Na panju naše povijesti, dovela me mislima poruka da čekam te.
Gledam opadaju listovi, cvrkut ptica putuje, a ti ne dolaziš.
Smjenjuju se tragovi, sunce krošnje probija, u meni trema je vidljiva.
Dal ćeš nešto priznati, srce mi povrijediti, bojim se, našeg raskida.
Gdje si sada ti, dal si mu se vratila, u glavi milun kombinacija se razlijeva.
Drhtaji u meni dječaka strahom prigušuju, neke loše naznake pokazuju.
Nema razloga da postaneš prošlost mojih stihova, jer osnovna si prehrana.
Od kuda dolaze svi tu crni znakovi, koprca se bezbroj strahova, grizem usnama.
Grizem nokte, gazam se po prstima da se probudim, iz snova boli iskočim.
Ljubav sam ti iz sebe nemilice prenosio, zavlačio u snove ti, da me zavoliš.
Možda postao naporan, oprosti mi nije loša namjera, volim te ženo predivna.
A sada,neka slutnja razara, znojni dlanovi, suze u očima, kada više dolaziš.
Jednostavno ne vidim razloga, da postanem dio tvog prošlog izloga
Sretan bio sam, što imah te… na trenutke za sebe, prekrasnim maštama.
Dozvoljavala si da jezdim ti na grudima, dok ne zaspeš da šapćem ti stihove.
I kad ljubim te sretan sam, bez obzira što mašta je, dio mene si postala.
Odjednom čujem škripu točkova, iz taksija si iskočila, trčiš koracima oprosta.
U meni se smjenjuje nevera, grašci znoja dopiru do usana, pratim ti sjaj u očima.
Dolaziš… u zagrljaj skačeš mi, bez teksta ostavljaš, sreću očima povraćaš.
Objašnjavaš da voliš me, da mašta u javnost prenese se, dosta je bilo čekanja.
Okrećem te bez prestanka, novu starnicu naše sudbine ti si okrenula
Posula si prah da otjeraš sve zle duhove, što nam iza leđa rovare.
Volim te ženo, ma koliko bila u mojim mislima, stvarnost si doselila
I sada…mada nemam te, svakodnevno jašem kočijama maštanja.
Hvala ti…maštu si spasila u realnost je ugurala, na trenutak oživjela.
Krenimo, slike su realnije, duge na usnama postoje, da i dalje zavode.
Smenjuju se tragovi - Net