Porodica nekad i sad

Jasna

Stara legenda
Moderator
Poruka
82.472
Prelazak u gradove i rad za druge, rasturili su porodice načisto.
Ne mogu u nikako u stanu da zamislim porodicu kakva je nekada
bila.
Porodicu su činili deda, baba, često i neko od praroditelja, pa onda
stričevi, strine, tetke, teče, braća i sestre, što rođeni što od stričeva,
tetaka, ujaka. Familiju su činili dalji rođaci.
Sada u porodicu spadaju samo mama, tata i deca, koja bi nakon
školovanja trebala što pre da odu iz kuće. Pustinja.

Sećam se, kada sednu za sto baba i deda sa tri sina i tri snaje,
a šestoro unučića se okolo igra. Bilo je lepo i bili smo bliski.
Tu smo bili jedni za druge. A kada se na njivu krene, tu su bila
još dva dedina brata sa svojim porodicama. Toliko radne snage
sada ni najbogatiji poljoprivrednici ne bi mogli da plate.
Sada nekima od njih da sretnem decu na ulici, ne bih znala ko su.
Nekako je baš moderno da budemo otuđeni i usamljeni.

Gledam neke porodice koje se na selima i dalje drže zajedno
i koliko vidim ne fali im ništa. U zajednici su svi napredovali.
Kupili su imanja, poljoprivrednu mehanizaciju, automobile,
izgradili stambeni prostor. Neki od njih mogu, ali i ne moraju
da rade za druge. Ali takvi primeri su baš retkost.

Kakvim se čudom porodica može opet ujediniti?
 
Pas i njegova senka

Prolаzeći pored reke, spаzio je u vodi svoju senku. Pomislio je dа je u vodi
neki drugi pаs. Učini mu se dа je u ustimа onog drugog psа veće pаrče mesа,
pа skoči dа mu gа otme. Pri tom ispusti svoj komаd, te mu gа vodа odnese.

Posle togа pаs se čudio kаko u isti mаh nestаdoše obа komаdа mesа.

Pouka: ne vidi se ono što se ima, zato što se gleda ono što se želi...

Dositej Obradović

Gledajući porodicu nekad i sad, meni izgleda da smo se polakomili kao pas
iz ove basne. U trci za materijalnim izgubili smo i mnogo više od materijalnog.
 
Prelazak u gradove i rad za druge, rasturili su porodice načisto.
Ne mogu u nikako u stanu da zamislim porodicu kakva je nekada
bila.
Porodicu su činili deda, baba, često i neko od praroditelja, pa onda
stričevi, strine, tetke, teče, braća i sestre, što rođeni što od stričeva,
tetaka, ujaka. Familiju su činili dalji rođaci.
Sada u porodicu spadaju samo mama, tata i deca, koja bi nakon
školovanja trebala što pre da odu iz kuće. Pustinja.

Sećam se, kada sednu za sto baba i deda sa tri sina i tri snaje,
a šestoro unučića se okolo igra. Bilo je lepo i bili smo bliski.
Tu smo bili jedni za druge. A kada se na njivu krene, tu su bila
još dva dedina brata sa svojim porodicama. Toliko radne snage
sada ni najbogatiji poljoprivrednici ne bi mogli da plate.
Sada nekima od njih da sretnem decu na ulici, ne bih znala ko su.
Nekako je baš moderno da budemo otuđeni i usamljeni.

Gledam neke porodice koje se na selima i dalje drže zajedno
i koliko vidim ne fali im ništa. U zajednici su svi napredovali.
Kupili su imanja, poljoprivrednu mehanizaciju, automobile,
izgradili stambeni prostor. Neki od njih mogu, ali i ne moraju
da rade za druge. Ali takvi primeri su baš retkost.

Kakvim se čudom porodica može opet ujediniti?
Zajednica je najlosija solucija jer tu trpi onaj ko dodje u kucu.
Mozda je to delovalo idilicno, ali price o tasti i svekrvi
upravo poticu iz tih sredina...
 
Jedan od uslova je stanovanje u porodičnoj kući. U malim stanovima teško je okupljati familiju bližu i dalju.
Govorim naravno o urbanoj sredini.
Tu je više prozora za oprati :)
I mali stanovi imaju prednosti, bar u zbližavanju najbliže porodice, ovako se svi zavuku u svoju sobu...
Ja živim sama, kad se sestra udala taj datum sam mislila slaviti kao drugi rođendan jer smo, dok smo svi bili na okupu (neki nisu živi) dijelile sobu i izluđivala me je njena šlampavost i neurednost. Sad bih dala bubreg za jednu našu svađu, samo da je tu, kao nekada...

P.S. predivna tema iako me je rasplakala :heart:

 
Tu je više prozora za oprati :)
I mali stanovi imaju prednosti, bar u zbližavanju najbliže porodice, ovako se svi zavuku u svoju sobu...
Ja živim sama, kad se sestra udala taj datum sam mislila slaviti kao drugi rođendan jer smo, dok smo svi bili na okupu (neki nisu živi) dijelile sobu i izluđivala me je njena šlampavost i neurednost. Sad bih dala bubreg za jednu našu svađu, samo da je tu, kao nekada...

P.S. predivna tema iako me je rasplakala :heart:

Stan može samo kao istureni položaj Kuće :per:
 
Zajednica je najlosija solucija jer tu trpi onaj ko dodje u kucu.
Mozda je to delovalo idilicno, ali price o tasti i svekrvi
upravo poticu iz tih sredina...
ljudi sa romantizmom gledaju na neke stvari, naglasavajuci samo dobre delove price

zaboravljaju da tada mladji nisu imali nikakva prava , da nisi mogao razvijati svoju licnost

da je spremanje hrane i pranje sudova bilo gigantski posao za tu osobu koja je to radila

zamisli 10 ljudi na hrani svaki dan, 5-6 muskih , 2-3 dece , najvise 2 zene koje crnce

muski jesu tad bolje prolazili , ali su i oni imali svoje obaveze, trebalo je zaraditi, njih 3-4 da zarade za 10

cak i manje gazde , sa svojom zemljom su varirale u uspehu

naidje susna godina, naidje bolest kod zivotinja
 
Ma bolje ovo

859807_pokretni-zid_ls.jpg



nego ovo

r9DWDVKujpEJECPMqkYAsb.gif
 
Prelazak u gradove i rad za druge, rasturili su porodice načisto.
Ne mogu u nikako u stanu da zamislim porodicu kakva je nekada
bila.
Porodicu su činili deda, baba, često i neko od praroditelja, pa onda
stričevi, strine, tetke, teče, braća i sestre, što rođeni što od stričeva,
tetaka, ujaka. Familiju su činili dalji rođaci.
Sada u porodicu spadaju samo mama, tata i deca, koja bi nakon
školovanja trebala što pre da odu iz kuće. Pustinja.

Sećam se, kada sednu za sto baba i deda sa tri sina i tri snaje,
a šestoro unučića se okolo igra. Bilo je lepo i bili smo bliski.
Tu smo bili jedni za druge. A kada se na njivu krene, tu su bila
još dva dedina brata sa svojim porodicama. Toliko radne snage
sada ni najbogatiji poljoprivrednici ne bi mogli da plate.
Sada nekima od njih da sretnem decu na ulici, ne bih znala ko su.
Nekako je baš moderno da budemo otuđeni i usamljeni.

Gledam neke porodice koje se na selima i dalje drže zajedno
i koliko vidim ne fali im ništa. U zajednici su svi napredovali.
Kupili su imanja, poljoprivrednu mehanizaciju, automobile,
izgradili stambeni prostor. Neki od njih mogu, ali i ne moraju
da rade za druge. Ali takvi primeri su baš retkost.

Kakvim se čudom porodica može opet ujediniti?
Ma kakvo cudo na svakoj temi pisem da je emancipacija problem ,neka ih sad ko ih iebe nek zive kvalitetno sami
 
ljudi sa romantizmom gledaju na neke stvari, naglasavajuci samo dobre delove price

zaboravljaju da tada mladji nisu imali nikakva prava , da nisi mogao razvijati svoju licnost

da je spremanje hrane i pranje sudova bilo gigantski posao za tu osobu koja je to radila

zamisli 10 ljudi na hrani svaki dan, 5-6 muskih , 2-3 dece , najvise 2 zene koje crnce

muski jesu tad bolje prolazili , ali su i oni imali svoje obaveze, trebalo je zaraditi, njih 3-4 da zarade za 10

cak i manje gazde , sa svojom zemljom su varirale u uspehu

naidje susna godina, naidje bolest kod zivotinja
U velikim porodicama teško da je bilo najviše dve žene koje crnče.
Nikada nije jedna žena svaki dan kuvala. Deca su imala svoje obaveze
u skladu sa uzrastom. A ličnosti su razvijali kroz primere starijih od kojih
su imali šta da nauče.
Kakva prava nisu imali?
Troje su mogli da zarade za deset. Danas ne mogu.

Imali su i puno slobodnog vremena. Što dalje u prošlost ideš, to su
upotrebni predmeti kuće i okućnice bili ukrašeniji i lepši. Ljudi su imali
vremena da se okupljaju i druže.
 
Zajednica je najlosija solucija jer tu trpi onaj ko dodje u kucu.
Mozda je to delovalo idilicno, ali price o tasti i svekrvi
upravo poticu iz tih sredina...
Problem koji imaš u krugu porodice, neće nestati kada iz porodice izađeš.
Nekim čudom će se pojaviti šef, komšija ili bilo ko drugi sa osobinama
onoga od koga si pobegao. Sve probleme nosimo unutar sebe i potrebno
je rešiti ih, a ne bežati.
 
Mnogočlane porodice imaju sinergiju koju nemaju izdvojene male porodice ili još gore pojedinci. Ja sam recimo odrastao kao jedinac od roditelja koji su jedinci u gradskoj familiji. Meni su bliski rođaci uglavnom pokojni, bili su stariji ljudi. Malo rođaka imam i to ne toliko rodbinski bliskih. Moja žena za razliku od mene iako ima samo sestru ali zato ima braće i sestara od tetaka, bliže i dalje rodbine, više ne znam ni koliko. Većina je u dobrim odnosima, ali neki i nisu. Familijarna okupljanja su takva da se zaista mnogo rođaka skupi i bude veselo, bude smeha, bude mnogo dece. Čuju se mnoge ideje, jedni druge guraju, nalaze posao, deca se pomažu, menja se oprema i slično. Ako je familija organizovana na zdrav način benefiti su značno veći od negativnih pojava. Ja, koji nisam odrastao u takvom okruženju sasvim sam se lepo uklopio i prija mi sve to.
 
U velikim porodicama teško da je bilo najviše dve žene koje crnče.
Nikada nije jedna žena svaki dan kuvala. Deca su imala svoje obaveze
u skladu sa uzrastom. A ličnosti su razvijali kroz primere starijih od kojih
su imali šta da nauče.
Kakva prava nisu imali?
Troje su mogli da zarade za deset. Danas ne mogu.

Imali su i puno slobodnog vremena. Što dalje u prošlost ideš, to su
upotrebni predmeti kuće i okućnice bili ukrašeniji i lepši. Ljudi su imali
vremena da se okupljaju i druže.
znas li strukturu tih tvojih idealizovanih porodica?

sta su imali od starijih da nauce kad ni stariji nisu nista znali?

troje nisu mogli da zarade za 10 jer je dnevnica bila saka brasna, zato su deca odmalena isla u nadnicu

uostalom ko ti brani da se vratis kod roditelja i da najstarijem clanu dajes svoju platu

ili da nagovoris decu da zive sa tobom i da ti daju njihovu platu
 
Mnogočlane porodice imaju sinergiju koju nemaju izdvojene male porodice ili još gore pojedinci. Ja sam recimo odrastao kao jedinac od roditelja koji su jedinci u gradskoj familiji. Meni su bliski rođaci uglavnom pokojni, bili su stariji ljudi. Malo rođaka imam i to ne toliko rodbinski bliskih. Moja žena za razliku od mene iako ima samo sestru ali zato ima braće i sestara od tetaka, bliže i dalje rodbine, više ne znam ni koliko. Većina je u dobrim odnosima, ali neki i nisu. Familijarna okupljanja su takva da se zaista mnogo rođaka skupi i bude veselo, bude smeha, bude mnogo dece. Čuju se mnoge ideje, jedni druge guraju, nalaze posao, deca se pomažu, menja se oprema i slično. Ako je familija organizovana na zdrav način benefiti su značno veći od negativnih pojava. Ja, koji nisam odrastao u takvom okruženju sasvim sam se lepo uklopio i prija mi sve to.
zato sto su udaljene pa se ponekad skupe

kad bi svakodnevno bile zajedno te porodice ne bi imale toliko kontakata sa drugim desavanjima

prema tome bi bilo i manje tema za razgovor i manje poslovnih prilika

u stvari opisao si idealnu situaciju BLIZU A DALEKO
 
Mnogočlane porodice imaju sinergiju koju nemaju izdvojene male porodice ili još gore pojedinci. Ja sam recimo odrastao kao jedinac od roditelja koji su jedinci u gradskoj familiji. Meni su bliski rođaci uglavnom pokojni, bili su stariji ljudi. Malo rođaka imam i to ne toliko rodbinski bliskih. Moja žena za razliku od mene iako ima samo sestru ali zato ima braće i sestara od tetaka, bliže i dalje rodbine, više ne znam ni koliko. Većina je u dobrim odnosima, ali neki i nisu. Familijarna okupljanja su takva da se zaista mnogo rođaka skupi i bude veselo, bude smeha, bude mnogo dece. Čuju se mnoge ideje, jedni druge guraju, nalaze posao, deca se pomažu, menja se oprema i slično. Ako je familija organizovana na zdrav način benefiti su značno veći od negativnih pojava. Ja, koji nisam odrastao u takvom okruženju sasvim sam se lepo uklopio i prija mi sve to.
Zdravi odnosi zavise od zdravih pojedinaca
Ne znači automatski da će svi da se slažu ako ih ima više
Slažem se da je mnogo lepše više dece i više rodbine
Tako je bilo sa strane moje bake po majci
Baba je imala dva brata, i njih troje su imali ukupno 5 ćerki (imam jednu rođenu i 3 tetke po deda ujacima) I te proslave, okupljanja, rođendani i Slave su bili divni momenti
 
zato sto su udaljene pa se ponekad skupe

kad bi svakodnevno bile zajedno te porodice ne bi imale toliko kontakata sa drugim desavanjima

prema tome bi bilo i manje tema za razgovor i manje poslovnih prilika

u stvari opisao si idealnu situaciju BLIZU A DALEKO
Pa ovo je tema o savremenom obliku porodice.

Ne stoji komentar da su daleko međusobno. Svi su bliski i to je suština.
 
Pa napredovala je civilizacija od izlaska iz pecine.
Prirodna selekcija sve što nije dobro propada i tako je najbolje.
Da je dobar taj talibanski nacin zivota opstao bi, u svoj toj idili se nikad ne spominje mrznja,zavist u tim takvim talibanski porodicama.
Niko se ne mrzi više kao što se mrze braca.
 
znas li strukturu tih tvojih idealizovanih porodica?

sta su imali od starijih da nauce kad ni stariji nisu nista znali?

troje nisu mogli da zarade za 10 jer je dnevnica bila saka brasna, zato su deca odmalena isla u nadnicu

uostalom ko ti brani da se vratis kod roditelja i da najstarijem clanu dajes svoju platu

ili da nagovoris decu da zive sa tobom i da ti daju njihovu platu
Mogu da se kladim da je moj nepismeni pradeda znao više životno
važnih stvari nego ti. Nadnica je bila šaka brašna. Ljudi koji su radili
na gradilištima ili u rudnicima imali su ozbiljno dobre plate. Moj deda
je radio na građevini, izdržavao je ženu i troje dece i još je sa braćom
u zajednici svakome kupljen plac i napravljena nova kuća.

Meni niko ništa ne brani, niti tebe neko tera da menjaš svoj način
života.
 

Back
Top