Posete babi i dedi

Nedovoljno cesto kolko bi moja baba zelela (vise puta dnevno kad bi se ona pitala!:))
Osecam se uglavnom ok, i da - osecam grizu savesti ako je ne posetim vise od 3-4 dana..... :(
(P.s. moja baba ima 98 godina, jos uvek je sasvim bistra 'u glavu', i najzdraviji je clan nase porodice! A i uvek mi daje kintu - ko da sam ja neko dete, zaledila se na mom razvoju od 18 godina pa mi jos uvek daje dzeparac! Bog je blagoslovio! :):):) )
 
Ja sam moju baku i deku (tatine roditelje) obozavala kao i oni mene i sestru. Zajedno smo putovali dok smo bile male, ugadjali su nam, kupovali, imali su vise sluha za nase potrebe nego roditelji, kasnije kad smo odrasle i dalje su nam davali dzeparac, brinuli o svemu, ja sam kod njih odlazila svakog petka ili subote i provodila kod njih vikende. To je bila uzivancija i za njih i za mene. Kad se deka razboleo jaaako tesko sam to podnosila gledajuci ga nemocnog , sada imamo samo baku. Obilazim je svake druge subote, zovem je svaki dan, prica mi neke price koje me i ne interesuju ali uvek jos dok sam bila mladja, govorila sam da ce mi oni ipak jednog dana nedostajati kad ih ne bude tako da imam strpljenja da slusam i ono ssto mi se bas ne slusa. Zao mi je sto su se neke vazne stvari desile u mom zivotu a deka to nije docekao. :( Moj zivot je bio lepsi yahvaljujuci bacici i dekici kako smo ih zvale. Za mamime roditelje nismo nikada bile tako vezane, mozda zato sto smo zivweli daleko i oni su imali vise unucadi, postujemo ih i volimo na neki nacin, ali nije to odnos kad sa ovom bakom i ovim dekom. :|
 
Ja retko idem kod bake jer zivi u drugom gradu. Ali mislim da smo toliko povezane da smo svesne da volimo jedna drugu, da mislimo jedna na drugu i da smo "zajedno" bez obzira koliko dugo se ne videle i ne cule. Ona me je odgajila u ranom detinjstvu i naucila da volim.
Za drugu baku uopste nisam nesto vezana, mada nije losa.
 

Back
Top