Poslednjih 1000 godina na prostoru Duklje, Zeta i Crne Gore

[Moračanin]

Crna Gora kroz vrijeme

Crna Gora je oblast koja se nalazi sjeverno od Albanije, južno od Srbije i istočno od Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Izlazi na jugoistočnu obalu Jadranskog mora.
Naseljavaju je Crnogorci, Srbi, Bošnjaci, Albanci i Hrvati. Govore svojim jezicima. Koriste abecedu i azbuku za pisanje na svojim jezicima. Većina stanovništva je pravoslavne, rimokatoličke i islamske vjeroispovjesti. Od IX vijeka do XII vijeka postoji nezavisna država Duklja koja 1077 postaje kraljevina. Tad se mijenja naziv Duklja u Zeta. Od sredine XII do sredine XIV vijeka je u sastavu srpske države. Kasnije postoji kao nezavisna država do pada pod tursku vlast sredinom XV vijeka. Od početka XVI vijeka Crna Gora postaje vladikat do 1815 kad dobija zvanično autobomiju od Otomanskog carstva. Tad postaje kneževina. Od 1878 postaje međunarodno priznata nezavisna kneževina a od 1910 kraljevina.

• Duklja (postaje kraljevina 1077)
• Dukljom kasnije Zetom vlada dinastija Voisavljevića
• Petar (900)
• Predimir
• Hvalimir
• Boleslav
• Dragoslav
• Svevlad
• Legec
• Silvester
• Tugomir
• Hvalimir II (?-910)
• Petrislav (971-990)
• (Jovan) Vladimir (990-1016)
• Pod Vizantijskom vlašću od 1016-1034 da bi ponovo stekla nezavisnost
• Dragomir (1016-1034)
• Vojislav (Dobroslav I) (1034- 1052)
• Mihajlo I (1052-1081)
• Konstantin Bodin (1091-1091)
• Ponovo pada pod vlast Vizantije od 1091 do 1101 da bi ponovo postala nezavisna
• Mihajlo II (1101-1102) uporedo sa
• Dobroslav II (1101-1102)
• Dobroslav III (1102)
• Kočepar (1102-1103)
• Vladimir (1103-1113)
• Đorđe (1113/4-1116/
• Grubješa (1116/8-1125)
• Đorđe ponovo (1125-1127)
• Gradihna (1127-1146)
• Radoslav (1146-1162)
• ? (?-?)
• Mihajlo (?-1186)
• Pada pod vlast Srbije od 1186 do 1350
• Tada Zetom vladaju podkraljevi Zete iz dinastije Nemanjića
• Stefan Nemanja (1186-1190)
• Stefan Vukan (1190-1208)
• Đorđe (1208-1248)
• Stefan (1248-1276)
• Jelena Anžujska (1276-1309)
• Stefan Uroš III Dečanski (1309-1321)
• Stefan Uroš IV Dušan Silni (1321-1331)
• Poslije smrti Dušana Silnog Zeta ponovo postaje nezavisna.
• Zetom vlada dinastija Balšića
• Balša I (1350-1368)
• Đurađ I (1368-1379) uporedo sa
• Balša II (1368-1385)
• Đurađ II (1385-1405)
• Balša III (1405-1421)
• Dolazi do promjene i na vladarski prijesto dolazi dinastija Crnojevića
• Stefan i (1421-1465)
• Jovan I (1465-1490)
• Đurađ IV (1490-1496)
• Stefan II (1496-1499)
• Jovan II (1499-1515)
• Đurađ V (1515-1516)

Đurađ V 1516 izbjegne u Veneciju, a državom upravljaju Vladike lokalni vjerski poglavari.

• Vavilo (1493-1520)
• German II (1520-1530)
• Pavle (1530-1532)
• Vasilije I (1532-1540)
• Nikodim (1540)
• Romil (1540-1559)
• Makarije (1560-1561)
• Ruvim I (1561-1569)
• Pahomije Komanin (1569-1575)
• Gerasim (1575-1582)
• Benjamin (1582-1591)
• Nikanor (1591-1593) uporedo sa
• Stefan (1591-1593)
• Ruvim II Boljević (1593-1636)
• Upražnjeno od 1636 do 1639
• Mardaruje I Kornećanin (1639-1649)
• Visarion II (1649-1859)
• Mardarije II Kornećanin (1659-1673)
• Ruvim III Boljević (1673-1685)
• Vasilije II Velikrasić (1685)
• Visarion III Baica (1685-1692)
• Upražnjeno od 1692 do 1694
• Sava I Kaluđerović (1694-1697)

Postavljanjem za vladara i vladiku Danila Petrovića Njeguša uvodi se nasljedni vladikat sa vladikama iz bratstva Petrovića Njeguša, jer se vladika ne ženi, pa ne može imati naslijednika u direktnoj liniji.
• Crnom Gorom vlada dinastija Petrović Njeguš
• Danilo I (1697-1735)
• Bazil (pomoćnik) (1735-1766)
• Sava II (1766-1781) uporedo
• Šćepam Mali Lažni Car (1767-1773) nije pripadao dinastiji Petrovića
• Arsenije III Plamenac (1781) nije pripadao dinastiji Petrovića
• Petar I (1782-1830)
• Petar II (1830-1851)

Vladar Crne Gore Danilo II petrović Njeguš sekularizuje državu tako da Crna Gora prestaje da postoji kao vladikat i postaje knjaževina. Kasnije Crna Gora postaje kraljevina 1910 da bi poslije I Svjetskog rata ponovo pala pod vlast Srbije preko koje ulazi u sastav Jugoslavije.

• Danilo II (1851-1860)
• Nikola I (1860-1918)
• U sastavu Jugoslavije od 1918 do 1941
• Poslije početka II Svjetskog rata Crnu Goru okupira Italija
• Italijanska uprava (1941-1943)
• Njemačka okupira Crnu Goru (1943-1945)
• Poslije rata ulazi u sastav Jugoslavije do njenog raspada (1945-1991)
• Sa Srbijom formira Saveznu republiku Jugoslaviju (1991-2002)
• Sa Srbijom formira Državnu zajednicu Srbija i Crna Gora (2003-2006)
• Od 2006 ponovo nezavisna zemlja.

Što ukupno čini 1106 godina postojanja Crne Gore, Zete, Duklje što kao nezavisne, što kao porobljene zemlje.

 

[Берекин]

Теута/Илири, Римска република/царство?

 

[FORMICA]

Berekinu, Moračanin priča o slovenskoj državi, koja ima državnu tradiciju dugu 1106 godina, izuzimajući period dominacije Karađorđevića, kada Crna Gora ne postoji ni politički ni etnički ni nikako.
Moračaninu samo bih dao primjedbu da 1918. Crna Gora ne ulazi u sastav Kraljevine SHS/J. Crna Gora bude anektirana od strane Kraljevine Srbioje i prestaje da postoji kao politički entitet, prvi put u svojoj istoriji, to nijesu činili ni Namanjići. Italija 1941 okupira Kraljevinu Jugosklaviju i na prostoru nekadašnje Crne Gore, formira protektorat Crna Gora, čime se ona ponovo vraća kao politički entitet na svjetsku istorijsku scenu. Bilo bi zanimljivo uporediti istoriju državnosti drugih slovenskih zemalja sa crnogorskom, pa bi mogao Berekin to uraditi sa, na primjer, svojom zemljom.

 

[Берекин]

Berekinu, Moračanin priča o slovenskoj državi, koja ima državnu tradiciju dugu 1106 godina, izuzimajući period dominacije Italija 1941 okupira Kraljevinu Jugosklaviju i na prostoru nekadašnje Crne Gore, formira protektorat Crna Gora, čime se ona ponovo vraća kao politički entitet na svjetsku istorijsku scenu.

А зато ви урлате " Е вива Монтенегро!" Зато вам је и Секула писац химне.

Bilo bi zanimljivo uporediti istoriju državnosti drugih slovenskih zemalja sa crnogorskom, pa bi mogao Berekin to uraditi sa, na primjer, svojom zemljom.

Ђе се ми кукавни Србљи можемо мјерити с Дукљанистанцима. Нит смо Турцима шјекли по 4 руке, носеве, главуџе... Мали смо ми. Нас су Тито и компартија измислили.

 

[Lamasu]

Kad je DAI napisan?

 

[Pumpaj Dinstanović]

Crna Gora kroz vrijeme

Crna Gora je oblast koja se nalazi sjeverno od Albanije, južno od Srbije i istočno od Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Izlazi na jugoistočnu obalu Jadranskog mora.
Naseljavaju je Crnogorci, Srbi, Bošnjaci, Albanci i Hrvati. Govore svojim jezicima. Koriste abecedu i azbuku za pisanje na svojim jezicima. Većina stanovništva je pravoslavne, rimokatoličke i islamske vjeroispovjesti. Od IX vijeka do XII vijeka postoji nezavisna država Duklja koja 1077 postaje kraljevina. Tad se mijenja naziv Duklja u Zeta. Od sredine XII do sredine XIV vijeka je u sastavu srpske države. Kasnije postoji kao nezavisna država do pada pod tursku vlast sredinom XV vijeka. Od početka XVI vijeka Crna Gora postaje vladikat do 1815 kad dobija zvanično autobomiju od Otomanskog carstva. Tad postaje kneževina. Od 1878 postaje međunarodno priznata nezavisna kneževina a od 1910 kraljevina.

• Duklja (postaje kraljevina 1077)
• Dukljom kasnije Zetom vlada dinastija Voisavljevića
• Petar (900)
• Predimir
• Hvalimir
• Boleslav
• Dragoslav
• Svevlad
• Legec
• Silvester
• Tugomir
• Hvalimir II (?-910)
• Petrislav (971-990)
• (Jovan) Vladimir (990-1016)
• Pod Vizantijskom vlašću od 1016-1034 da bi ponovo stekla nezavisnost
• Dragomir (1016-1034)
• Vojislav (Dobroslav I) (1034- 1052)
• Mihajlo I (1052-1081)
• Konstantin Bodin (1091-1091)
• Ponovo pada pod vlast Vizantije od 1091 do 1101 da bi ponovo postala nezavisna
• Mihajlo II (1101-1102) uporedo sa
• Dobroslav II (1101-1102)
• Dobroslav III (1102)
• Kočepar (1102-1103)
• Vladimir (1103-1113)
• Đorđe (1113/4-1116/
• Grubješa (1116/8-1125)
• Đorđe ponovo (1125-1127)
• Gradihna (1127-1146)
• Radoslav (1146-1162)
• ? (?-?)
• Mihajlo (?-1186)
• Pada pod vlast Srbije od 1186 do 1350
• Tada Zetom vladaju podkraljevi Zete iz dinastije Nemanjića
• Stefan Nemanja (1186-1190)
• Stefan Vukan (1190-1208)
• Đorđe (1208-1248)
• Stefan (1248-1276)
• Jelena Anžujska (1276-1309)
• Stefan Uroš III Dečanski (1309-1321)
• Stefan Uroš IV Dušan Silni (1321-1331)
• Poslije smrti Dušana Silnog Zeta ponovo postaje nezavisna.
• Zetom vlada dinastija Balšića
• Balša I (1350-1368)
• Đurađ I (1368-1379) uporedo sa
• Balša II (1368-1385)
• Đurađ II (1385-1405)
• Balša III (1405-1421)
• Dolazi do promjene i na vladarski prijesto dolazi dinastija Crnojevića
• Stefan i (1421-1465)
• Jovan I (1465-1490)
• Đurađ IV (1490-1496)
• Stefan II (1496-1499)
• Jovan II (1499-1515)
• Đurađ V (1515-1516)

Đurađ V 1516 izbjegne u Veneciju, a državom upravljaju Vladike lokalni vjerski poglavari.

• Vavilo (1493-1520)
• German II (1520-1530)
• Pavle (1530-1532)
• Vasilije I (1532-1540)
• Nikodim (1540)
• Romil (1540-1559)
• Makarije (1560-1561)
• Ruvim I (1561-1569)
• Pahomije Komanin (1569-1575)
• Gerasim (1575-1582)
• Benjamin (1582-1591)
• Nikanor (1591-1593) uporedo sa
• Stefan (1591-1593)
• Ruvim II Boljević (1593-1636)
• Upražnjeno od 1636 do 1639
• Mardaruje I Kornećanin (1639-1649)
• Visarion II (1649-1859)
• Mardarije II Kornećanin (1659-1673)
• Ruvim III Boljević (1673-1685)
• Vasilije II Velikrasić (1685)
• Visarion III Baica (1685-1692)
• Upražnjeno od 1692 do 1694
• Sava I Kaluđerović (1694-1697)

Postavljanjem za vladara i vladiku Danila Petrovića Njeguša uvodi se nasljedni vladikat sa vladikama iz bratstva Petrovića Njeguša, jer se vladika ne ženi, pa ne može imati naslijednika u direktnoj liniji.
• Crnom Gorom vlada dinastija Petrović Njeguš
• Danilo I (1697-1735)
• Bazil (pomoćnik) (1735-1766)
• Sava II (1766-1781) uporedo
• Šćepam Mali Lažni Car (1767-1773) nije pripadao dinastiji Petrovića
• Arsenije III Plamenac (1781) nije pripadao dinastiji Petrovića
• Petar I (1782-1830)
• Petar II (1830-1851)

Vladar Crne Gore Danilo II petrović Njeguš sekularizuje državu tako da Crna Gora prestaje da postoji kao vladikat i postaje knjaževina. Kasnije Crna Gora postaje kraljevina 1910 da bi poslije I Svjetskog rata ponovo pala pod vlast Srbije preko koje ulazi u sastav Jugoslavije.

• Danilo II (1851-1860)
• Nikola I (1860-1918)
• U sastavu Jugoslavije od 1918 do 1941
• Poslije početka II Svjetskog rata Crnu Goru okupira Italija
• Italijanska uprava (1941-1943)
• Njemačka okupira Crnu Goru (1943-1945)
• Poslije rata ulazi u sastav Jugoslavije do njenog raspada (1945-1991)
• Sa Srbijom formira Saveznu republiku Jugoslaviju (1991-2002)
• Sa Srbijom formira Državnu zajednicu Srbija i Crna Gora (2003-2006)
• Od 2006 ponovo nezavisna zemlja.

Što ukupno čini 1106 godina postojanja Crne Gore, Zete, Duklje što kao nezavisne, što kao porobljene zemlje.

Ovo je copy-paste istog sadržaja već jedno peti ili šesti put otvarajući novu temu na ovom istom forumu u protekloj deceniji...

 

[FORMICA]

А зато ви урлате " Е вива Монтенегро!" Зато вам је и Секула писац химне.

Pa naravno, vi biste trebali urlati "Hajl Zerbistan", Sekula nije napisao himnu nego je na narodnu pjesmu dodao dva stiha za koja nijesmo sigurni da ih je sam smislio. Uostalom što je grijeh Sekulin? Što nije bio Srbin? Ajde osvijestite se malo i pospremite svoje dvorište pa zamjerajte komšijama.

Ђе се ми кукавни Србљи можемо мјерити с Дукљанистанцима. Нит смо Турцима шјекли по 4 руке, носеве, главуџе... Мали смо ми. Нас су Тито и компартија измислили.

Nije "šjekli" nego "śekli (sjekli)", čak ni to ne znaš. Ostalo odvratno ponižavanje crnogorskog hrabrog i junačkog otpora i borbe za nezavisnost, može se i očekivati od iskompleksiranog sužnja koji se ni dan danas ne osjeća slobodnim.

 

[svarozic]

Sekula je bio prvo Srbin... pa onda kad u Beogradu nije dobio što je htio postaje Hrvat... bio je fašista, to mu je grijeh...

 

[Plastun]

• Dolazi do promjene i na vladarski prijesto dolazi dinastija Crnojevića
• Stefan i (1421-1465)

Otkud Crnojević tu ovoliko rano? Stefan Crnojević je postao vladar Zete tek 1451. a 1421. se mislim još nigde ni ne spominje (?)
Pre toga su tri decenije vladavine srpskih despota, uz jako prisustvo Kosača i Mletaka.

 

[Gruban]

Crna Gora kroz vrijeme

Crna Gora je oblast koja se nalazi sjeverno od Albanije, južno od Srbije i istočno od Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Izlazi na jugoistočnu obalu Jadranskog mora.
Naseljavaju je Crnogorci, Srbi, Bošnjaci, Albanci i Hrvati. Govore svojim jezicima. Koriste abecedu i azbuku za pisanje na svojim jezicima. Većina stanovništva je pravoslavne, rimokatoličke i islamske vjeroispovjesti. Od IX vijeka do XII vijeka postoji nezavisna država Duklja koja 1077 postaje kraljevina. Tad se mijenja naziv Duklja u Zeta. Od sredine XII do sredine XIV vijeka je u sastavu srpske države. Kasnije postoji kao nezavisna država do pada pod tursku vlast sredinom XV vijeka. Od početka XVI vijeka Crna Gora postaje vladikat do 1815 kad dobija zvanično autobomiju od Otomanskog carstva. Tad postaje kneževina. Od 1878 postaje međunarodno priznata nezavisna kneževina a od 1910 kraljevina.

• Duklja (postaje kraljevina 1077)
• Dukljom kasnije Zetom vlada dinastija Voisavljevića
• Petar (900)
• Predimir
• Hvalimir
• Boleslav
• Dragoslav
• Svevlad
• Legec
• Silvester
• Tugomir
• Hvalimir II (?-910)
• Petrislav (971-990)
• (Jovan) Vladimir (990-1016)
• Pod Vizantijskom vlašću od 1016-1034 da bi ponovo stekla nezavisnost
• Dragomir (1016-1034)
• Vojislav (Dobroslav I) (1034- 1052)
• Mihajlo I (1052-1081)
• Konstantin Bodin (1091-1091)
• Ponovo pada pod vlast Vizantije od 1091 do 1101 da bi ponovo postala nezavisna
• Mihajlo II (1101-1102) uporedo sa
• Dobroslav II (1101-1102)
• Dobroslav III (1102)
• Kočepar (1102-1103)
• Vladimir (1103-1113)
• Đorđe (1113/4-1116/
• Grubješa (1116/8-1125)
• Đorđe ponovo (1125-1127)
• Gradihna (1127-1146)
• Radoslav (1146-1162)
• ? (?-?)
• Mihajlo (?-1186)
• Pada pod vlast Srbije od 1186 do 1350
• Tada Zetom vladaju podkraljevi Zete iz dinastije Nemanjića
• Stefan Nemanja (1186-1190)
• Stefan Vukan (1190-1208)
• Đorđe (1208-1248)
• Stefan (1248-1276)
• Jelena Anžujska (1276-1309)
• Stefan Uroš III Dečanski (1309-1321)
• Stefan Uroš IV Dušan Silni (1321-1331)
• Poslije smrti Dušana Silnog Zeta ponovo postaje nezavisna.
• Zetom vlada dinastija Balšića
• Balša I (1350-1368)
• Đurađ I (1368-1379) uporedo sa
• Balša II (1368-1385)
• Đurađ II (1385-1405)
• Balša III (1405-1421)
• Dolazi do promjene i na vladarski prijesto dolazi dinastija Crnojevića
• Stefan i (1421-1465)
• Jovan I (1465-1490)
• Đurađ IV (1490-1496)
• Stefan II (1496-1499)
• Jovan II (1499-1515)
• Đurađ V (1515-1516)

Đurađ V 1516 izbjegne u Veneciju, a državom upravljaju Vladike lokalni vjerski poglavari.

• Vavilo (1493-1520)
• German II (1520-1530)
• Pavle (1530-1532)
• Vasilije I (1532-1540)
• Nikodim (1540)
• Romil (1540-1559)
• Makarije (1560-1561)
• Ruvim I (1561-1569)
• Pahomije Komanin (1569-1575)
• Gerasim (1575-1582)
• Benjamin (1582-1591)
• Nikanor (1591-1593) uporedo sa
• Stefan (1591-1593)
• Ruvim II Boljević (1593-1636)
• Upražnjeno od 1636 do 1639
• Mardaruje I Kornećanin (1639-1649)
• Visarion II (1649-1859)
• Mardarije II Kornećanin (1659-1673)
• Ruvim III Boljević (1673-1685)
• Vasilije II Velikrasić (1685)
• Visarion III Baica (1685-1692)
• Upražnjeno od 1692 do 1694
• Sava I Kaluđerović (1694-1697)

Postavljanjem za vladara i vladiku Danila Petrovića Njeguša uvodi se nasljedni vladikat sa vladikama iz bratstva Petrovića Njeguša, jer se vladika ne ženi, pa ne može imati naslijednika u direktnoj liniji.
• Crnom Gorom vlada dinastija Petrović Njeguš
• Danilo I (1697-1735)
• Bazil (pomoćnik) (1735-1766)
• Sava II (1766-1781) uporedo
• Šćepam Mali Lažni Car (1767-1773) nije pripadao dinastiji Petrovića
• Arsenije III Plamenac (1781) nije pripadao dinastiji Petrovića
• Petar I (1782-1830)
• Petar II (1830-1851)

Vladar Crne Gore Danilo II petrović Njeguš sekularizuje državu tako da Crna Gora prestaje da postoji kao vladikat i postaje knjaževina. Kasnije Crna Gora postaje kraljevina 1910 da bi poslije I Svjetskog rata ponovo pala pod vlast Srbije preko koje ulazi u sastav Jugoslavije.

• Danilo II (1851-1860)
• Nikola I (1860-1918)
• U sastavu Jugoslavije od 1918 do 1941
• Poslije početka II Svjetskog rata Crnu Goru okupira Italija
• Italijanska uprava (1941-1943)
• Njemačka okupira Crnu Goru (1943-1945)
• Poslije rata ulazi u sastav Jugoslavije do njenog raspada (1945-1991)
• Sa Srbijom formira Saveznu republiku Jugoslaviju (1991-2002)
• Sa Srbijom formira Državnu zajednicu Srbija i Crna Gora (2003-2006)
• Od 2006 ponovo nezavisna zemlja.

Što ukupno čini 1106 godina postojanja Crne Gore, Zete, Duklje što kao nezavisne, što kao porobljene zemlje.

Vidi Moki,nema nikakvog kontinuiteta između Duklje Zete i Crne Gore.To je jednostavno neodrživa konstrukcija.S druge strane,treba vam odati priznanje za masovan odziv na mobilizaciju 1991 godine i borbenost koju ste pokazali u tim događajima.Ipak ste vi naše srpsko cveće..

 

[Bastiani]

Pa naravno, vi biste trebali urlati "Hajl Zerbistan", Sekula nije napisao himnu nego je na narodnu pjesmu dodao dva stiha za koja nijesmo sigurni da ih je sam smislio. Uostalom što je grijeh Sekulin? Što nije bio Srbin? Ajde osvijestite se malo i pospremite svoje dvorište pa zamjerajte komšijama.
.

Ne znam, Milo Đukanović se ne bi složio s tobom. Onomad reče da je Sekula bio ustaša. Mada tebi to možda ne smeta.

 

[Lamasu]

Bilo bi zanimljivo uporediti istoriju državnosti drugih slovenskih zemalja sa crnogorskom

Što želiš reći?

 

[Лички гусар]

Uostalom što je grijeh Sekulin? Što nije bio Srbin? Ajde osvijestite se malo i pospremite svoje dvorište pa zamjerajte komšijama.

Напротив. Нападан чак и по новинама као Великосрбин и као Србин. Вјеровано му пун К. био београдског "српства".

 

[Pumpaj Dinstanović]

Što želiš reći?

Kod jednog (ne beznačajnog) dijela populacije Crne Gore postoji prisutan narcisoidni hiljadugodišnji mit superiornosti.

Tradicionalni milenarizam doživio je u doba nacionalnog buđenja i masovnog opismenjivanja preobražaj, te je bio uobličen u vrijeme nacifašističkog pokreta, u čemu su svakako Nijemci bili najuspješniji. Srž mita je uvjerenje o jednom neprekinutom kontinuitetu koji traje jedan čitavi milenijum i egocentrični ponos koji uz to izdiže "izabranu naciju" iznad svih ostalih naroda na svijetu, a posebno njenih direktnih (uglavnom 'zlih') susjeda. Prateći interpretacije italijanskih i drugih nacionalističkih publicista, posebno nakon Hitlera, mnogi su pojedinci širom Evrope bili preuzeli taj mit koji je kao instrument političke propagande vrlo moćan u izborne svrhe i radi uopštene manipulacije masama. Hiljadugodišnji mit nije stran tako ni Hrvatima, a na njemu su posebno bile insistirale Pavelićeve ustaše.

Kod samih Crnogoraca taj mit oformio je preuzimanjem od centralno-evropskih autora Savić Marković, nazvan 'Štedimlija', a vrlo brzo nakon prelaska u vrlo jasnu i čvrstu opoziciju Beogradu u prvoj Jugoslaviji crnogorskih seljačkih federalista i Sekula Drljević. U to vrijeme bila je ograničena na jednu vrlo usku grupu ljudi 'pro-zelenaških' simpatija (neovisno od toga da li su i kada insistirali ujedno i na sopstvenom srpstvu, ili u nekim slučajevima u njegovoj krajnjosti ga, odbacivali). Da se razumijemo, ideja o tome da je postojalo nekakvo kraljevstvo ranije postojala je i prije nastanka Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (npr. dolazi do profilisanja prilikom proglasa za kraljevinu 1910. godine, kada je dotadašnji knjaz a tada već kralj Nikola koristi priliku da napomene da je Dioklitija bila kraljevina prije Srbije), ali to nije dio te nacionalne mitomanije o, navodnom, neprekinutom hiljadugodišnjem kontinuitetu.

U vrijeme druge Jugoslavije proponenti te ideje, u duhu bratstva i jedinstva, bili su vrlo tihi. Njihov glas postaje, izuzev nekoliko pojedinaca, posebno bitniji tek poslije Titove smrti. Oni, u prvom redu pojedinci kao što su Vojislav Nikčević i Radoslav Rotković, u vrijeme ponovnog nacionalnog ostrašćivanja Jugoslovena preuzimaju ulogu nacionalista na strani Crne Gore, međutim, zbog političkog razvoja situacije kroz koji je Crna Gora prošla prilikom raspada Jugoslavije i ratovima devedesetih godina prošlog veka (a koji je doveo do izražaja srpske afilijacije Crnogoraca, za razliku od svih drugih jugoslovenskih nacija) bili su ostali u manjini, ali slobodni parlamentarizam im je dao prilike da prestanu biti i na margini javne scene, kod tzv. "liberalnih nacionalista", koji su svoj nacionalizam izražavali kroz pacifizam i suprotstavljanje Beogradu (što u svojim ekstremnim dijelovima uključuje i srbofobiju).

Krajem devedesetih godina jedno krilo vladajuće Demokratske partije socijalista Crne Gore dobrim dijelom preuzima gledište crnogorskih suverenista i Milo Đukanović uspješno ali pak vrlo postepeno prenosi na vladajuće mišljenje suverenističko stanovište (utemeljeno pomalo kontroverznom pobjedom njegovog krila na izborima '98. godine). Mnogi pojedinci, istaknuti parlamentarni predstavnici DPS-a, i sami su počeli biti glasnogovornici hiljadugodišnjeg mita, a u vlast su i uveli jednu omanju stranku koja je odavno bila njegov čvrsti proponent (SDP CG). U klimi koja je bila stvorena, hiljadugodišnji mit bio je vrlo važni instrument prilikom borbe za ideju o samostalnoj Crnoj Gori (što se i ostvarilo referendumom 2006. godine).
Direktni rezultat toga jeste da je kod značajnog dijela stanovništva Crne Gore usađen hiljadugodišnji mit. Tu je često dolazio do izražaja taj određeni paradoks koji je uključivao liberalnu ideologiju, mirotvorstvo i naginjao ka konceptu građanske nacije, s jedne strane, a s druge ujedno bio i nacionalistički (djelomice i šovinistički) pokret koji je u nekim svojim segmentima uključivao rehabilitaciju kolaboratora i kolaboracionista iz Drugog svjetskog rata i određene simpatije prema onome što su Sile Osovine bile učinile 1941-45. godine.

Da se razumijemo, kao i svaki "mit", u pitanju je nešto što je konstrukt koji je samo jednim dijelom oslonjen na realne istorijske činjenice. U ovom slučaju, on se sastoji iz posezanja za najslabijim mogućim argumentima kako bi bila, tobože, objašnjena jedna slika koja je unaprijed bila pripremljena. Tako će ti proponent milenarističkog nacionalnog mita kod Crnogoraca istaknuti da je rijetko koji narod sačuvao u kontinuitetu svoju državnost od najranijih početaka istorije kao Crnogorci. Dok, s druge strane, u realnosti i van fantazmagoričnih maštarija, ako bismo govorili o održanju institucija i nekakvog oblika državno-pravnog kontinuiteta, na čitavom slovenskom Jugu, vrlo jasni kandidat bi jedino mogla biti Hrvatska.
Štaviše, Hrvati su u toj Tausendjähriges mitomaniji, rekao bih, prosječno, i drastičniji od Crnogoraca.

 

[Lamasu]

Slaven777 havla na ovom iscrpnom osvrtu. Slažem se bitan je kontekst kada se to istice. No u sustini to je samo povijest drzavotvornosti. Bitni je etnos po meni. Jer kako sam vec dva puta ovdje napisao: Jednom kada je etnos formiran on ne moze nestati ukoliko ne bude asimiliran. A asimiliran ne mozes biti ukoliko drzis do svoje kulture. Tako da nije bitno, granica tu ili tamo, vladar ovaj ili onaj, bitno je sacuvati kulturu. Npr. kakvi su to Slaveni koji ne bojaju jaja? Pisanice jel? Jer sto je i granica? Neka imaginarna crta. Zasto ti koji si rodjen u Srbiji ne mozes zivjeti u Kijevu ako ti zelis. Gomila dokumentacije. Meni se svidja ovo u EU. Ja odem kad mogu gdje mogu. Avion, 2-4 sata eto te u Njemackoj, Španjolskoj, Francuskoj. Etnos je bitan. Granice ne bitne. Kao ni vladar. Ako ljudi drze do sebe nema te drzave i granice koja ce ih izbrisati.

Zato je meni najdraza knjiga 1984 George Orwell. Inace ona jest medu top 10 najcitanijih svjetskih knjiga po nekim anketama i istrazivanjima. Ali ta knjiga je pravo remek djelo.

Glede Pavelica ne bih trosio previse rijeci. Ja ga mrzim, kao i svi normalni Hrvati, vise od ikoga (vjerovatno i od Srba). No o njemu drugom prilikom.

 

[Perperius]

Duklja je bila slovenska država, a s'obzirom da nikakvo "dukljansko slovensko pleme" nije došlo na Balkan... Šta više prva Duklja je bila mala teritorija, čiji je ceo istok obuhvatao prostor koji se nalazi u današnjoj zapadnoj Albaniji, tako da samo manji deo današnje Crne Gore otpada na nekadašnju Duklju. Ostatak današnje Crne Gore je bio podeljen na Rašku i Travuniju, a znamo šta Porfirogenit kaže za njihovo stanovništvo.

 

[Pumpaj Dinstanović]

Slaven777 havla na ovom iscrpnom osvrtu. Slažem se bitan je kontekst kada se to istice. No u sustini to je samo povijest drzavotvornosti. Bitni je etnos po meni. Jer kako sam vec dva puta ovdje napisao: Jednom kada je etnos formiran on ne moze nestati ukoliko ne bude asimiliran. A asimiliran ne mozes biti ukoliko drzis do svoje kulture. Tako da nije bitno, granica tu ili tamo, vladar ovaj ili onaj, bitno je sacuvati kulturu. Npr. kakvi su to Slaveni koji ne bojaju jaja? Pisanice jel? Jer sto je i granica? Neka imaginarna crta. Zasto ti koji si rodjen u Srbiji ne mozes zivjeti u Kijevu ako ti zelis. Gomila dokumentacije. Meni se svidja ovo u EU. Ja odem kad mogu gdje mogu. Avion, 2-4 sata eto te u Njemackoj, Španjolskoj, Francuskoj. Etnos je bitan. Granice ne bitne. Kao ni vladar. Ako ljudi drze do sebe nema te drzave i granice koja ce ih izbrisati.

Bitni etnos za šta?

Ali gledaj, šta uopšte znači da etnos nastaje? Proces fomiranja etnije je neprekidni proces, nešto što se konstantno odvija, kao recimo rotacija Zemlje oko Sunca. On nikada nije dovršen, i samim time ne može nijedan etnos biti 'formiran'. On je formiran u onom smislu u kojem ljudi koji razmatraju to pitanje (kao što ti i ja činimo sada) gledaju trenutno stanje kao nešto 'definitivno', kao što će ljudi 2115. godine posmatrati naše vrijeme kao dio procesa.

Moraš pojmove kao što su etnos, etnija, etnička kategorija i sl. drugačije posmatrati. U društveno-humanističkim naukama nije sve to tako jasno zacrtano, matematički, i postoji izuzetno mnogo toga relativnog. Etnos je naučni termin koji postoji u literaturi i ima (kao i sve druge riječi uopšteno - ništa nema značenje prije definicije) onu vrednost koju mu naučnik pridaje. Etnosi ne postoje kao objektivne kategorije realnog stanja na terenu. Nije to pitanje da li je neki pojedinac državljanin neke države, da li je kršten u ovoj ili onoj Crkvi ili pak gdje je rođen, već pitanje termina koji striktno postoji radi lakšeg razumijevanja društvenog stanja. Zato moraš imati da stvarno na Zemlji nema nijednog etnosa, niti je ikada bilo (niti će biti). Srbi, Hrvati, Kinezi, Berberi i Amerikanci uopšte nisu etnosi (u tom smislu). Baš kao što imamo kategorije koje dijele svijet na zapadne države, orijentalne, na pravoslavne, muslimanske i tako crtamo i karte koje boje zemlje odgovarajućim bojama - svrha toga je da samo bude jedno pomagalo i ništa više od toga. Samo zato što je Rusija obojena na karti plavom bojom kao pravoslavna hrišćanska zemlja, ne znači i da je sasvim pravoslavna, jer više od jedne desetine stanovništva Ruske federacije čine pojedinci islamske vjeroispovijesti.

Eto baš tako, jedan etnos nastaje tako što se ti i ja sada dogovorimo šta je i gdje je. Kada promijenimo mišljenje, taj etnos automatski sa tim i nestaje (osim ukoliko ne ostane negdje zapisan, kao recimo ovdje, u forumaškoj prepisci). Tako Etnos nije nekakav ekskluzivan pojam koji je uopšte oivičen granicama, već jedan etnos može sačinjavati sijaset drugih, manjih etnija (subetnija), odnosno može u neku ruku u isto vrijeme biti dio dva različita, veća, etnosa. Danas se u hrvatskoj literaturi tako recimo vrlo često govori o Bunjevcima i Šokcima kao hrvatskim podetničkim skupinama.

Upravo iz tog razloga je diskusija, koja je vrlo česta i tako iscrpljujuća, o tome jesu li Crnogorci etnički Srbi ili ne - besmislena - zbog toga što su obje strane u pravu.

 

[Perperius]

Bitni etnos za šta?

Ali gledaj, šta uopšte znači da etnos nastaje? Proces fomiranja etnije je neprekidni proces, nešto što se konstantno odvija, kao recimo rotacija Zemlje oko Sunca. On nikada nije dovršen, i samim time ne može nijedan etnos biti 'formiran'. On je formiran u onom smislu u kojem ljudi koji razmatraju to pitanje (kao što ti i ja činimo sada) gledaju trenutno stanje kao nešto 'definitivno', kao što će ljudi 2115. godine posmatrati naše vrijeme kao dio procesa.

Moraš pojmove kao što su etnos, etnija, etnička kategorija i sl. drugačije posmatrati. U društveno-humanističkim naukama nije sve to tako jasno zacrtano, matematički, i postoji izuzetno mnogo toga relativnog. Etnos je naučni termin koji postoji u literaturi i ima (kao i sve druge riječi uopšteno - ništa nema značenje prije definicije) onu vrednost koju mu naučnik pridaje. Etnosi ne postoje kao objektivne kategorije realnog stanja na terenu. Nije to pitanje da li je neki pojedinac državljanin neke države, da li je kršten u ovoj ili onoj Crkvi ili pak gdje je rođen, već pitanje termina koji striktno postoji radi lakšeg razumijevanja društvenog stanja. Zato moraš imati da stvarno na Zemlji nema nijednog etnosa, niti je ikada bilo (niti će biti). Srbi, Hrvati, Kinezi, Berberi i Amerikanci uopšte nisu etnosi (u tom smislu). Baš kao što imamo kategorije koje dijele svijet na zapadne države, orijentalne, na pravoslavne, muslimanske i tako crtamo i karte koje boje zemlje odgovarajućim bojama - svrha toga je da samo bude jedno pomagalo i ništa više od toga. Samo zato što je Rusija obojena na karti plavom bojom kao pravoslavna hrišćanska zemlja, ne znači i da je sasvim pravoslavna, jer više od jedne desetine stanovništva Ruske federacije čine pojedinci islamske vjeroispovijesti.

Eto baš tako, jedan etnos nastaje tako što se ti i ja sada dogovorimo šta je i gdje je. Kada promijenimo mišljenje, taj etnos automatski sa tim i nestaje (osim ukoliko ne ostane negdje zapisan, kao recimo ovdje, u forumaškoj prepisci). Tako Etnos nije nekakav ekskluzivan pojam koji je uopšte oivičen granicama, već jedan etnos može sačinjavati sijaset drugih, manjih etnija (subetnija), odnosno može u neku ruku u isto vrijeme biti dio dva različita, veća, etnosa. Danas se u hrvatskoj literaturi tako recimo vrlo često govori o Bunjevcima i Šokcima kao hrvatskim podetničkim skupinama.

Upravo iz tog razloga je diskusija, koja je vrlo česta i tako iscrpljujuća, o tome jesu li Crnogorci etnički Srbi ili ne - besmislena - zbog toga što su obje strane u pravu.

Jesam li ja u pravu ako kažem da pripadam vojvođanskom narodu koristeći iste argumente koje Crnogorci navode kad brane svoj etnos ?

 

[Lamasu]

Bitni etnos za šta?

Ali gledaj, šta uopšte znači da etnos nastaje? Proces fomiranja etnije je neprekidni proces, nešto što se konstantno odvija, kao recimo rotacija Zemlje oko Sunca. On nikada nije dovršen, i samim time ne može nijedan etnos biti 'formiran'. On je formiran u onom smislu u kojem ljudi koji razmatraju to pitanje (kao što ti i ja činimo sada) gledaju trenutno stanje kao nešto 'definitivno', kao što će ljudi 2115. godine posmatrati naše vrijeme kao dio procesa.

Moraš pojmove kao što su etnos, etnija, etnička kategorija i sl. drugačije posmatrati. U društveno-humanističkim naukama nije sve to tako jasno zacrtano, matematički, i postoji izuzetno mnogo toga relativnog. Etnos je naučni termin koji postoji u literaturi i ima (kao i sve druge riječi uopšteno - ništa nema značenje prije definicije) onu vrednost koju mu naučnik pridaje. Etnosi ne postoje kao objektivne kategorije realnog stanja na terenu. Nije to pitanje da li je neki pojedinac državljanin neke države, da li je kršten u ovoj ili onoj Crkvi ili pak gdje je rođen, već pitanje termina koji striktno postoji radi lakšeg razumijevanja društvenog stanja. Zato moraš imati da stvarno na Zemlji nema nijednog etnosa, niti je ikada bilo (niti će biti). Srbi, Hrvati, Kinezi, Berberi i Amerikanci uopšte nisu etnosi (u tom smislu). Baš kao što imamo kategorije koje dijele svijet na zapadne države, orijentalne, na pravoslavne, muslimanske i tako crtamo i karte koje boje zemlje odgovarajućim bojama - svrha toga je da samo bude jedno pomagalo i ništa više od toga. Samo zato što je Rusija obojena na karti plavom bojom kao pravoslavna hrišćanska zemlja, ne znači i da je sasvim pravoslavna, jer više od jedne desetine stanovništva Ruske federacije čine pojedinci islamske vjeroispovijesti.

Eto baš tako, jedan etnos nastaje tako što se ti i ja sada dogovorimo šta je i gdje je. Kada promijenimo mišljenje, taj etnos automatski sa tim i nestaje (osim ukoliko ne ostane negdje zapisan, kao recimo ovdje, u forumaškoj prepisci). Tako Etnos nije nekakav ekskluzivan pojam koji je uopšte oivičen granicama, već jedan etnos može sačinjavati sijaset drugih, manjih etnija (subetnija), odnosno može u neku ruku u isto vrijeme biti dio dva različita, veća, etnosa. Danas se u hrvatskoj literaturi tako recimo vrlo često govori o Bunjevcima i Šokcima kao hrvatskim podetničkim skupinama.

Upravo iz tog razloga je diskusija, koja je vrlo česta i tako iscrpljujuća, o tome jesu li Crnogorci etnički Srbi ili ne - besmislena - zbog toga što su obje strane u pravu.

I slažem se i ne slažem. Naravno da je to proces. Niti Srbi nisu isti danas kao prije 200 godina. Biti pripadnik nekog etnosa zanči govoriti jezik kao i oni, baštiniti kulturu; tradiciju i običaje. Znači kada je etnos formiran u datom trenutku, kada grupa ljudi govori isti jezik baštini obilaje i kulturu i tradiciju, recimo da se oni nazivaju Hrvati, oni nikad neće nestati ukoliko se ne asimiliraju. A asimilirati se neće ako budu držali do svoje kulture. Iako neko odluči počiniti genocid uvijek će manjina preživjeti. Ili većina. I ako se oni ne asimiliraju postojati će. Druga je stvar što je to proces. I naravno da je proces. Život evoluira. U fizici vrijeme ide u jednom smjeru. Ne oba. Pa etnogeneza je proces koji ne prestaje. Srbi nisu isti danas kao kada su došli na Balkan.

Dukljani nisu bili Srbi. Da li ste ih uspjeli asimilirati dovoljno govori suverena Crna Gora i bitnije njihov etnos: Crnogorci.

 

[Perperius]

I slažem se i ne slažem. Naravno da je to proces. Niti Srbi nisu isti danas kao prije 200 godina. Biti pripadnik nekog etnosa zanči govoriti jezik kao i oni, baštiniti kulturu; tradiciju i običaje. Znači kada je etnos formiran u datom trenutku, kada grupa ljudi govori isti jezik baštini obilaje i kulturu i tradiciju, recimo da se oni nazivaju Hrvati, oni nikad neće nestati ukoliko se ne asimiliraju. A asimilirati se neće ako budu držali do svoje kulture. Iako neko odluči počiniti genocid uvijek će manjina preživjeti. Ili većina. I ako se oni ne asimiliraju postojati će. Druga je stvar što je to proces. I naravno da je proces. Život evoluira. U fizici vrijeme ide u jednom smjeru. Ne oba. Pa etnogeneza je proces koji ne prestaje. Srbi nisu isti danas kao kada su došli na Balkan.

Dukljani nisu bili Srbi. Da li ste ih uspjeli asimilirati dovoljno govori suverena Crna Gora.

Srbi su sebe nazivali Srbima i u srednjem veku, a kako su Dukljani sebe nazivali u srednjem veku a kako danas ?
Šta više, Dukljani nisu bili narod ni pleme nego naziv za stanovnike slovenske države Duklje. A sad izvoli daj dokaz da su se Dukljani kao pleme doselili na Balkan kad i Srbi, Hrvati itd.

 

[Lamasu]

Srbi su sebe nazivali Srbima i u srednjem veku, a kako su Dukljani sebe nazivali u srednjem veku a kako danas ?
Šta više, Dukljani nisu bili narod ni pleme nego naziv za stanovnike slovenske države Duklje. A sad izvoli daj dokaz da su se Dukljani kao pleme doselili na Balkan kad i Srbi, Hrvati itd.

Nema to veze. Svatko ima povijest. I Slovenci imaju povijest u 11. stoljeću npr. Svi smo mi Afrikanci porijeklom. Prapovijest je i moja i tvoja.
Očito je da se radilo o drugom etnosu a ne Srbima. Od Duklje do danas. Crnogorci su neuspjeli pokušaj asimilacije a ne odvajanje od srpskog etnosa. Da li ste utjecali jedne na druge? Ne upitno.
Čak je Duklja utjecala na Srbiju više nego obratno u ranoj povijesti.

 

[Perperius]

Nema to veze. Svatko ima povijest. I Slovenci imaju povijest u 11. stoljeću npr. Svi smo mi Afrikanci porijeklom. Prapovijest je i moja i tvoja.
Očito je da se radilo o drugom etnosu a ne Srbima. Od Duklje do danas. Crnogorci su neuspjeli pokušaj asimilacije a ne odvajanje od srpskog etnosa. Da li ste utjecali jedne na druge? Ne upitno.
Čak je Duklja utjecala na Srbiju više nego obratno u ranoj povijesti.

,Crna Gora jeste imala odvojenu istoriju od Srbije u nekim periodima istorije, ali to nije presudan faktor pri formiranju etnosa. Evo ti primer Hrvati u Istri i u ostatku Hrvatske, prvi put Istra postaje hrvatska tek 1945. dakle Istra ima nezavisnu istoriju od Hrvatske, jesu li po tebi Istrijani narod ?

 

[Lamasu]

,Crna Gora jeste imala odvojenu istoriju od Srbije u nekim periodima istorije, ali to nije presudan faktor pri formiranju etnosa. Evo ti primer Hrvati u Istri i u ostatku Hrvatske, prvi put Istra postaje hrvatska tek 1945. dakle Istra ima nezavisnu istoriju od Hrvatske, jesu li po tebi Istrijani narod ?

Pa ti govoriš o državotvornosti i o etnosu. Možda su u nekim periodima i izgubili svoje ja, imali krizu identiteta, kao neki Hrvati na određenim otocima koji su se nazivali Talijanima a nosili Hrvatska prezimena i imena i govorili hrvatski, ali asmilicija nije uspjela. Oni su se sačuvali kao odvojeni. Da li su oni isti oni Dukljani? Naravno da nisu. Pitanje je koliko se Albanaca izjašnjava kao Crnogorci? Nedavno sam pročitao o sličnosti između Crnogoraca i Albanaca.
Ne poznajem toliko povijest Crne Gore da bi sada mogao reći svoj krajnji sud. Govorim ti iz mojih spoznaja.

Koliko ja razumijem, oni nisu bili Srbi. I koliko vidim sada većina kaže da nisu Srbi. 1918. godine su jedini pružili oružani otpor Karađorđevićima. Istrijani nisu narod. Kao ni Dalmatinici. Kao ni Ličani niti Slavonci. Niti Zagorci. Niti Prigorci. Niti Međimurci.

Pitaj Istrijane tko su.

 

[Pumpaj Dinstanović]

Jesam li ja u pravu ako kažem da pripadam vojvođanskom narodu koristeći iste argumente koje Crnogorci navode kad brane svoj etnos ?

Pa ne, zbog toga što uopšte ne možeš koristiti iste argumente.

I slažem se i ne slažem. Naravno da je to proces. Niti Srbi nisu isti danas kao prije 200 godina. Biti pripadnik nekog etnosa zanči govoriti jezik kao i oni, baštiniti kulturu; tradiciju i običaje. Znači kada je etnos formiran u datom trenutku, kada grupa ljudi govori isti jezik baštini obilaje i kulturu i tradiciju, recimo da se oni nazivaju Hrvati, oni nikad neće nestati ukoliko se ne asimiliraju. A asimilirati se neće ako budu držali do svoje kulture. Iako neko odluči počiniti genocid uvijek će manjina preživjeti. Ili većina. I ako se oni ne asimiliraju postojati će. Druga je stvar što je to proces. I naravno da je proces. Život evoluira. U fizici vrijeme ide u jednom smjeru. Ne oba. Pa etnogeneza je proces koji ne prestaje. Srbi nisu isti danas kao kada su došli na Balkan.

Podvučeno. To je to zbog toga što si tako definisao. To je vrednost koju si ti pridodao toj definiciji; jedan hipotetički konstrukt koji ti (i može biti neko drugi) na taj način to doživljava i na to tako gleda.

Od kada postji ljudska civilizacija bilo je grupa koje se sporazumijevaju i baštine neke zajedničke stvari. To što su Hrvati i Srbi prilikom seobe bili kao neka vrsta vojne kaste, elita, ratnički stalež, ne znači da nisu bili etnos i prije seobe na ove prostore u prvoj polovini VII stoljeća. Odnosno, može biti slobodno riječi o hrvatskom etnosu i prije i poslije. Njegov začetak, baš kao i u slučaju Srba, nestaje nam iz vida usljed slovenske nepismenosti odnosno nedostatka istorijskih izvora. No pravo je pitanje - gdje je onda taj početak? Ukoliko pretpostavimo da su prethodnici ovih Srba bili oni sarmatski (alanska [iranska] teorija o porijeklu Hrvata i Srba) Serbi iz još prvog stoljeća naše ere, to znači da postoje Srbi još i u vrijeme Isusa Hrista. Ko zna uopšte koliko je prije naše ere bila formirana etnička skupina koja nosi srpsko ime?

Dakle riječ je o preobražajima...raznim miješanim bojama koje se prelivaju iz kalupa u kalup, kako prolaze stoljeća, milenijumi, pa i više.

Dukljani nisu bili Srbi. Da li ste ih uspjeli asimilirati dovoljno govori suverena Crna Gora i bitnije njihov etnos: Crnogorci.

Uopšte te ne pratim. Otkud sad Dioklićani...gdje sam ih spomenuo?

Govorio sam o percepcijama etnosa. U tom smislu sam napomenuo da su Crnogorci ujedno podetnička kategorija Srba (ili, šire, južnoslovenskog etnosa, odnosno etnički Jugosloveni), kao i samostalni etnos (u zavisnosti od percepcija, kriterija,..).

 

[Lamasu]

Od kada postji ljudska civilizacija bilo je grupa koje se sporazumijevaju i baštine neke zajedničke stvari. To što su Hrvati i Srbi prilikom seobe bili kao neka vrsta vojne kaste, elita, ratnički stalež, ne znači da nisu bili etnos i prije seobe na ove prostore u prvoj polovini VII stoljeća. Odnosno, može biti slobodno riječi o hrvatskom etnosu i prije i poslije. Njegov začetak, baš kao i u slučaju Srba, nestaje nam iz vida usljed slovenske nepismenosti odnosno nedostatka istorijskih izvora. No pravo je pitanje - gdje je onda taj početak? Ukoliko pretpostavimo da su prethodnici ovih Srba bili oni sarmatski (alanska [iranska] teorija o porijeklu Hrvata i Srba) Serbi iz još prvog stoljeća naše ere, to znači da postoje Srbi još i u vrijeme Isusa Hrista. Ko zna uopšte koliko je prije naše ere bila formirana etnička skupina koja nosi srpsko ime?

:

Mislim da je Thomas Carlyle rekao: "U povijesti nema pravog početka." Nema startne pozicije.
To nisam ja definirao, ma da bi volio, nego je to opće prihvaćeno mišljenje među svim današnjim akademicima.