Jeste, u pravu si. Samo je teško napraviti to da radiš posao koji voliš, za pristojne pare. Treba baš puno stvari da se poklopi. Mislim, svi mi radimo za pare, ne mora nužno ni da volimo taj posao, šta sad, ako bar znaš za šta radiš i za šta se žrtvuješ. Ja sam sve tako radio, pa ajde, kao, da istrpim sad kad je nezgodno pa neće valjda uvek biti tako. Ali vidim da to tako ide - sve do penzije. Ako je doživimo.
I kad pogledaš, sve si kao nešto radio, išao, mučio se i kad pogledaš iza sebe samo vidiš potrošeno vreme a gde si bio, šta si radio - pojma nemaš.
Mnogi to i vide i znaju ali ne žele to da prihvate radi sopstvene motivacije da guraju dalje. Čast tim nekim ljudima koji su nekako uspeli u životu radeći neki taj posao koji vole i pri tom stekli poprilično. A kako to uspeju, evo stvarno ne bih znao
Dobro, to kad imaš decu onda verovatno čovek i ne misli o tome hoće li ili neće. Jednostavno mora.
A nije da ja sad lenčarim, da sam se predao i sad kukam kako ništa ne valja. Nije tako. Kao što rekoh, probavao sam ja sve i svašta i svašta bih još i probao ali na jedno "može" , uvek dođe još 3 "Ali..." I sve kad saberem i oduzmem, čovek jedino može nešto da poradi ako ode negde. I sad da ne dužim dalje, jebbiga, napisao sam još gomilu stvari ali bolje da obrišem da ne širim dalje sa glupostima. Neke stvari bolje i da ne pričam.