Poruke.....vasoj ljubavi,prijatelju,prijateljici...

Bajka o ljubavi
Budim se u svijetu
koga mrzim
jos uvijek slutim
neku iskru zanosa

I kao po kazni
ocekujem Boga
ko usamljen heroj
bez casti i ponosa

I uvijek mi zapne
rijec u grlu
kad pozalim sve
zrtvovano za tebe

I kao na badnjak
kad prizeljkujes cudo
jos ti se nadam
i molim za tebe

Ref.
Ja bi umro za to
da te jos jednom zagrlim
da ti pomilujem kosu
i da sve zaboravim

I da dogodi se cudo
i sve ti oprostim
da sve bude kao nekad
da te jos jednom zavolim

Budim se u svijetu
koga mrzim
i dodje mi da spalim
iza sebe sve mostove

A kako da obuzdam
ovo ludo srce
i otkud mu pravo da kuca
samo za tebe

I ne bih vise nikad
da se rodim
jer zivot tek je vreca
puna kajanja

Al' ovo malo duse
izgori ko' svijeca
kad shvatis da i ljubav
ima vijek trajanja
 
ClickHandler.ashx
 
Odlazemo stalno neke stvari za neki drugi dan.A dani se pretvaraju u nedelje,a one u mesece,pa i godine.Sve ostavljamo za neka druga,bolja vremena.Zaboravljamo da smo smrtni i da nekog od nas sutra mozda nece biti.Sve sto imamo to je DANAS...Recite nekome koliko vam je stalo,nadjite vremena jedni za druge,zivot je samo tren...NEMAMO VISE VREMENA.Nemojte zaliti sto ga niste imali za drage ljude kada odu...


Mora postojati to neko mesto na koje odlaze dobre duse.Ne mogu se pomiriti da je stvarno kraj kada poslednji put sklopimo oci i odemo sa ovog sveta.Zar neko tako drag i pozitivan moze da postane prah i pepeo,samo NISTA?Neko ko je bio SVE.I drag covek, i otac i prijatelj,i mili ''braco'',osoba puna optimizma.Ziveo si punim plucima,a takvi uvek odu prerano...ne mogu te zamisliti kao nemocnog i oronulog starca...

Pocivaj u miru ,dragi prijatelju,''BRACO''moj,zao mi je sto ovog proleca necemo se smejati zajedno na Trgu,piti nes kafu sa cimetom,djuskati sa Marijom,setati Zlatiborom..Necu te zaboraviti...Ni tvoj smeh ni tvoju podrsku kada mi je bilo tesko...I za pomoc koju si mi pruzao i savete kako prebroditi trenutak..Hvala za SVE....PAMTICU TE...Nemam se gde oprostiti od tebe...Mozda nekako vidis koliko mi vec nedostajes...

Voli te tvoja ''SEKA""



Boze,brani ga od zla,kad ne mogu ja....
 
And the Ship Sails On

by Joel Brouwer

He faced the sink, one foot up
on the edge of the tub. She stood
behind him, reaching around.
In the mirror, her face rose
over his shoulder like the moon,
and like the moon she regarded him
beautifully but without feeling,
and he looked at her as he would
at the moon: How beautiful!
How distant! No smiling, no weeping,
no talking. A man and a woman
transacting their magnificent business
with the usual equanimity. The man
as a passenger walking the ship’s deck
at evening and the woman as the moon
over his shoulder oiling the ocean
with light. Deep in the ship’s belly
pistons churned and sailors fed
the boilers' roar with coal. On deck
just the engine’s dull thrum and
a faint click as the woman sets her ring
on the cool white lip of the sink.
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top