Potrebne i nepotrebne osobine

tgdanijela

tgdanijela

Poznat
Poruka
7.092
Svijet se promjenio. Čovjek je nekad bio tragač,lovac,preživljavajući ratnik. Socijalizacija, neminovni napredak, je nametnuo razvijanje novih 'društvenih' vještina;dijelom individualno određenih i prilagođenih. Svaka jednostavnost na relacijji limbika-prefrontalna kora je izgubljena, nepotrebna. Da li je modernom čovjeku potpuno nepotreban čovjek-lovac..
Udoban život produžuje prosječni ljudski vijek, da li na neki način i otupljuje um. Neki kažu da su fobije ostatak straha koji je nekad bio usmjeravan prema čovjekovom prirodnom neprijatelju, ali pošto čovjek objektivno gledajući ,danas, nema u prirodom lancu nikog ko bi mogao ugroziti njegov opstanak, dolazi do konverzije straha u fobije.
Pošto smo trenutno u fazi gubitka prirodne selekcije, kako to izgleda na psihičkom planu. Prirodno poželjnu fiziologiju tijela nije potrebno imati, a psihu? Dok ne uspijemo savršeno manipulisati genetičkim materijalom kako će i kako već ljudska psiha reaguje na 'neprirodne' uslove neprikosnovenog vladaoca svijetom?
 
Ne postoje vrline i mane, vec samo osobine koje cekaju svoje vreme.
Sve te koje su, kao, suvisne postale, ne bi ni dovele do ovoga gde smo sad, a nismo odmakli od pocetka daleko (ne zato sto nas, kao, nesto koce, nego bas sto nas nisu vise povukle napred, upravo zbog ovih vestina koje su pozitivno diskriminisane u uvodnom postu).
Zivotinja sam i ponosim se time. Lov je samo dobio drugacija lovista. A oduvek je najkrvolocniji ludak povlacio za sobom ove ostale socijalno oprezne da vide da nije strasno tamo gde je otisao i pored upozorenja. Strahovi i fobije su trpno stanje, ne aktivno; u tome je cela zavrzlama. I onaj pravi lovac ne ubija vise nego sto je potrebno, niti trpa u zamrzivac buseci ozonsku rupu.
 
Svako udaljavanje od iskonskog, prirodnog - vodi vjestackom, potiskivanju i "imitaciji zivota".
Sustina je ista, covjek je covjek, samo je sada forma uzela maha, a to naravno vodi gdje vodi...
I prestaje svaka logika postavke dobro/lose, potrebno/nepotrebno, ispravno/neispravno...
Nikada do sad nije bilo vise sredstava komunikacije, a ljudi nisu nikada bili usamljeniji...nikada vise price o zdravoj hrani, nacinu zivota, a sve vise pojave tumora, psihickih oboljenja, itd.
 
Kad kažem lovac mislim na lovačke instinkte, ne na kriminalce, agresivce koji napadaju kada nisu ugroženi, niti su sposobni procjeniti kuda takvo njihovo ponašanje vodi, tako da zapravo brzo i završe..odbrambeni mehanizmi su im kao i napadački - tupi. Brdo mišića i mašinka ne čine instinkte...možda je to još jedan dobar primjer gdje se istinski vrijedne osobine čovjeka gube i ustupaju mjesto globalnom usponu, tj. prevlasti ljudske vrste.
Doduše iskonski dobar lovac - odnosno procjenjivač ostvarenja cilja, gdje je fokus na cilju,a ne na usputnoj manipulaciji (što je današnja razvijena razmažena ljudska osobina), će doći kad tad u priliku da iskoristi i koristi svoje osobine..no do izdvajanja vrijednosti ove ljudske osobine neće doći..jer je nepotrebna
Možda bi se mogli danas ljudi podjeliti na radnike i manipulante - kao da te dvije vrste ljudi viđam svakodnevno u ordinaciji, gdje ovi drugi svakako preovlađuju. Ljudi razvijaju (pa prilagodljivi svakako jesu) isisivačke osobine, put do cilja je i njima samima tako promjenjljiv..a šta može tako krivudav put nego da razvije neizvjesnost, tj. anksioznost, tj. napetost koja zatim djeluje povratno na dalju promjenu putanje ..
 
Možda bi ljudi, bivajući lovci, trebali razmisliti šta love.

To nije pitanje kriminalnih ideja, sklonosti i žudnji; ili bar ne uvek. Pitanje je - cilja.


Ako te tvoja priroda uslovljava da loviš - a bivajući superpredator na planeti šta kog đavla tvoja utroba nalazi za shodnije?.. - možda nemaš problem s instinktom, makar i atavističkim, već ponuđenim izborom.

Čoveku danas nije krajnji cilj (i imperativ) prehraniti leglo. Ogromna većina izjednačava imperativ sa nužnošću posedovanja besmislica apsolutno nepotrebnih Čoveku kao lovcu (i jedinki). Jedan deo nas svoj prirodni nagon usmerava ka sticanju apstraktnih znanja koje u biti neće promeniti ništa, osim rasporeda u određenim univerzitetskim bibliotekama. Znači, ništa.

Nimalo zanemarljiv deo nije u stanju čak ni toliko, već lovi po anonimnim virtualnim lovištima. I mrežama.
Hraneći ono što smatraju egom; a zapravo rođene frustracije i jalovost.


Kad razmislim, nisam u pravu. Problem nije u lovini, koja je objekt, trpno stanje.


Pravi je problem uvek u premisi, ovoga puta, u čoveku. I lovcu.

Politička korektnost, između ostalog, nastoji otupiti oštricu. Razlog iz kojeg nikad neće zaživiti - a neće, zaista - jeste što se nikad ne upita šta ostavlja na životu. Koga brani, a koga promoviše loviti.

Odoh u off, f.uck.
 
Pa i treba da svako gleda sebe.
Sta fali tome.
Zivot je kao voda. Gleda da postigne najveci stepen iskoriscenosti.
Tezi perpetuumu.
To toliko narikanje oko empaticnosti je cist sebicluk osoba koje idu naokolo vicuci "vidite me kako sam dobar, viditeee meee". :mrgreen:
A to je zapravo samo pokazatelj nemanja razumevanja i sustinske empaticnosti za svet kakav jeste nego nametanje svojih nazora svetu. Takodje lov. Nista plemenitiji od bilo kog drugog.
 
mislim da ovde niko i ne misli na kriminalce, nego na lovca u svakom coveku. nesto mi pade na pamet da izvor napetosti moze biti i sputavanje lovca, njegovo ne oslobadjanje, jer drustvo se istinski trudi da ugasi lovacki instinkt, barem kod vecine ljudi. covek otupljuje usled prostora u kome se nalazi i prihvata skucenost, a lovcu je potrebna sirina i sloboda da lovi, kako on hoce. a opet covek bez lovca, ne bi dostizao svoje ciljeve, jer ne bi imao potrebu da dostigne bilo sta. mirno bi pasao svoju travicu. :eek:
tako nekako.
 
Sto da ne, i ti kriminalci su puni energije koja je lose usmerena.
Cak bi po tome moglo da se kaze da su kvalitetna ljudska bica.
Mislim, bre, nekad se znalo da su nestasna deca kljucajuci kapaciteti, a danas im se klepi dijagnoza i prepise terapija trankvilajzerima.
Los je to pristup.
 
...taj instinkt lovca je otupio, najblaze receno. Danas se tezi komforu, zasto bi se npr. mucili sa zvakanjem hrane kad postoji vec pripremljena "kasica za odrasle" (industrijski obradjena hrana tipa vocni jogurt, supe iz kesice itd.)? Sve se gleda kroz prizmu "skracenog" puta, sto lakse, brze doci do necega, po mogucnosti bez trunke ulozenog znoja i napora...To je ono sto se servira-instant... Daj sve, daj odmah-preko noci, sve se kupi/proda...itd. Zakon jaceg, ali opterecen kvazi pravnom regulacijom drustvenog uredjenja...tu trebaju manipulatorske sposobnosti, "djon-obraz", a ne snaga i borbenost...
Mentalna snaga je najvazniji parametar, stit-adut, danasnje "borbe"...
 
Ako se pogleda da ono sto je potrebno odredjuje marketing manipulacija osrednje zalosnom vecinom, dobijamo potrebu te zalosne vecine da se brinu za one koji su slabiji, i time se osete jacima, a svakim naporom zauzdati one koji su jaci i zbog kojih se osecaju inferiorno.
Gledajuci samo po forumima, kao nekom sistemu u kojem se nalazimo. Masa bezbojnih i bezukusnih ljudi. Neki u vecitim pitanjima i nevoljama (eto tih kojima ova masa treba da pomogne), i nekoliko plamtecih likova koji varnice kuda god prodju svojim sinaptickim spojevima (e, ta fela je jedina koja biva sankcionisana).
Devijacija moze da ide u plus i u minus (kako god se definisali ti predznaci), s tim da se plus ne oprasta.
 
zadovoljavajuc:
Odavno sam tvrdim da je empatija jedna od potpuno nepotrebnih osobina.
U redu je bila dok je na planeti bila saka jada ljudi koji je trebalo da misle kako ce do sutra, a danas je samo izvor negativne selekcije koja izaziva frustraciju kod zdravog tkiva.
Kliknite za proširenje...

Empatija je veoma vazna za bavljenje mnogim profesijama, bez kojih bi ovaj svet otisao u... Pozeljno je da svako ko radi timski bude empatican, da ne govorim o socijalnom radu...
Mislim da je empatija veoma vazna :)
 
zadovoljavajuc:
Pa i treba da svako gleda sebe.
Sta fali tome.
Zivot je kao voda. Gleda da postigne najveci stepen iskoriscenosti.
Tezi perpetuumu.
To toliko narikanje oko empaticnosti je cist sebicluk osoba koje idu naokolo vicuci "vidite me kako sam dobar, viditeee meee". :mrgreen:
A to je zapravo samo pokazatelj nemanja razumevanja i sustinske empaticnosti za svet kakav jeste nego nametanje svojih nazora svetu. Takodje lov. Nista plemenitiji od bilo kog drugog.
Kliknite za proširenje...

Empatiju ne osecaju psihopate, siledzije, napasnici dece i slicna zgadija...
Ne lupetaj gluposti kad ne znas nista o tome ocito...
 
Svako u sebi nosi svoju svetlu:) i svoju tamnu stranu:evil:, niko nije savršen. Veličina je u čoveku da prevlada u sebi svoje beskonačno minus. Nekad nam spoljni faktori, što opet nije izgovor, nameću neke osobine kojih se ponekad i gnušamo :rumenko:. Davno je rečeno, sebe pobediti, najlepša je stvar :think:.
 
Život će se potruditi da iz vas izvuče najkorisnije, a istovremeno najotpornije ...
Već je pričano o 'pogrešnoj procjeni' na drugoj temi ..
Šta vam ostaje kad bivate pogrešno procjenjeni?
Ili kad dođe vrijeme 'da se dokazujete'? Ili jednostavno preživite..
Tada je svaka 'korisna' osobina dobrodošla ...fizička ili psihička
Tada ono najbolje u nama preuzima kontrolu..(pod uticajem instinkta za preživljavanje, Id-a, svakako)
Pa ako si rođen i kao sposoban lovac, ako znaš u kojem pravcu da (o)kreneš i gdje leži tvoj plijen ...
Što više korisnih osobina to bolje za osobu, a koliko će ko postići sa tim osobinama je već drugo pitanje ...
 
Na uvodni post ne umem da odgovorim, jer ne umem da ga rastumačim.
Ne postoje dobre i loše osobine, tačnije nekorisne... koliko su dobre ponekad nepoželjne, toliko su loše u nekim slučajevima poželjne.
I za ovo "preuzimanje kontrole" debelo grešiš, zna se kakve posledice može da ostavi instinktivno ponašanje... Naročito me ne zanima i ne dotiče pogrešna procena, niti da se bilo kome dokazujem. Da li je to dobro, ili loše, nemam pojma... samo mislim da je ponekad korisno.
Možeš ti da imaš bezbroj dobrih osobina, sitnih... i samo jednu, ali extremno i do krajnosti lošu... ti si loš čovek. Nije ovde bitan (kao ni u mnogim drugim stvarima) kvantitet, već kvalitet. I koliko će neko postići sa tim osobinama (nebitno da li lošim ili dobrim, čak naročito lošim) zavisi isključivo od kvaliteta i jačine tih osobina... ne od brojčanosti. :roll:
 
'Loše' i 'dobre' osobine bi bilo bolje da označimo kao patološke i fiziološke, iako je i u tom slučaju životni put pojedinca neizvjestan..No da se koncentrišemo na fiziološke
Mislim da se psihičke osobine ne mogu izražavati kvantitetom, a čak ni kvalitetom; to bi već bila subjektivna vlastita ili posmatračeva procjena. Osobina je osobina - inteligentan, hrabar,agresivan, povodljiv, zaljubljiv, bez ili sa incijativom ...itd
Svojim postom potvrđuješ da postoje potrebne i nepotrebne osobine; one koje trebamo forsirati i koje trebamo potiskivati. Ili psihoanalitički rečeno - reakciju iz Id-a na koju trebamo odgovoriti i na koju ne trebamo odgovoriti što jeste svakodnevica...
Ali u trenutku kad trebaš reći NE i nalaziš se pod svim mogućim pritiskom okoline (primjer) važno je samo da li možeš reći NE (nazovi tu osobinu kako želiš)
Svaka 'osobina' je prekretnica u određenom trenutku.Koliko će ko postići zavisi itekako od brojčanosti jer recimo ako je neko povodljiv, ali inteligentan ili agresivan ali hrabar znat će izbjeći propast povodljivosti u prvom slučaju ili agresivnosti u drugom ...
Ukoliko neko ima sve četiri ove osobine (hipotetički) ili samo dve reagovat će sa onim što ima i proći će u životu prema onom što ima. Život će izvući sve osobine iz osobe i sve će obilježiti njen život.
Neke osobine imamo, neke nemamo.Sklop neurona koji imamo i koji obilježava ove osobine, a čini ga(uprošteno) veza između emocionalnog, Id dijela i prefrontalnog (Ego i Superego dijela) je autentičan samo za nas. Broj ovih sistema, sama činjenica da postoje se ne može izbrisati već oni neprekidno djeluju na način na koji sam opisala; interaktivno.
Smatram da je i jedna 'dobra' osobina u recimo 5 loših, samo ako postoji, dovoljna da se bude 'dobar' čovjek. Spoljašnji faktori će je aktivirati ukoliko jedinka želi da preživi, odn. živi.
 
Patološke i fiziološke osobine? :eek:
Govoriš kao da osobine odlučuju umesto nas? Ne uzimaš u obzir strah, posledice, okolnosti, druge ljude, tuđe reakcije... Gledaš čoveka kao skup osobina, koje se po potrebi određene situacije aktiviraju, ili ne? Šta se dešava kada se spolja ništa ne dešava?
Osobine se nadograđuju, postoji karakter, temperament, osećanja trenutna, promeljiva kategorija, takođe... ne postoje potrebne i nepotrebne osobine, samo potrebne i nepotrebne reakcije na određenje situacije, ili ljude.
 
Prvi pasus ću zanemariti jer ne zahtjeva reakciju. Spolja, a i unutra se uvijek nešto dešava. Patološke da - posljedica PTSP-a, GAP-a, OKP-a, fobije, psihoze...
Razmatramo fiziološke
Drugi pasus
Odakle proističu potrebne i nepotrebne reakcije? Iz potrebnih i nepotrebnih osobina, odnosno iz onoga što jesmo. Recimo dva djeteta istog uzrasta traže igračku. Majka kaže da će je dobiti kad stigne plata. Prvo djete kaže dobro, a drugo plače kroz čitav grad da želi tu igračku (isti odgoj, recimo braća). Drugo je nepotrebno, ali je nesuzdrživa reakcije jer je osobina djeteta, a kasnije i čovjeka koji neće imati strpljenja, bit će agresivniji. Recimo na istu prijetnju spolja, oduzimanje igračke,kasnije žene ili posla jedan će reagovati plačom, vikom, a drugi pasivno.
Kultura doduše može suzbiti ispoljavanje ovih osobina, ali one će se ispoljiti ako ne u društvu (jer kultura je prije svega društvena vještina), onda u intimnom okruženju, abreagovanju ili interpersonalnom konfliktu - posljedice se ne mogu spriječiti.
Ako neku osobinu imaš - koristiš njene prednosti i plaćaš za nju. Jedno ne može bez drugog.
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

DJ 5ak
Da li je entuzijazam (i entuzijastičnost) zapravo karakterna osobina?
Odgovora
2
Pregleda
235
Džudi S
Džudi S
Soradze
Frojd: "Svi glupi ljudi imaju jednu zajedničku osobinu"
2
Odgovora
25
Pregleda
800
Soradze
Soradze
Džudi S
Reči i miluju i ubijaju
Odgovora
12
Pregleda
228
Paula
Paula

Back
Top