Legenda kaže da je Bog, kada je stvarao svet - prepolovio jednu dušu, ostavio jednu polovinu ženi, a drugu muškarcu i poslao ih da se traže. Ako se dvoje ljudi sa polovinama iste duše nađu, nagrada im je da se prepoznaju. Ko se ne pronađe, naravno, ne može znati ni kakav je taj osećaj 'prepoznavanja', jer mora da je najmoćniji na svetu ako je to dovoljna nagrada.
To, je, naravno, samo legenda, i po njoj, to je jedina ta 'prava ljubav', ljubav bez sumnji, bez straha, bez bola...
A, postoji nekoliko ljudi koji će uvek zauzimati posebno mesto u mom srcu. I, kad prođe ljubav, i ako nikad ne dođe do 'takve' ljubavi, u mom srcu postoji rezervisano mesto za njih; koje nema nikakve veze sa tom i takvom 'večnom ljubavi', a koje nije manje, ili manje važno.
Da, jesam li rekla da je jedan od njih ovde među nama

?