gost 133940
Elita
- Poruka
- 23.648
Elem, osnovni spor između vernika i ateista svodi se na pitanje početka. Vernici nemaju pojma kakav je bio početak, ali veruju da je početak stvorio Bog.
Ateisti jednostavno nemaju pojma kakav je bio početak.
I tako... Ondak sam se ja mislio da nije mogao Bog da stvori početak zato što je Bog bio pre početka, inače ne bi mogao da ga stvori. I onda je taj početak što ga je namestio bog nije bio pravi početak nego lažnjak, a pravi početak bi eventaulno mogao da stvori bog tako što bi sebe samog sa sve svemirom naduvao iz ničega poput žvake oko koje kasnije nastanu usta i brkovi i nos i tako dalje.
Ukratko, našao sam se u ćorsokaku. Al, na sreću nekako u to vreme čuo sam priču o pijanici koji je tražio ključ ispd ulične lampe, jer u žbunju, gde ga je zapravo izgubio, nije bilo dovoljno svetla.
I ondak sam pomislio da svi tražimo ključ na pogrešnom mestu. Nije pitanje kako je nastao početak, nego da li ga je uopšte i bilo.
Ideja da ništa nije počelo, pa stoga ništa i ne postoji, ima svojih nesumnjivih prednosti. S druge strane, prilično je teško zanemariti vlastito postojanje. Zapravo, prilično sam siguran da postojim.
A šta ako negde u nekom antisvemiru postoji Zazijavalo načinjen od antimaterije koji radi isto što i ja, ali naopačke? Malo nategnuto...
Što se tiče planete i kretanja nebeskih tela, dosta je da se neka kamenčuga kreće po trajektoriji koja bi poništila gravitaciono delovanje Zazijavala.
Tako bi za oko spoljnog posmatrača sistem ostao u stanju nepostojanja.
E sad, Zazijavalo se kreće nekakvom svojom voljom, a kamenčuga se kreće zavisno od Zazijavala, izazivajući lokalne poremećaje u svojoj oblasti postojanja, pa iz toga nastaju koncentrični krugovi uticaja koji su sve slabiji dok potpuno ne nestanu.
E, tako...
Ateisti jednostavno nemaju pojma kakav je bio početak.
I tako... Ondak sam se ja mislio da nije mogao Bog da stvori početak zato što je Bog bio pre početka, inače ne bi mogao da ga stvori. I onda je taj početak što ga je namestio bog nije bio pravi početak nego lažnjak, a pravi početak bi eventaulno mogao da stvori bog tako što bi sebe samog sa sve svemirom naduvao iz ničega poput žvake oko koje kasnije nastanu usta i brkovi i nos i tako dalje.
Ukratko, našao sam se u ćorsokaku. Al, na sreću nekako u to vreme čuo sam priču o pijanici koji je tražio ključ ispd ulične lampe, jer u žbunju, gde ga je zapravo izgubio, nije bilo dovoljno svetla.
I ondak sam pomislio da svi tražimo ključ na pogrešnom mestu. Nije pitanje kako je nastao početak, nego da li ga je uopšte i bilo.
Ideja da ništa nije počelo, pa stoga ništa i ne postoji, ima svojih nesumnjivih prednosti. S druge strane, prilično je teško zanemariti vlastito postojanje. Zapravo, prilično sam siguran da postojim.
A šta ako negde u nekom antisvemiru postoji Zazijavalo načinjen od antimaterije koji radi isto što i ja, ali naopačke? Malo nategnuto...
Što se tiče planete i kretanja nebeskih tela, dosta je da se neka kamenčuga kreće po trajektoriji koja bi poništila gravitaciono delovanje Zazijavala.
Tako bi za oko spoljnog posmatrača sistem ostao u stanju nepostojanja.
E sad, Zazijavalo se kreće nekakvom svojom voljom, a kamenčuga se kreće zavisno od Zazijavala, izazivajući lokalne poremećaje u svojoj oblasti postojanja, pa iz toga nastaju koncentrični krugovi uticaja koji su sve slabiji dok potpuno ne nestanu.
E, tako...