Porodica kao podrška u teškim vremenima

Džudi S

Brišem spam
Moderator
Poruka
6.504
PORODICA.jpg
Porodica je osnovna ćelija jednog društva. Na nju uvek možemo da se oslonimo, i kada je lepo i kada nam je teško.

Živimo u teškim vremenima.
U teškim vremenima, bilo da je reč o emocionalnim, zdravstvenim, finansijskim ili nekim drugim problemima, porodica predstavlja osnovnu sigurnost i utočište. Njena podrška, ljubav i solidarnost mogu značajno doprineti prevazilaženju životnih izazova.

Zajednička borba protiv bolesti i zdravlja

Zdravstveni problemi, bilo da su akutni ili hronični, mogu izazvati ogromnu patnju i stres. Porodica postaje ključna u ovim trenucima, pružajući podršku u brizi za obolelog člana. Zajednički dolazak na lekarske preglede, fizička i emocionalna pomoć u oporavku, kao i pružanje nade i snage za suočavanje s bolešću, čine porodicu neprocenjivim osloncem.


Stresne situacije, poput selidbe, gubitka posla, školskih ili životnih nesigurnosti, mogu uzrokovati veliku anksioznost. Porodica često pruža stabilnost i normalnost u periodima kada se sve čini nesigurno. Porodična podrška u ovim trenucima može doneti osećaj kontrole, pomažući da se suočimo sa životnim promenama s većim poverenjem i smirenostima.

***

Da li imate podršku primarne i sekundarne porodice? Kada je teško, da li je neko iz porodice pored vas?

Kakav je značaj porodice i u lepim i u teškim vremenima?


Foto: Pixabay.com
 
Ne morate mi persirati miss Dzudi. :D

Nisam nego kao odrasla osoba koja ima dovoljno godina i zeli svoj prostor i mir 24 7. Neko je tu konstantno. Imam utisak da sam imao vise slobode, svoj prostor, mir ranije.

Nisam ti persirala, pitala sam i tebe i Nemoguću Mogućnost zašto sa ogorčenjem spominjete porodicu.

****

OK, ja imam mir i svoj prostor iako i dalje živim sa majkom. I ne osećam se ogorčeno...

Ali, nisam verovatno kompetentna, zato što ja ne mogu da živim sama, zbog zdravstvenih problema..
 
Pogledajte prilog 1696691Porodica je osnovna ćelija jednog društva. Na nju uvek možemo da se oslonimo, i kada je lepo i kada nam je teško.

Živimo u teškim vremenima.
U teškim vremenima, bilo da je reč o emocionalnim, zdravstvenim, finansijskim ili nekim drugim problemima, porodica predstavlja osnovnu sigurnost i utočište. Njena podrška, ljubav i solidarnost mogu značajno doprineti prevazilaženju životnih izazova.

Zajednička borba protiv bolesti i zdravlja

Zdravstveni problemi, bilo da su akutni ili hronični, mogu izazvati ogromnu patnju i stres. Porodica postaje ključna u ovim trenucima, pružajući podršku u brizi za obolelog člana. Zajednički dolazak na lekarske preglede, fizička i emocionalna pomoć u oporavku, kao i pružanje nade i snage za suočavanje s bolešću, čine porodicu neprocenjivim osloncem.


Stresne situacije, poput selidbe, gubitka posla, školskih ili životnih nesigurnosti, mogu uzrokovati veliku anksioznost. Porodica često pruža stabilnost i normalnost u periodima kada se sve čini nesigurno. Porodična podrška u ovim trenucima može doneti osećaj kontrole, pomažući da se suočimo sa životnim promenama s većim poverenjem i smirenostima.

***

Da li imate podršku primarne i sekundarne porodice? Kada je teško, da li je neko iz porodice pored vas?

Kakav je značaj porodice i u lepim i u teškim vremenima?


Foto: Pixabay.com
Uvek sam bio u okviru porodice, prvo sa mojim roditeljima i bratom, onda i sa porodicom koju sam napravio sa suprugom. I uvek su mi bili podrska, kao malom i kasnije kao roditelju koji se brinuo o svojoj deci. Uz njih je sve bilo lakse, kad si sy.eban u nekom profesionalnom delu zivota, kada si emotivno pod pritiskom onda su oni tu bili. Danas te moje primarne porodice vise nema, nema nekih njenih clanova ali ima puna glava memorija, mnogo vise lepih nego losih, I nedostaje mi to vreme, pogotovo roditelji, nekada bas strasno, pogotovo kad me nesto snazno podseti na njih.

Na kraju su i moja/nasa deca odrasla i odleprsala u svoje zivote, zivimo na razlicitim kontinetima, hiljadama kilometara daleko i tesko nam je palo kad smo ostali sami ali znamo da smo izvrsili svoju ulogu. A nas dvoje se spremamo za neki drugi (treci) zivot, jos nismo isplivali iz ovog u kom su nas ostavila deca i nekako smo jos zateceni u tom stanju. No, imamo plan da se vratimo tu u Srbiju i obnovimo neki socijalni zivot sa nama dragim ljudima koji su jos tamo i jos zivi. Mozda je to neki pokusaj da se "vratimo" u mladost.
 
Poslednja izmena:
Da li imate podršku primarne i sekundarne porodice? Kada je teško, da li je neko iz porodice pored vas?
Nisam u najboljim odnosima sa svojom porodicom bližom + širom porodicom, tako da i nemam neku podršku.
U teškim momentima su uglavnom bili neki dugogodišnji prijatelji/nekadašnje devojke pored mene.
Neka sreća u nesreći je da i nisam imao toliko teških momenata, najčešće to budu neki teži periodi koji po meni ne traju naročito dugo.
Kakav je značaj porodice i u lepim i u teškim vremenima?
Kontam da dosta znači, ako ništa bar da imamo nekog bliskog ko bezuslovno brine o nama, kao i mi o njima kada se pojave teški momenti.
 
Zajednička borba protiv bolesti i zdravlja
U zajednickoj borbi protiv bolesti i zdravlja moja porodica je narocito dobra u borbi protiv zdravlja.

Salu na stranu- bolest u porodici (uglavnom) tesko pada svim clanovima porodice i video sam mnogo nesebicnosti i cesto se ljudi bore da bi preziveli vise zbog clanova porodice nego zbog sebe samih, i razni problemi koji stetno uticu na sveukupno zdravlje (alkoholizam, razne zavisnosti) cesto vise pogadja clanove porodice nego clana porodice koji ima problem.
 
Poslednja izmena:
U zajednickoj borbi protiv bolesti i zdravlja moja porodica je narocito dobra u borbi protiv zdravlja.

Salu na stranu- bolest u porodici (uglavnom) tesko pada svim clanovima porodice i video sam mnogo nesebicnosti i cesto se ljudi bore da bi preziveli vise zbog clanova porodice nego zbog sebe samih, i razni problemi koji stetno uticu na sveukupno zdravlje (alkoholizam, razne zavisnosti) cesto vise pogadja clanove porodice nego clana porodice koji ima problem.

Mnogi ljudi su borci kada je zdravlje u pitanju, i ne žele da potonu ( i fizički i psihički ) upravo zbog svoje porodice.

Sa druge strane, zavisnici od droge i alkohola, prave velike probleme i članovima uže i šire porodice.

Pored bola, tuge što je neko postao narkoman, porodica teško može da dopre do svog sina ( brata..) jer se on povlači u sebe.

Tu su i krađe, kradu u svojim kućama zlato i novac, i kradu kod ostalih članova porodice koji žive u svojim domaćinstvima.

Porodica i nekada dobri prijatelji, strepe da li će im policija javiti da se predozirao / predozirala.

Na kraju, neki narkomani se izvuku i izleče, ali ostaju posledice. Mentalne i fizičke.
 
Nemam msm fizicki nemam nikog ,nego i ovo malo sto znam da su zajedno varaju se opusteno,evo bas odgledah dobru seriju yellowstone, gde se daje zivot i uzima za porodicu ali i u njoj ima izroda kojih se treba kloniti,tako i ja mislih da imam brata,ne za pomoc to nikad nisam imao,nego kao da se kaze da nisam sam a na kraju za bedne pare smrad ispade,ostali isto misle da imaju veca prava od drugih za dedovinu na kojoj nikad nisu bili,pa kao outsider bih voleo da imam neku indijanku ,japanku,posvecenu da zajedno ratujemo i branimo samo nase parce srece od zla
 
Ja sam se povjerila mojima par puta kad sam bila mala pa bi me oni kritikovali ili istukli u šta gledam, čime razmišljam tako da sam već oko 6-te godine zaključila da neke stvari držim za sebe i sama rješavam. 😅

Ne sjećam se ni da su me roditelji grlili. Poljubili bi me da mi čestitaju Novu godinu ili rodjendan ali onako, više ko na diplomatskom susretu..Al dobro. Takva generacija valjda.
 
Zašto se, ako nije tajna, pomalo ogorčeni kada je porodica u pitanju? Izvinjavam se, ukoliko grešim.
nisam ogorcen (mogao bih lako da budem, ali nisam) samo nisam bas imao tu situaciju da mi porodica pomogne (mozda ponesto dok sam bio mali, ili ultra retko - samo ako ih se ticalo). A posle gubitka roditelja, tek onda prestaju da vaze razne stvari i situacije. Tako da... porodica je lepa i podrska je lepa, ali ako toga nema, onda znas da si sam, pa se prelistas i saberes i ides dalje jer ionako na kraju nista vise nece biti bitno.
 
Bilo bi nezrelo da krivimo naše roditelje. Radili su najbolje što su znali a ko zna kako je njima bilo sa njihovim roditeljima ako su bili jedno od 9-oro djece.
Prijateljice iz mladosti kojima sam ja zavidila na toj podršci porodice danas meni kažu da bi volile da su tako jake i da imaju takvo samopouzdanje.
Život za sve što uzme nešto i podari a nebi volila da sam drugačija nego što jesam.
Dobro, ima tu posljedica da sam malo i ćaknuta 😅 ali i to sam ja. Nikad mi nije dosadno sa tim crnim humorom. Znam samu sebe i rasplakati i nasmijati. Eto, tako, opet ja malo o meni 😉
 
Zbog podrške porodice u teškim trenucima nisu postale jake i nemaju samopouzdanje?
Verovatno misli da su odrasle u zlatnom kavezu 😁
Ima malo istine u tome ali ne mora da znaci.
Imam vrlo surove i nerazumne roditelje.tesko da sam imao njihovu podrsku osim batina i histerije xa svaku gresku koju oni mislili da greska a gadim se i sklanjam od zmija a skorpiju sam slucajno ubio nisam ni znao sta sam ubio dok je nisam sastrugao sa djona 😑.gadno fuj.
Divlje zivotinje?postujem vukove i divim im se ali tesko da ne bih probao da zbrisem ili se sakrijem ako mogu.vidjao sam ih iz daljine samo i terao bacajuci petarde da ih uplasim.(planina neka nebitno gde)
Mali off zanimljiva diskusija necu se vise mesati :aha2:
 
Verovatno misli da su odrasle u zlatnom kavezu 😁
Ima malo istine u tome ali ne mora da znaci.
Imam vrlo surove i nerazumne roditelje.tesko da sam imao njihovu podrsku osim batina i histerije xa svaku gresku koju oni mislili da greska a gadim se i sklanjam od zmija a skorpiju sam slucajno ubio nisam ni znao sta sam ubio dok je nisam sastrugao sa djona 😑.gadno fuj.
Divlje zivotinje?postujem vukove i divim im se ali tesko da ne bih probao da zbrisem ili se sakrijem ako mogu.vidjao sam ih iz daljine samo i terao bacajuci petarde da ih uplasim.(planina neka nebitno gde)
Mali off zanimljiva diskusija necu se vise mesati :aha2:

Da, one su uvijek bile nježne a ja više divlja. Zanima me sve osim mode i šminkanja. Ja kao da me Tarzan podigao.

Sinoć sam pokušala da vidim hoće li mama doći po rakunčiće ali nije.
Sad su kod mene u sobi. Počeli su da uzimaju mlijeko i tek večeras živnuli.

Plivala sam par puta u Santa Fe River po par stotina metara jer ima aligatora pa nije svejedno. Njih se malo plašim. Hisaju ko mačke 😅 Oni su obično na toplom ili uz obalu i uglavnom bježe od ljudi.
U “Ginnie springs” idem često.
To su predivni izvori. Znači, samo divljina i divlje životinjke. 😉
 

Back
Top