postanite lik price. Zajednicko pisanje knjige

ОТАЏБИНО


Људи прилазе свирепо
Са надама да их убијем
Узетост маха без срца
Прождирем

Из нијансе остатка свог срца
Чујем крви мач
У бој, у бој свирепости очна
У лудило лудила ти плимо нискости

Од крша до ђубришта
Историја мирише
У травама стакла борбених људи
Папири небриге одаслати по снегу крви
У чамотињи старог ораха слика рата

Зовем мртвило у себи
Дужна сам му описа
И слике давних умрлих истина
Да у руци их замрсим
И читаоцима принесем

Да ли лудилу ширим руку
Да ли набоју сечива даривам се
Ка врху ножа, и пробоју животних жила
Умирем ко жртва од свих жртвована

Селим се речима без свога дела
Копам чамотињом старог свога села
И бригом и драмом закопала свет
И животињом својом даровала све

Ти ниси тамо
Познала бих ти корак
Ти душо..моја мамо
Ти оче...моје вече
Моја надо..моја слепости
Љубави моја, мило чедо

Сувише је рата на мом путу
Сувише драме у тишини мојој
Људи дижу копља
Умртвљујући ме

Око болесно, руке дрхтаве
Дан угашен, живот прегажен
Слава напуштена, душа преварена

Ко да ми покаже пута
Кад га неумем следити
Ко да ме пожурује
Када се смем само једити
На себе и на друге
Јер песник сам туге
Не живота, не сјаја
Већ само рата и ратне драме

Песник сам одвратности,
Панике и страха
До мене само прекланих вратова води пут
До вас само моја смрт

У долини своје жеље крадем
још једну слику других
Маштам о другима, а од себе бегах
Ко аорист уситњена
Ко аорист избачена
Из живљења, из света
Стара сам
Без душе
Крика и лета

Стара песмо моја
Научи ме како се умире
Криком умирућих птица
Њеним трком
Падом, устајањем
Њеним проклетством испуни ме
Да их научим мудрима
Да их научим светима
Те људе
Те друге
Те људе
Неразумне
Те људе
од мене напуштене

О Србијо мила мати
Када ћеш ме опет дати
Милим крвним непријатељима
Твојим глупостима
Да ме убију
Да ме сакате
Њихове гадости
И погледи
Њихове свирепости
Одвратности

Србијо мила мати
Када ћеш ми заплакати
Што те један песник силно воло
Некад давно
Некад давно
А сад исти тај песник
У тами чами
У теби мрзи
И тебе и њих
И друге и отаџбину
И сваки људски лик

Јер мржња сам
Јер умрла сам
Нисам душа
Нисам песма
Само бујица бесмисла
Која те слика
Посусталошћу
Српске књижевности

Мила мати
Када ћеш за мном заплакати
Када ћеш ме туђину опет дати
Јер висину продајеш вековима
Висину на којој се ја родих
Висину на којој једино дисах

Када ћеш ме мила сестро
Својом опет звати
И овако мртвом
Обамрлом
Невеселом
Од тебе проклетом
А ипак теби само верном

Када ћеш ме домовино
Опет својим чедом звати
И не дати ми да од тебе одем

У свет других
У свет избеглих
У свет страних

Када ћеш ме
Мајко моја
У утроби опет
Склонити
Опет
Миловати
И заштити
Од Бесмисла
Од Рата
Од Крви
И Ножа

Када ћеш ме мати
Када ћеш
Када

Опет својим Чедом,
А не Издајником
Звати


Мс :cry: :cry: :cry: :cry: :cry: :cry: :cry: :cry:
 
ms:
:roll: S obzirom da svojim !stvaralastvom! rasterujem slucajne goste i one odomacene, resila sam da prestanem sa objavljivanjem svojih !dela! da ne biste svi umrli od dosade. :lol:

p.s. - odustajem :cry: od ovoga i Veliki pozdrav svima. :wink: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol:

...ej...pa nemoj... :lol:...
...i ja sam imala taj osecaj, pa sam ga prevazisla...
...uz nesinu pomoc, naravno... :wink:...
...ne,ne...uz moju... :roll:..
 
ms:
:roll: S obzirom da svojim !stvaralastvom! rasterujem slucajne goste i one odomacene, resila sam da prestanem sa objavljivanjem svojih !dela! da ne biste svi umrli od dosade. :lol:

p.s. - odustajem :cry: od ovoga i Veliki pozdrav svima. :wink: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol:

Izostanak reakcije ne mora znaciti dosadu. Mozda su ljudi, jednostavno, okupirani necim drugim. Pogledaj kako je malo poruka na celom ovom forumu u poslednje vreme. Nego, sta cemo sa tvojom pricom o onom liku, i razgovorom sa savescu...? Da je postavim u moj spisak prica?
 
nesa zmaj:
ms:
:roll: S obzirom da svojim !stvaralastvom! rasterujem slucajne goste i one odomacene, resila sam da prestanem sa objavljivanjem svojih !dela! da ne biste svi umrli od dosade. :lol:

p.s. - odustajem :cry: od ovoga i Veliki pozdrav svima. :wink: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol:

Izostanak reakcije ne mora znaciti dosadu. Mozda su ljudi, jednostavno, okupirani necim drugim. Pogledaj kako je malo poruka na celom ovom forumu u poslednje vreme. Nego, sta cemo sa tvojom pricom o onom liku, i razgovorom sa savescu...? Da je postavim u moj spisak prica?


OK. Kapiram to sve. Nije to problem. Mislila sam da bi ovde krenulo neko zajedničko stvaralaštvo, ali loša zamisao. Nema ovde velikih likova koje bi ja opisivala. Tebe sam mogla, jer sam te pročitala. To je lako, ali pisati o drugima o kojima nema toliko materijala i to samo na osnovu par reči nije ni inspirativno ni izvodljivo. Drugo, ja sam ozbiljan pisac i zahtevam ozbiljan rad što drugi ne vidim da imaju, sa časnim izuzecima. Treće, ovde se može videti u malom šta je pravi problem. Ljudi se ne vide medjusobno, zatvoreni su i pored otvorenosti svojih reči, jer ne mogu ni naslutiti drugoga, a kamoli ga opisati.
Što se tiče onog mog pisanija, ja sam po tom pitanju teška. Ono što sam napisala mora imati neku distancu. Ono što mi se u prvi mah svidi, ne znači da će me taj osećaj i na dalje držati. Mislim da iskorigujem onu priču o Ljubavi i možda napišem nešto malo više o tebi. Ne kapiram zašto me tako malo interesuje opisivanje drugih. Tačnije, morala bih zaista da ih ogolim, da mi se povere kao kod psihijatra i kažu šta ih muči, jer i moji izmišljeni likovi su deo moje psihe, zato mislim da i ti likovi iz stvarnog života moraju biti istiniti pred mojim očima, moraju mi se poveriti i tako ispada da suviše tražim i od njih i od sebe, jer mi je cilj upravo ta estetika likova, a šta je lepše od njih samih, biti u toj priči onakav kakav si i u životu, a to je riskantno i o tome sam već govorila.

p.s.- razmisliću i nemojte misliti da vas zavlačim, jer nije tako
 
Poruka svima............

Mislila sam da bi ovde krenulo neko zajedničko stvaralaštvo, pisanje, ali očigledno je da na to niste navikli. Ako ja želim da nekoga opišem onda me taj mora privući nekom svojom pričom, nekim dilemama.....nekim istinama..........
Kada bih bar znala zašto je tako teško reći bar nešto o sebi. Evo npr. ja ću vam reći da mi je mnogo stalo do svih vas , čak i onih koji me kritikuju, jer ste me naveli da ponovo mislim o svom pisanju, inspirisali ste me i na tome vam puno hvala. Medjutim, da bih ja pisala sa srcem o nekome, mora me privući nekom svojom pričom, nekom iskrenošću, jer velike knjige imaju tu najbitniju stvar - ISKRENE SU I SAMIM TIM LEKOVITE ZA ONE KOJI IH STVARAJU, KAO I ZA ONE KOJI IH ČITAJU, JER SE DILEME SVIH UČESNIKA PROJEKTUJU NA ŠIRI NIVO, NIVO PUBLIKE..............

Knjiga i pisac su tiha voda sa uzavrelim tokovima, tokovima izraza, a meni je izraz najbitniji zbog što potpunijeg prikaza sveta koga nosim u sebi i sveta koga opažam spolja.......
 
MS Ja tebe nista ne razumijem.Ti hoces da opisujes stvarne likove,ovde u virtuelnom svijetu ili sta?
Kazes da ne mozes naslutiti ni znati kakav je ko,na osnovu par recenica.Na osnovu postova raznih ucesnika ovde,moze se otprilike zamisliti kakav je ko.Bas ima razlicitih ljudi ovde kao i u zivotu,a ko kaze da to tvoje zamisljanje drugih mora biti tacno.Ne znam suvise mi ozbiljno zvucis nekako,moram priznati ne citam tvoje postove pazljivo jer su previse dugi,ali eto ima nas raznih...Pozdrav
 

Back
Top