zasigurno je da što su bili anksiozniji to su se više češali i to je bio indikator anksioznosti i socijalnih tenzija.
 
Japanci vazda bili drukčiji svet...:cool:
:P
Da, mada jako toga delimo s primatima, i na neki nacin posmatranjem primata i uporedjivanjem s ljudima mozemo doci do zakljucka u kojem pravcu je isla evolucija i kako su razni faktori uticali na to, odakle dolaze neke stvari itd...
A sve to u odredjenoj meri pomaze u razumevanju ljudske psihe.
 
Da, mada jako toga delimo s primatima, i na neki nacin posmatranjem primata i uporedjivanjem s ljudima mozemo doci do zakljucka u kojem pravcu je isla evolucija i kako su razni faktori uticali na to, odakle dolaze neke stvari itd...
A sve to u odredjenoj meri pomaze u razumevanju ljudske psihe.
Samo 2% razlike u DNK... ;)
 

Back
Top