Zdravo imam jedan problemcic i zelela bih cuti sta vi mislite o tome..Malo je duze,nadam se da mozete procitati.Prijatelj je odavno zaljubljen u mene, znamo se jos iz skole evo vec desetak godina(imamo 25 god).Od samog starta nikada mu nisam davala laznu nadu i rekla da ga gledam iskljucivo kao brata i prijatelja. Cak sam morala reci i momka da imam. Medjutim nikada se nismo bas puno druzili uglavnom smo se culi preko drustvenih mreza, ali ja sam bez obzira upoznata sa njegovim zivotom kao i on sa mojim,iako smo se bas retko vidjali za sve ove godine, par puta godisnje. Uglavnom je kontakt bio preko drustvenih mreza. On je po prirodi jako depresivan, povucen,tih,nicim se ne bavi,nema prijatelje, par puta je pisao kako zeli sebi da oduzme zivot, da je lose, na sta sam mu ja nudila pomoc, pricala kako moram s njegovom majkom da pricam i kada to pomenem on odmah obecava i moli da nece to vise nikada da radi, i ta situacija se desavala par puta, jer mu bukvalno zapretim kako moram da se obratim njegovoj majci samo za njegovo dobro i da mora da resava svoj problem, da ide kod psihologa, da bih i ja posla s njim,ali on to sve odbija. .Uvek sam imala razumevanja,tesila ga preko poruka uglavnom.,tj davala mu podrsku da to moze da se prebrodi. Jos u detinjstvu ima osecaj da je odbacen od drustva, da je psihicki maltretiran. On kaze da samo ja znam za to njegovo stanje, da ni majka koja s njim zivi ne zna za njegova razmisljanja. Pitam ga da li ona tebe primeti u kakvom si staju, kaze ona i da vidi,on ce da je laze da je dobro, takodje retko kada izlazi iz kuce. Pise mi citate, kilometarske poruke svaki dan bukvalno u svakoj pise da je nesrecan, kako nikada nece osetiti ljubav, da nikad nece da ima devojku, da nece moci da putuje i jos neke stvari(koje su realno dostizne za svakog) i ja mu lepo kazem da ce kad tad sve to doziveti ali ne vredi,kaze da odustaje. Imala sam osecaj da zeli paznju od mene,jer se jednom desila bizarna situacija da je na svom storiju izbacio ruku kako se isekao, a ono na ruci kecap bio,jasno se videlo .Jos tada sam se razocarala,htela sam sve da mu kazem kako je manipulator,ali sam digla ruke,jer sta znam sta moze da uradi sebi, kaze kako nema volju da zivi. Prosto se sazalim na njega. I tako svakog dana meni pise poruke. Dobar je ovako u sustini, pita me svakog dana kako sam sta radim, u skoli pomagao, ali dzaba kad ja u svakoj njegovoj poruci vidim i osetim njegove emocije, oseti se to. Bukvalno nocima ne spava, nzm iskreno ni kako provodi vreme, pise mi u 4 ujutru. Sad u zadnje vreme mi napise poruku na viber da me obavesti da udjem na instagram i procitam njegovu poruku,jer kaze ne zna da li mi je na instagram stigla poruka(a meni je iskljucena opcija za vidljivost). Kad smo se bili slikali jos prosle godine(tada smo se zbog obaveza videli) stalno izbacuje nasu sliku na insta, i ako je ne lajkujem obrise je i tako u krug ,kaze da sam ja njegov andjeo cuvar,moju sliku drzi na pozadini svog telefona. Moja greska sto mu nisam rekla jos odmah da je obrise,jer nema smisla da drzi moju sliku na pozadini. Milion puta kazem da ga gledam drugarski, on onda kaze da i on pokusava isto tako da me gleda, da sam ja njegova drugarica i da bi voleo da me ugosti kuci, da cesce izadjemo, sednemo i da provodimo vreme. Svaka njegova poruka je roman bukvalno. Razumem ga, znam da mu nije lako, ali kao da on sam ne zeli sebi da pomogne,ne moze nista da padne s neba.Pre neki dan ga otvoreno pitam, da li moze da me gleda iskljucivo prijateljski i da posle svega sumnjam da moze da me gleda kao drugaricu, na sta mi je rekao da je sada drugacije, da ne shvatam sve ljubavno,da mi dugo ne pise ljubavne stihove, ne znam da li govori istinu ili laze,jer sumnja da cu se sigurno udaljiti ako kaze da i dalje nesto oseca prema meni. Sta vi mislite, da li je najbolje da sve kazem sta mi smeta i prekinem kontakt, sumnjam da moze da me gleda drugarski samo, i vredi li se s njim uopste druziti..nzm zaista s njim sta da radim?