knezluka94
Početnik
- Poruka
- 35
E pa ovako, hteo bi da podelim moj problem sa vama koji je, kao sto cete i sami primetiti, malo komplikovaniji. Razlog za pisanje ove teme je moja "nesposobnost" da resim ovaj problem sam, pa se nadam da ce neki iskusniji clanovi od mene uspeti da mi dodele par saveta sta da radim.Prica je malo duza,ali se nadam da vas nece mrzeti da je procitate 
U pitanju je (kao sto i sam naziv teme govori) ljubav, verujem da mnogi od nas u ovim godinama (16) imaju slicne probleme, i da postoje mnogi koji ne mogu da ih rese sami, pa se obracaju svojim drugovima ili roditeljima za savet, ali postoje i neki (kao ja) koji su zatvoreni i ne vole da dele svoje probleme sa drugim osobama u 4 oka, pa lutaju po forumima
Evo o cemu se radi:
Idem u 2. razred srednje skole i mnogo mi se dopada jedna devojka iz odeljenja,moracu da kazem da se zove Branka,da je ne bi posle ceo tekst spominjao u 3. licu...sve je pocelo pre otprilike mesec dana,kada smo se dopisivali preko sms-a i zezali, ali posle odredjenog vremena sam poceo da je gledam drugacije nego do sad,iz dana u dan mi se sve vise svidjala i jednostavno nisam mogao da odolim i da joj to ne kazem. Medjutim, pre nego sto sam ista i rekao, jedna drugarica iz odeljenja je sama primetila da mi se Branka dopada, i pitala me da li je to tacno, rekao sam joj da jeste, i ona mi je rekla da se nista ne brinem, porazgovarace ona s'njom da vidi sta ona misli. Posle otprilike pola sata, drugarica mi je rekla da ce sve biti extra i da se i ja Branki dopadam.EXTRA! SUPER! To je prvo sto sam pomislio. Nakon njihovog razgovora sam primetio da me Branka gleda drugacije, sa osmehom na licu, moze se reci da nije skidala pogled sa mene. Takodje sam primetio da je dosta razmisljala o necemu, i bio sam siguran da je ovo gotova stvar, da cemo biti zajedno, ostalo je samo da pricam sa njom.Posto zivimo u istom kraju i zajedno se vracamo iz skole, cekao sam da se zavrse casove, da mozemo nasamo da razgovaramo dok se budemo vracali. Usli smo u bus, seli jedno pored drugog, i nikog nije bilo oko nas (ako ne racunamo dve babe koje su sedele preko puta nas xD ).Bio je idealan momenat za razgovor, i to sam iskoristio.Hteo sam da pocnem lagano, pitao sam je da li joj je hladno, rekla je da jeste, pa sam je zagrlio. Naslonila se na moje rame i stvarno se videlo da je uzivala u svemu tome. Tada sam iskoristio sansu i poceo da joj pricam, rekao sam joj sve, kolko mi se svidja, kolko mi znaci (moze se reci da je bilo dosta patetike,sto mi bas i ne prilici) i sve dok sam joj to pricao ona je cutala i slusala.Otpratio sam je do kuce, i posto sam mislio da je sve gotovo, pokusao sam lagano da je poljubim. Od tog trenutka, sve je krenulo nizbrdo. Malo se odmakla u stranu i rekla mi "ne mogu". Pitao sam je "pa zasto ne mozes",rekla je "ne znam". Bio sam zbunjen i zacudjen, bilo je toliko znakova da zeli da budemo zajedno, a onda se desilo ovo. Posle sam joj jos malo pricao i rekao sam joj da je necu pozurivati, nek razmisli pa cemo se cuti sutra. Kako su dani prolazili, svaki dan u skoli sam pricao nasamo sa njom, i svaki dan je ona cutala i govorila "ne mogu" i "ne znam". Rekao sam joj da mi iskreno kaze ako joj se ne svidjam, pri cemu je ona rekla da joj se stvarno svidjam,"pa u cemu je onda problem","pa ne znam". Tako je tekao nas razgovor svaki dan. Shvatio sam da do sad nije imala decka i da joj je veza problem, da se unervozila zbog svega toga, a i ja sam isao verovatno prebrzo. Da ne bi ulazio u jos detalja (ne verujem da bi stalo u ovoj temi) proslo je vec mesec dana od pocetka toga, dopisivanje, pricanje, sve se nastavilo, ali napretka nije bilo. Stvarno mi nije jasno sta da radim, a svaki dan mi jasno daje do znanja da je zaljubljena u mene. Ne zelim da odustanem od nje, jer mi tako nece biti lakse, a nece ni njoj, a idalje ne znam sta da radim. Cak sam iskoristio svoj "crtacki talenat" i nacrtao joj 2 lepa crteza,na jednom je bilo napisano njeno ime, a na drugom sam nacrtao njen portret. Posle svega toga, ona idalje cuti, i sada vidim da ipak postoji neko ko je zatvoreniji od mene. Nadam se da ce neko moci da pomogne oko ovog problema. Hvala unapred

U pitanju je (kao sto i sam naziv teme govori) ljubav, verujem da mnogi od nas u ovim godinama (16) imaju slicne probleme, i da postoje mnogi koji ne mogu da ih rese sami, pa se obracaju svojim drugovima ili roditeljima za savet, ali postoje i neki (kao ja) koji su zatvoreni i ne vole da dele svoje probleme sa drugim osobama u 4 oka, pa lutaju po forumima

Idem u 2. razred srednje skole i mnogo mi se dopada jedna devojka iz odeljenja,moracu da kazem da se zove Branka,da je ne bi posle ceo tekst spominjao u 3. licu...sve je pocelo pre otprilike mesec dana,kada smo se dopisivali preko sms-a i zezali, ali posle odredjenog vremena sam poceo da je gledam drugacije nego do sad,iz dana u dan mi se sve vise svidjala i jednostavno nisam mogao da odolim i da joj to ne kazem. Medjutim, pre nego sto sam ista i rekao, jedna drugarica iz odeljenja je sama primetila da mi se Branka dopada, i pitala me da li je to tacno, rekao sam joj da jeste, i ona mi je rekla da se nista ne brinem, porazgovarace ona s'njom da vidi sta ona misli. Posle otprilike pola sata, drugarica mi je rekla da ce sve biti extra i da se i ja Branki dopadam.EXTRA! SUPER! To je prvo sto sam pomislio. Nakon njihovog razgovora sam primetio da me Branka gleda drugacije, sa osmehom na licu, moze se reci da nije skidala pogled sa mene. Takodje sam primetio da je dosta razmisljala o necemu, i bio sam siguran da je ovo gotova stvar, da cemo biti zajedno, ostalo je samo da pricam sa njom.Posto zivimo u istom kraju i zajedno se vracamo iz skole, cekao sam da se zavrse casove, da mozemo nasamo da razgovaramo dok se budemo vracali. Usli smo u bus, seli jedno pored drugog, i nikog nije bilo oko nas (ako ne racunamo dve babe koje su sedele preko puta nas xD ).Bio je idealan momenat za razgovor, i to sam iskoristio.Hteo sam da pocnem lagano, pitao sam je da li joj je hladno, rekla je da jeste, pa sam je zagrlio. Naslonila se na moje rame i stvarno se videlo da je uzivala u svemu tome. Tada sam iskoristio sansu i poceo da joj pricam, rekao sam joj sve, kolko mi se svidja, kolko mi znaci (moze se reci da je bilo dosta patetike,sto mi bas i ne prilici) i sve dok sam joj to pricao ona je cutala i slusala.Otpratio sam je do kuce, i posto sam mislio da je sve gotovo, pokusao sam lagano da je poljubim. Od tog trenutka, sve je krenulo nizbrdo. Malo se odmakla u stranu i rekla mi "ne mogu". Pitao sam je "pa zasto ne mozes",rekla je "ne znam". Bio sam zbunjen i zacudjen, bilo je toliko znakova da zeli da budemo zajedno, a onda se desilo ovo. Posle sam joj jos malo pricao i rekao sam joj da je necu pozurivati, nek razmisli pa cemo se cuti sutra. Kako su dani prolazili, svaki dan u skoli sam pricao nasamo sa njom, i svaki dan je ona cutala i govorila "ne mogu" i "ne znam". Rekao sam joj da mi iskreno kaze ako joj se ne svidjam, pri cemu je ona rekla da joj se stvarno svidjam,"pa u cemu je onda problem","pa ne znam". Tako je tekao nas razgovor svaki dan. Shvatio sam da do sad nije imala decka i da joj je veza problem, da se unervozila zbog svega toga, a i ja sam isao verovatno prebrzo. Da ne bi ulazio u jos detalja (ne verujem da bi stalo u ovoj temi) proslo je vec mesec dana od pocetka toga, dopisivanje, pricanje, sve se nastavilo, ali napretka nije bilo. Stvarno mi nije jasno sta da radim, a svaki dan mi jasno daje do znanja da je zaljubljena u mene. Ne zelim da odustanem od nje, jer mi tako nece biti lakse, a nece ni njoj, a idalje ne znam sta da radim. Cak sam iskoristio svoj "crtacki talenat" i nacrtao joj 2 lepa crteza,na jednom je bilo napisano njeno ime, a na drugom sam nacrtao njen portret. Posle svega toga, ona idalje cuti, i sada vidim da ipak postoji neko ko je zatvoreniji od mene. Nadam se da ce neko moci da pomogne oko ovog problema. Hvala unapred
