Porodicni i familijarni odnosi i njihov znacaj za vas

Pa sad... radoznalost i rovarenje po necijem privatnom zivotu da se saznaju detalji u sitna crevca..

To je na tebi da protumacis to kako zelis. Da li je to zlonamerno ili iz ciste radoznalosti, da li preciznije informacije povecavaju ili smanjuju verovatnocu da se dobije pogresna slika o nekome, da dodje do nesporazuma itd. Ja mrzim polu-informacije ili onako bacene recenice, koje ce 10 ljudi da shvate na 10 razlicitih nacina. ;)
 
Odnosi sa voljenim ljudima su mi jedno od značajnijih stvari u životu...

Moj muž i ja smo porodica...
Uža porodica, roditelji, braća, sestre... sa svima smo bliski, viđamo se skoro svakodnevno...
Babe i dede su nam blizu... viđamo ih često... 1-4 puta mesečno...
Ujaci, stričevi... i njih viđamo, malo ređe...
Braću od ujaka, takođe viđam često, i čujemo se bar 1 nedeljno...

Pod najužom porodicom smatram mamu tatu i brata... mm takođe...
Sve ostalo je dalja porodica...

Volimo se i poštujemo... družimo... volim kad nam dolaze u posete... sa nekim zajedno letujemo, sa nekima zimujemo, čekamo nove godine, idemo na koncerte, putujemo...

:D
 
Ne treba naglasavati da su mi dete i muz najbitnije osobe u zivotu, ali odmah za njima slede moj rodjeni brat i moje dve sestre od strica, moji roditelji i stric i moja baka.
Brat i sestre su mi velika podrska, i slobodno mogu reci, pored muza moji jedini pravi prijatelji. Jako smo bliski iako ne zivimo u istom gradu. Jedine su osobe kojima se poveravam i koje mogu uvek zamoliti za pomoc. Isto tako, ne postoji stvar koju ne bih ucinila za njih.
Za babe i dede sam bas bila jako vezana od malena i bas sam tesko podnosila te gubitke... mislim da me ta tuga nikad nece skroz proci. Ostala mi je jos jedna baka i obilazim je sto cesce, jer znam da ce mi jednom ti trenutci jako faliti.
Sa mamom i tatom se bas i nisam najbolje slagala u ranoj mladosti :mrgreen: , ali danas je skroz druga prica. I tako... Nadam se samo da ce i moje dete osetiti sta znaci porodica, i trudim se da je odgajam u tom duhu... da je porodica najbitnija stvar u zivotu.
 
E, ovako...zanima me u kakvim ste odnosima sa clanovima vase porodice/familije (posto ocigledno imamo vise razlicitih definicija porodice, stavio sam i "familiju" tu), i koliko vam je bitno da ste u dobrim odnosima sa vasim roditeljima, bracama, sestrama, blizom i daljom familijom.

Ja licno smatram iskljucivo suprugu i nasu decu kao moju porodicu. I, u super smo odnosima. :mrgreen::mrgreen: Zezam se. Najvaznije mi je, i to daleko najvaznije, da su nasi odnosi o.k. (pod o.k. smatram da smo uvek tu jedno za drugo, da podrzavamo jedno drugo, da smo jedni drugima uvek na prvom mestu).

Sto se familije tice, od bliznjih imam u svojoj blizoj okoliki samo sestru i brata. Sestra ima svoju porodicu (muza i sina), a vidjamo se i druzimo nekoliko puta mesecno (nedad redje, nekad cesce). Nasi odnosi nisu uvek bili sjajni, i dan danas se moze desiti da neka stvar poremeni/zahladni nase odnose. Razlog je najcesce sto je ona materijalista, a mene to uzasno nervira. Znaci njoj su neke stvari bitne, koje mene ne zanimaju. Samim tim se moze desiti da se "zakacimo". :mrgreen:
Sa bratom vec dve godine nemam nikakav kontakt. Voleo bih da je to drugacije, da moja deca znaju da imaju tecu. Voleo bih da se bar javio i cestitao mi kada se mali rodio. Voleo bih kada bi me nazvao za NG ili Bozic. Voleo bih kada bi ja bio u stanju da predjem preko nekih stvari i da nazovem njega.

Majku nemam, oca takodje (njega nisam ni imao prakticno i dok je bio ziv), od baba i deda imam jos samo jednu. Ona zivi u Vojvodini, nisam je video 25 godina. Sledece godine planiram da je posetim sa mojom porodicom. Kao i ona ostatak blize i dalje familije je u Srbiji (pretezno u Vojvodini). Redovan kontakt postoji samo sa sestrom od ujaka, koja je za moje pojme jos jedina iole normalna. :mrgreen:

Da cujem da li isto tako imate "bajne" odnose sa clanovima vasih porodica/familija. :mrgreen:

Ovo mi skroz nije jasno?
Ja se inace trudim da sam sa svima u korektnim odnosima ;)
 
Ovo mi skroz nije jasno?
Ja se inace trudim da sam sa svima u korektnim odnosima ;)

Sta ti konkretno nije jasno? Razlozi ili cinjenica da tako nesto uopste postoji? Ako su razlozi, vec sam napisao sta se izdesavalo. Ako ti to nije dovoljan razlog, evo ti i cinjenica da je jednog jutra, kad sam ga pustio da spava kod mene, u drogiranom stanju izvadio onu stvar i za malo poceo da pisa po meni i supruzi. :eek::eek:
Ima(o) je probleme sa drogom i mnogih drugih problema takodja, gde smo pokusavali da mu pomognemo. Nije dao da mu se pomogne. Verovatno je u takvom stanju jednom nazvao pred Novu Godinu i obecao mojoj cerkici da ce joj doneti poklon. Ebes poklon, kupio sam joj ja naknadno, ali niti se pojavio ikada, niti mu je palo na pamet da nazove. Znaci razloga koliko hoces.

A inace daleko od toga da smo jedini. Ima toga koliko hoces. Nazalost.

A to da se trudim da sa svima imam korektne odnose - pa trudim se, nikome ne prilazim bezobrazno niti ga kinjim. Ali mi nije stalo kako ce se taj neko postaviti prema meni, jer kao sto rekoh jedino mi je porodica bitna. Za brata tetkinog ujaka me zabole.
 
Odnosi sa voljenim ljudima su mi jedno od značajnijih stvari u životu...

Moj muž i ja smo porodica...
Uža porodica, roditelji, braća, sestre... sa svima smo bliski, viđamo se skoro svakodnevno...
Babe i dede su nam blizu... viđamo ih često... 1-4 puta mesečno...
Ujaci, stričevi... i njih viđamo, malo ređe...
Braću od ujaka, takođe viđam često, i čujemo se bar 1 nedeljno...

Pod najužom porodicom smatram mamu tatu i brata... mm takođe...
Sve ostalo je dalja porodica...

Volimo se i poštujemo... družimo... volim kad nam dolaze u posete... sa nekim zajedno letujemo, sa nekima zimujemo, čekamo nove godine, idemo na koncerte, putujemo...

:D

Ovo prosto idealno!Svaka cast!Lepo je cuti da ima i takvih,mada je retkost!



Licno smatram da bi jedna osoba izrasla u stabilnu osobu,sigurnu u sebe,veoma bitan porodican odnos!Deca razvedenih roditelja nose svoje oziljke koji od njih naprave ili previse mirne ili agresivne osobe!Deca koja rastu u porodicnoj idili,imaju vise sanse za izgradnju stabilnog karaktera!E,sad uvek ima izuzetaka,jer zivot nije sablon,vec se razlikuje i zbog materijalnih uslova,obrazovanja,sredine itd.
Ja sam dete razvedenih roditelja i iako sm matora 4 decenije,i dalje nosim u srcu jed,narocito prema majci!Ne zato sto se razvela,u redu nije im islo zajedno,mada moj otac nikada nije bio grub prema njoj,cak sta vise,ali ona ga volela nije!Udala se za njega kada joj je majka umrla,eto cisto da ode iz kuce gde je imala jos 5 sestara i jednog brata,a ona najstarija,pa da ih oslobodi!
Razlog moje gorcine je sto me je ostavila,tj dovela iz Nemacke gde sam se rodila u Srbiju,da bi me odvojila od oca,jer je htela razvod!Nakon tri godine ona se vraca za Nemacku,mene ostavlja kod sestre,onda me otac odvodi kod strica(da ne budem kod njene,vec njegove familije),i tako ja odrastam ne u porodici,vec kod familije!Svaku moju molbu da me uzme kod sebe,odbija i odlaze,u nadi da cu jednom odustati!U medjuvremenu,se udaje i ja tu postajem visak!To mu dodje u kratkim crtama,ja sada imam drugi brak,deca iz prvog braka su samnom,i imam sa drugim muzem cerkicu!Muz mi je povratio samopuzdanje,naterao me je da postanem svesna svojih kvaliteta,a majka,ne moze mog muza ocima da vidi,jer on kaze sta misli,i skoro je od mene trazila da biram izmedju nje i njega!?
Deca i mm su moja porodica,ostala familija,mogu bez njih,jer nikad nisam ni bila bliska ni sa majcinom ni sa ocevom familijom!
 
Sta ti konkretno nije jasno? Razlozi ili cinjenica da tako nesto uopste postoji? Ako su razlozi, vec sam napisao sta se izdesavalo. Ako ti to nije dovoljan razlog, evo ti i cinjenica da je jednog jutra, kad sam ga pustio da spava kod mene, u drogiranom stanju izvadio onu stvar i za malo poceo da pisa po meni i supruzi. :eek::eek:
Ima(o) je probleme sa drogom i mnogih drugih problema takodja, gde smo pokusavali da mu pomognemo. Nije dao da mu se pomogne. Verovatno je u takvom stanju jednom nazvao pred Novu Godinu i obecao mojoj cerkici da ce joj doneti poklon. Ebes poklon, kupio sam joj ja naknadno, ali niti se pojavio ikada, niti mu je palo na pamet da nazove. Znaci razloga koliko hoces.

A inace daleko od toga da smo jedini. Ima toga koliko hoces. Nazalost.

A to da se trudim da sa svima imam korektne odnose - pa trudim se, nikome ne prilazim bezobrazno niti ga kinjim. Ali mi nije stalo kako ce se taj neko postaviti prema meni, jer kao sto rekoh jedino mi je porodica bitna. Za brata tetkinog ujaka me zabole.

Jao, sta ti je, smiri se.
Boldovano mi nije jasno!
A inace nisi jedini sa takvim slucajem u uzoj, siroj porodici.
Nazalost svi mi imamo jedan ili vise takvih slucajeva,
drzis na distanci i to je to.
Sa normalnima normalno, sa ludacima na odstojanju.
 
Poslednja izmena:
E, ovako...zanima me u kakvim ste odnosima sa clanovima vase porodice/familije (posto ocigledno imamo vise razlicitih definicija porodice, stavio sam i "familiju" tu), i koliko vam je bitno da ste u dobrim odnosima sa vasim roditeljima, bracama, sestrama, blizom i daljom familijom.

Ja licno smatram iskljucivo suprugu i nasu decu kao moju porodicu. I, u super smo odnosima. :mrgreen::mrgreen: Zezam se. Najvaznije mi je, i to daleko najvaznije, da su nasi odnosi o.k. (pod o.k. smatram da smo uvek tu jedno za drugo, da podrzavamo jedno drugo, da smo jedni drugima uvek na prvom mestu).

Sto se familije tice, od bliznjih imam u svojoj blizoj okoliki samo sestru i brata. Sestra ima svoju porodicu (muza i sina), a vidjamo se i druzimo nekoliko puta mesecno (nedad redje, nekad cesce). Nasi odnosi nisu uvek bili sjajni, i dan danas se moze desiti da neka stvar poremeni/zahladni nase odnose. Razlog je najcesce sto je ona materijalista, a mene to uzasno nervira. Znaci njoj su neke stvari bitne, koje mene ne zanimaju. Samim tim se moze desiti da se "zakacimo". :mrgreen:
Sa bratom vec dve godine nemam nikakav kontakt. Voleo bih da je to drugacije, da moja deca znaju da imaju tecu. Voleo bih da se bar javio i cestitao mi kada se mali rodio. Voleo bih kada bi me nazvao za NG ili Bozic. Voleo bih kada bi ja bio u stanju da predjem preko nekih stvari i da nazovem njega.


Majku nemam, oca takodje (njega nisam ni imao prakticno i dok je bio ziv), od baba i deda imam jos samo jednu. Ona zivi u Vojvodini, nisam je video 25 godina. Sledece godine planiram da je posetim sa mojom porodicom. Kao i ona ostatak blize i dalje familije je u Srbiji (pretezno u Vojvodini). Redovan kontakt postoji samo sa sestrom od ujaka, koja je za moje pojme jos jedina iole normalna. :mrgreen:

Da cujem da li isto tako imate "bajne" odnose sa clanovima vasih porodica/familija. :mrgreen:

Ovooo
 
Ovo prosto idealno!Svaka cast!Lepo je cuti da ima i takvih,mada je retkost!

Licno smatram da bi jedna osoba izrasla u stabilnu osobu,sigurnu u sebe,veoma bitan porodican odnos!Deca razvedenih roditelja nose svoje oziljke koji od njih naprave ili previse mirne ili agresivne osobe!Deca koja rastu u porodicnoj idili,imaju vise sanse za izgradnju stabilnog karaktera!E,sad uvek ima izuzetaka,jer zivot nije sablon,vec se razlikuje i zbog materijalnih uslova,obrazovanja,sredine itd.
Ja sam dete razvedenih roditelja i iako sm matora 4 decenije,i dalje nosim u srcu jed,narocito prema majci!Ne zato sto se razvela,u redu nije im islo zajedno,mada moj otac nikada nije bio grub prema njoj,cak sta vise,ali ona ga volela nije!Udala se za njega kada joj je majka umrla,eto cisto da ode iz kuce gde je imala jos 5 sestara i jednog brata,a ona najstarija,pa da ih oslobodi!
Razlog moje gorcine je sto me je ostavila,tj dovela iz Nemacke gde sam se rodila u Srbiju,da bi me odvojila od oca,jer je htela razvod!Nakon tri godine ona se vraca za Nemacku,mene ostavlja kod sestre,onda me otac odvodi kod strica(da ne budem kod njene,vec njegove familije),i tako ja odrastam ne u porodici,vec kod familije!Svaku moju molbu da me uzme kod sebe,odbija i odlaze,u nadi da cu jednom odustati!U medjuvremenu,se udaje i ja tu postajem visak!To mu dodje u kratkim crtama,ja sada imam drugi brak,deca iz prvog braka su samnom,i imam sa drugim muzem cerkicu!Muz mi je povratio samopuzdanje,naterao me je da postanem svesna svojih kvaliteta,a majka,ne moze mog muza ocima da vidi,jer on kaze sta misli,i skoro je od mene trazila da biram izmedju nje i njega!?
Deca i mm su moja porodica,ostala familija,mogu bez njih,jer nikad nisam ni bila bliska ni sa majcinom ni sa ocevom familijom!

1. Hvala... trudim se... sve ih jako volim... nije uvek sve idealno... ali moji su i zato im je sve oprošteno... :heart:
Sa deverom i njegovom porodicom obično smo čekali nove godine... + svaki vikend smo zajedno... pobegnu iz grada do nas... ;-)
Sa mojim bratom i devojkom obično idemo u izlaske, ili putovanja... + svaki vikend se vidimo, kod mojih i kod nas posle...
Sa mojim bratom od ujaka i devojkom smo ove godine išli na letovanje... + svaćamo jedni do drugih kad god stignemo...
Sa muževim bratom od tetke samo išli par godina na more... on i sada dolazi sa društvom kod nas na vikende...
Sa svekrvom i svekrom zimujemo...
Sa mojima obično obilazimo rodbinu... sve praznike...
Ujaci, ujna i ostala braća i snajke često dolaze do nas... babe i dede takođe... i moje i muževe... i mi kod njih... doduše mm češće...
Inače moji i njegovi su stalno ili oni kod nas ili mi kod njih... retko kad se ne vidimo 2 dana...
Sve u svemu, samo nek su nam živi i zdravi...:heart:

Volim i svoju porodicu i familiju... :heart:
2. Slažem se... i ja smatram da je osnova porodica... odnosi u porodici...
3. Ne znam da li je ovo treće baš tačno... ne verujem... mislim da se dosta toga sastoji u karakteru osobe... ;)
 
Poslednja izmena:
E, ovako...zanima me u kakvim ste odnosima sa clanovima vase porodice/familije (posto ocigledno imamo vise razlicitih definicija porodice, stavio sam i "familiju" tu), i koliko vam je bitno da ste u dobrim odnosima sa vasim roditeljima, bracama, sestrama, blizom i daljom familijom.

Ja licno smatram iskljucivo suprugu i nasu decu kao moju porodicu. I, u super smo odnosima. :mrgreen::mrgreen: Zezam se. Najvaznije mi je, i to daleko najvaznije, da su nasi odnosi o.k. (pod o.k. smatram da smo uvek tu jedno za drugo, da podrzavamo jedno drugo, da smo jedni drugima uvek na prvom mestu).

Sto se familije tice, od bliznjih imam u svojoj blizoj okoliki samo sestru i brata. Sestra ima svoju porodicu (muza i sina), a vidjamo se i druzimo nekoliko puta mesecno (nedad redje, nekad cesce). Nasi odnosi nisu uvek bili sjajni, i dan danas se moze desiti da neka stvar poremeni/zahladni nase odnose. Razlog je najcesce sto je ona materijalista, a mene to uzasno nervira. Znaci njoj su neke stvari bitne, koje mene ne zanimaju. Samim tim se moze desiti da se "zakacimo". :mrgreen:
Sa bratom vec dve godine nemam nikakav kontakt. Voleo bih da je to drugacije, da moja deca znaju da imaju tecu. Voleo bih da se bar javio i cestitao mi kada se mali rodio. Voleo bih kada bi me nazvao za NG ili Bozic. Voleo bih kada bi ja bio u stanju da predjem preko nekih stvari i da nazovem njega.

Majku nemam, oca takodje (njega nisam ni imao prakticno i dok je bio ziv), od baba i deda imam jos samo jednu. Ona zivi u Vojvodini, nisam je video 25 godina. Sledece godine planiram da je posetim sa mojom porodicom. Kao i ona ostatak blize i dalje familije je u Srbiji (pretezno u Vojvodini). Redovan kontakt postoji samo sa sestrom od ujaka, koja je za moje pojme jos jedina iole normalna. :mrgreen:

Da cujem da li isto tako imate "bajne" odnose sa clanovima vasih porodica/familija. :mrgreen:

Imam roditelje sa kojima sam jako bliska. Nismo stalno zajedno, svako živi svoj život, ali ih volim i oni mene- pomažemo se, otvoreno pričamo o svemu.
Imam sestru sa kojom sam, takođe, jako bliska. Ali i ona živi svoj život, logično. ;)

Familija...šta znam.:think:
Onako, poštujemo se. Bliža sam sa nekim ljudima sa kojima sam odrasla, nego sa prvim kolenom.
Nekako smo i razuđeni po celom svetu.
 

Back
Top