Drzava Srbija poslala drzavnog cinovnika da pregovara sa predstavnicima kosovske vlade. Pregovori su za vladu toliko nebitni da nisu nasli za shodno da posalju nekog viseg funkcionera. Ovo je samo jos jedan u nizu koraka ka priznavanju Kosova kao samostalne drzave. Vlada se uglavnom bavi sa rekonstrukcijom svog posrnulog sastava.
Ево, ово су подаци писани половином 2008. године, има ту свашта-нешто:
Strani agenti vode srpsku diplomatiju
Od dolaska Vuka Jeremića na mesto šefa srpske diplomatije, u vrhu te strateške institucije instalirani su službenici koji imaju podršku u stranim obaveštajnim službama.
Među njima su primetne britanska i izraelska služba koje objedinjuje vrh iz Lenglija. Upravo ta činjenica odslikava sadašnje stanje diplomatije Srbije koja je izgubila minimum svoje samostalnosti u vođenju spoljne politike.
Posebno zabrinjava to što su s ovim upoznati i predsednik Boris Tadić i premijer Vojislav Koštunica, ali obojica žmure na oba oka.
Šef srpske diplomatije Vuk Jeremić postavio je za generalnog sekretara Ministarstva spoljnih poslova Mirka Stefanovića.
To je obrazložio činjenicom da Stefanović ima veliko diplomatsko iskustvo. Stefanović je gotovo ceo radni vek proveo u diplomatiji. Jedan mandat je proveo u Iraku, gde je radio kao konzul. U Izraelu je proveo devet godina, prvo kao otpravnik poslova a zatim kao ambasador.
Goran Svilanović, koji je Stefanovića 2001. godine oterao iz diplomatije, kao ni drugi diplomatski analitičari, nije komentarisao Stefanovićev povratak. Jednostavno su zaključili da je "veoma kooperativan saradnik". Njegova bliskost sa G 17 plus uticala je da mu se ponovo otvore vrata. Na ubacivanje Stefanovića u vrh srpske diplomatije imali su uticaj i njegovi politički i finansijski prijatelji iz izraelskih diplomatskih krugova.
Mirko Stefanović, generalni sekretar Ministarstva spoljnih poslova Srbije, rođen je u Novom Sadu. U diplomatsku službu dolazi s diplomom Pravnog fakulteta. U diplomatiju je ušao 1986. godine, bez konkursa, kao vojvođanski kadar, prikriveni autonomaš, iz pokrajinskog sekretarijata za pravosuđe, i odmah otišao za prvog sekretara ambasade u Bagdadu za konzularna pitanja, kada je ambasador bio Dževad Mujezinović. Vratio se početkom 90-te i to direktno u Upravu za Bliski istok. Tu je ostao do marta 1992. kada ga je Budimir Košutić, profesor Pravnog fakulteta i istaknuti član Socijalističke partije Srbije, jedno vreme i potpredsednik republičke vlade, poveo za prvog sekretara ambasade u Tel Avivu.
Međutim, kako je došlo do snižavanja nivoa diplomatskih odnosa po nalogu Vašingtona, Izrael nije hteo da primi Košutića za ambasadora te se ovaj vratio. Tada je g. Stefanović postavljen za otpravnika poslova u Izraelu, a potom, kao eksponent SPS-JUL-SRS koalicije, postaje i ambasador u toj zemlji, kada su normalizovani diplomatski odnosi. Na to mesto 1997. lično ga je postavio Slobodan Milošević, gde je ostao do 2001. godine. Tada je Stefanović važio za profesionalca bliskog SPS-u.
Posle Petog oktobra Goran Svilanović, tadašnji šef diplomatije, povlači ga iz Izraela, pa je dužnost ambasadora Stefanović predao u januaru 2001.
Nakon toga novi šef diplomatije SCG oterao je g. Stefanovića iz Ministarstva inostranih poslova, proglašavajući ga nepodobnim za diplomatsku službu, jer je bio član partije Mirjane Marković. Ta činjenica pobija Stefanovićevu tvrdnju da nije bio član JUL-a, jer je tada, kao i sada, bilo nemoguće postati ambasador ili visoki funkcioner MIP-a, a da se ne uživa podrška vladajuće stranke. Lična sekretarica predsednice JUL-a Mirjane Marković, gospođa Bisa, setila se imena Mirka Stefanovića, ali nije znala da li je ovaj i formalno bio član te partije. I ta informacija bila je sasvim dovoljno ondašnjem ministru Svilanoviću da ga smeni s mesta ambasadora i otpusti iz Ministarstva.
Nakon razrešenja Stefanović je diplomatsku karijeru nastavio u "Karneksu" iz Vrbasa, kao zamenik generalnog direktora za pravne poslove, a zatim i u "Dunav osiguranju". U obe kompanije izvestan udeo imali su Izraelci. Tako je za vreme Stefanovićevog direktorovanja u Industrija mesa "Karneks" iz Vrbasa, firma prodata kompaniji "Ašmor investment menadžment" iz Londona s većinskim jevrejskim kapitalom.
Prema njеgovim rečima, kompanija "Ašmor", koja se bavi rukovođenjem investicionim fondovima, kupila je od kompanije "Midland Resources Holding" 51,3 odsto akcija "Karneksa" pa je tako postala većinski vlasnik tog preduzeća. Stefanović je tada kazao da kompanija "Ašmor" investira oko 23 milijarde dolara u celom svetu, a najvećim delom na tržišta u razvoju, to jest države u tranziciji, i njene akcije se prodaju na Londonskoj berzi. Kompanija "Midland" postala je većinski vlasnik "Karneksa" u avgustu 2003. godine kupovinom akcija malih akcionara, za koje je platila 14,5 miliona evra. Postalo je jasno da je Stefanović iskoristio poslovne i diplomatske veze koje je stvorio tokom službovanja u Tel Avivu
Za stvaranje poslovnih i političkih veza sa Izraelom, Mirko Stefanović je koristio i svoje poreklo. Njegova majka je Jevrejka. I njegova supruga Ljiljana ima jevrejsko poreklo. S njom Stefanović ima dvoje dece. Ona je zaposlena više od 25 godina kao novinar u novosadskom "Dnevniku".
Radila je za novinsku agenciju Tanjug kao honorarni, akreditovani dopisnik iz Izraela, za vreme službovanja svog muža u Tel Avivu, što je bilo protivno odredbama Bečke diplomatske konvencije.
Povratak Mirka Stefanovića u vrh srpske diplomatije povezuje se i s navodima iz obaveštajnih krugova da iza njega stoji jevrejska tajna služba Mosad.
Zanimljivo je što je reaktiviran posle bavljenja privatnim biznisom oddo 2007. godine. U to vreme izraelska tajna služba kroz poslovne kontakte omogućila mu je dobru zaradu kroz biznis, a on je za uzvrat izraelskim firmama otvorio prodor u Srbiju, posebno u oblast poljoprivrede i mesne industrije. 2001.
./.
http://en.wikipedia.org/wiki/MI6