Poreklo reči Srbija u srpskom jeziku latinski jezik, XVIII vek (Kraljevina Srbija uspostavljena 1718. godine)

Q. in perpetuum hibernum

Stara legenda
Poruka
97.060
Ovih nekoliko objava bilo je na susednoj temi, gde im i nije preterano mesto. Mislim da tema zaslužuje da bude zasebna, posebno zato što mislim da šira javnost ne zna ništa o ovome. Ne samo o pitanju reči Srbija u srpskom jeziku, već još i više o Kraljevini Srbiji koja je postojala u prvoj polovini XVIII stoleća i koja predstavlja vid obnove srpske državnosti, po prvi put nakon pada pod Turke Osmanlije sredinom XV stoleća.

Prvi se ovim problemom pozabavio Stojan Novaković (1842-1915) koji je 1904. godine u knijizi Ustanak na dahije 1804. objavljenoj povodom jubilarne 100-godišnjice izbijanja Prvog srpskog ustanka, napisao sledeće na 200. str.:

StojanNovak.jpg

Ustanaknadahije.jpg

Stojan.jpg

Novakovićev zaključak je uglavnom tačan, ali postoji nekoliko izolovanih izuzetaka, koji, zapravo, potvrđuju pravilo.

Pre formiranja habzburške Kraljevine Srbije, 1718. godine, u istoriji postoje sveukupno 3 primera upotrebe ovog naziva i, za razliku od naziva koji se i danas u Srbiji koristi, kako u narodu, tako i službeno u svim kapacitetima, ovi primeri ne potiču iz latinskog, već iz grčkog jezika:

1) Jedno četvorojevanđelje iz XIII stoleća. U sinaksaru se nalazi spome Srbije, uz Stefana Nemanju. Objavio Gavrilo Vitković (1829-1902) u segmentu „Srpski istorijski i književni spomenici“ kao „Tetro euagelъ. Jevanđelije srpske redakcije pisano na koži u XIII. veku“ (Glasnik Srpskog učenog društva 67 iz 1887. godine, str. 319):

Marsirala Garda.jpg


2) Jagićev tj. petrogradski rukopis (originalno iz Peći) Žitija Svetog Save od Domentijana iz XV ili početka XVI stoleća. Objavio Vatroslav Jagić u „Kritički dodatci tekstu života svetoga Simeuna i svetoga Save“, str. 10. V knjige Starine. Opisi i izvodi iz nekoliko južnoslovinskih rukopisa iz 1873. godine:

Danil1.jpg
 
Koga zanima, Rusi su digitalizovali petrogradski rukopis; odgovarajući tekst nalazi se na prvoj strani 70. lista:

fol70.jpg


https://nlr.ru/manuscripts/RA1527/elektronnyiy-katalog?prm=081E6F51-A2AC-4838-9085-CBE14298D1A7

Srbkju70.jpg


Rekao bih ovo jeste prilično očigledno tuđi tekst, a ne Domentijanov, dopisan ispod kraja naracije na listu, posebno zato što ne postoji ni u jednom od preostalih prepisa Domentijanovog dela.

3) Rukopis iz 1600. godine. Na samom kraju rukopisa nalazi se relativno mlađa Služba prenosu tela Svetog Save iz Trnova u Mileševo. Objavio Ljubomir Kovačević (1848-1918) u članku „Nekoliko priloga za crkvenu i političku istoriju južnih Slovena“ (Glasnik Srpskog učenog društva 63 iz 1885. godine, str. 31):

Savo.jpg


Ova tri primera, jedan iz XIII st., jedan iz XIV ili XV i jedan iz kraja XVI ili početka XVII, predstavljaju jedine poznate primere upotrebe reči „Srbija“ u srpskom jeziku pre 1718. godine i obnove državnosti i subjektiviteta stvaranjem Kraljevine Srbije pod krunom kralja Karla iz dinastije Habzburgovaca. Ono što se desilo u prvoj polovini XVIII stoleća, trajno je postavilo temelje nazivu koji ima svoj kontinuitet u upotrebi sve do današnje Republike Srbije, zato što je sam srpski narod tu teritoriju tako prozvao i nastavio da naziva čak i posle Beogradskog mira 1739. godine, kada su Turci uspeli da nanovo pokore Srbiju.

Srbija 1718.jpg
 
Poslednja izmena:
Проблем је што људи, на жалост некад је то примјетно и код историка, гледају на средњовјековни период из данашње визуре. У средњем вијеку нисмо имали задат стандард, правило, код писања рукописа (је.бај га, није било интернета да се то фино уреди), свака канцеларија, а некад и сам писар, је одређивала форму, стандард и начин писања и употребе термина у складу са тадашњим прихваћеним схватањем. У списима писаним у канцеларијама ромејских владара, односно у грчким списима, то бјеше уобичајен прихваћен назив именовања политичких творецина, Сербиа (Романиа, Јермениа, Превалитаниа итд) односно у пар списа из Х вијека Серблиа (Σέρβλια). У канцеларијама српских владара такав начин именовања политичких творевина се није користио, већ би се користио термин Српска земља, краљ Српске земље (како у којем рукопису, некад би се додало и Поморске, некад и Далмације и све области које су писар или канцеларија сматрали да је потребно навести) или некад све Српске земље.

Тако да то није спорно, осим та три списа у којима се помиње термин Србија, до 1718.године, ако наравно неки спис са таквим термином није у тим прохујалим вијековима изгубљен, тај термин за Српску земљу се није користио.
 
A napr Kralj Serbljem kod Tvrtka i ostalih vladara iz XIV i ranijih vekova ili Kralj Srpske zemlje i pomorske u ranijim titulaturama drugih vladara ovih prostora ogradjujem se nisam strucan..samo sam malo veci ljubitelj istorije i srodnih nauka je po meni dokaz..ili se varam da je ime Srbija za ovaj prostor postojalo i tada kao i ime naroda Srbi mozda se jeste redje upotrebljavalo posebno na zapadu tada u papskim i drugim dokumentima..znam da smo u latinskom tada bili poznatiji pod drugim imenom..Rasciani-Rashani-Latinski je tada bio do reformacije u XVI veku sluzbeni jezik svih zapadnih drzava tadasnje Evrope..
 
A napr Kralj Serbljem kod Tvrtka i ostalih vladara iz XIV i ranijih vekova ili Kralj Srpske zemlje i pomorske u ranijim titulaturama drugih vladara ovih prostora ogradjujem se nisam strucan..samo sam malo veci ljubitelj istorije i srodnih nauka je po meni dokaz..ili se varam da je ime Srbija za ovaj prostor postojalo i tada kao i ime naroda Srbi mozda se jeste redje upotrebljavalo posebno na zapadu tada u papskim i drugim dokumentima..znam da smo u latinskom tada bili poznatiji pod drugim imenom..Rasciani-Rashani-Latinski je tada bio do reformacije u XVI veku sluzbeni jezik svih zapadnih drzava tadasnje Evrope..

Zvaničan i najosnovniji naziv jeste bio Srpska zemlja. Tome je najčešće pridavano i pomorska, a potom smo imali i razvijene i skraćene forme, itd. Nesporno je da su se vladari nazivali srpskim kraljevima, kraljevima Srbima ili Srpskoj zemlji i slično. To je sve nešto drugo; ovde sam govorio isključivo o reči Srbija. Ti nazivi država sa završecima -ija u Evropi potiču iz latinskog ili grčkog jezika.

Uslovno govoreći, „prirodni“ naziv za Srbiju bi glasio: Srpska. Kao što se na srpskom jeziku nazivaju i Bugarska ili Hrvatska, ili npr. Slovačka. To će reći da jedan od entiteta u BiH, Republika Srpska, ima istorijski i jezički slovenskije ili srpskije ime od Srbije.

Nakon 1718. godine imamo u srpskom jeziku i pojavu novog značenja Srbin, koje može označavati i stanovnika Srbije. Tada se rađa po prvi put nešto što će biti prethodnik reči Srbijanac, sintagma prirodni Srbin. Nešto kasnije ona je evoluirala i u srbijansko ime i otusa i to srpskom jeziku i taj izvesni specifikum u srpskom jeziku.
 
Zvaničan i najosnovniji naziv jeste bio Srpska zemlja. Tome je najčešće pridavano i pomorska, a potom smo imali i razvijene i skraćene forme, itd. Nesporno je da su se vladari nazivali srpskim kraljevima, kraljevima Srbima ili Srpskoj zemlji i slično. To je sve nešto drugo; ovde sam govorio isključivo o reči Srbija. Ti nazivi država sa završecima -ija u Evropi potiču iz latinskog ili grčkog jezika.

Uslovno govoreći, „prirodni“ naziv za Srbiju bi glasio: Srpska. Kao što se na srpskom jeziku nazivaju i Bugarska ili Hrvatska, ili npr. Slovačka. To će reći da jedan od entiteta u BiH, Republika Srpska, ima istorijski i jezički slovenskije ili srpskije ime od Srbije.
Onda ja nisam dobro razumeo pocetnu postavku-izvinjavam se..
 
То пријашње је вјероватно страни утицај исто.

Ova tri primera se obično smatraju grcizmima; posledicom uticaja grčke književnosti, koja je tada bila masovno prevođena na srpsku redakciju crkvenoslovenskog jezika.

Taj grčki uticaj je na Bugarsku bio presudan u slučaju istočne grane južnoslovenskih jezika, gde je i generalno bio ostvaren značajno veći uticaj grčkog jezika, nego u slučaju srpskog. Na bugarskom jeziku država se naziva Бълга̀рия, a na makedonskom Бугарија, dok su Srbi zadržali klasičnuju naziv koji se izvodi iz prisvojnog prideva (Bugarska).
 
Poslednja izmena:
Краљевина српска , деспотовина српска , република српска од свих творевина република Србија једина са латинским називом.

Примас Сервиае “тотиус регни Сервиае примас"
Је свакако старији од помена Србије.
 
Краљевина српска , деспотовина српска , република српска од свих творевина република Србија једина са латинским називом.

Примас Сервиае “тотиус регни Сервиае примас"
Је свакако старији од помена Србије.

To nije srpski jezik. To je strani jezik; latinski.
 
Краљевина српска , деспотовина српска , република српска од свих творевина република Србија једина са латинским називом.

Примас Сервиае “тотиус регни Сервиае примас"
Је свакако старији од помена Србије.

Pre ujedinjenja 1918. godine, zvanični naziv je bio Kraljevina Srbija.
 
Па зар не написах већ да је Србија страна реч?
Nije. Ima je u narativnom izvoru kod Dukljanina. Prema njegovim recima Svetopelek je Srbijom nazvao citavu zagorsku oblast koja je obuhvatala mnoge teritorije, dakle sve osim primorja.
Ako je verovati Dukljaninu naziv Srbija je uveden u 9.veku.

Medjutim, u srpskim srednjevekovnim zvanicnim dokumentima koristi se genericki naziv srpske zemlje. Iz prosto razloga zato sto su delovi Srbije povremeno pripadali tudjinu, npr Hrvatska od pocetka 12veka, Bosna od sredine 12veka odose Ugarima a Duklja Grcima.
 
Nije. Ima je u narativnom izvoru kod Dukljanina. Prema njegovim recima Svetopelek je Srbijom nazvao citavu zagorsku oblast koja je obuhvatala mnoge teritorije, dakle sve osim primorja.
Ako je verovati Dukljaninu naziv Srbija je uveden u 9.veku.

Medjutim, u srpskim srednjevekovnim zvanicnim dokumentima koristi se genericki naziv srpske zemlje. Iz prosto razloga zato sto su delovi Srbije povremeno pripadali tudjinu, npr Hrvatska od pocetka 12veka, Bosna od sredine 12veka odose Ugarima a Duklja Grcima.

Da li to govoriš o hrvatskoj recenziji?
 
Zaboga, je li tebi svako pitanje troling?

Postavio sam ti lepo pitanje, pa ti odgovori na šta misliš.

O latinskom jeziku ovde nije reč, tako da je latinske redakcija isključena. Ostaje da ciljaš na hrvatsku. Je li tako..?
U latinskoj verziji stoji Surbia

Kakva ti je podlost ovoga puta na pameti?
 
U latinskoj verziji stoji Surbia

Kakva ti je podlost ovoga puta na pameti?

Zašto bi na temi koja nema nikakve veze sa latinskim jezikom i na kojoj je čak i višestruko naglašeno da nije reč o nazivu Srbije na latinskom jeziku (ili uopšte latinskim jezicima) pričao šta piše u jednom latinskom tekstu?
 
Zašto bi na temi koja nema nikakve veze sa latinskim jezikom i na kojoj je čak i višestruko naglašeno da nije reč o nazivu Srbije na latinskom jeziku (ili uopšte latinskim jezicima) pričao šta piše u jednom latinskom tekstu?
Najpre si negirao da u latinskoj verziji Dukljanina stoji rec Surbia a sada klizis dalje u spam.

Odgovor je jasan, autor teksta je Srbin.
 
Najpre si negirao da u latinskoj verziji Dukljanina stoji rec Surbia a sada klizis dalje u spam.

Ja negirao, hahahaha :hahaha: Bože sačuvaj; šta si sad opet našao da izmišljaš? :dash:

Ja sam pisao mnogo puta i to vrlo detaljno o latinskoj recenziji Popa Dukljanina i pre nego što si se ti pojavio uopšte na Krstarici. Ne samo to, nego sam ovde na forum i kačio skenove svih rukopisa gde to stoji.

Gde sam ja to negirao, da čujemo? :lol:
 
Ja negirao, hahahaha :hahaha: Bože sačuvaj; šta si sad opet našao da izmišljaš? :dash:

Ja sam pisao mnogo puta i to vrlo detaljno o latinskoj recenziji Popa Dukljanina i pre nego što si se ti pojavio uopšte na Krstarici. Ne samo to, nego sam ovde na forum i kačio skenove svih rukopisa gde to stoji.

Gde sam ja to negirao, da čujemo? :lol:
Imamo Srbiju (veliku) u srpskom izvoru 12veka. OK?
 
Imamo Srbiju (veliku) u srpskom izvoru 12veka. OK?
Коле много је чешћи пример именовања српска земља , десповина српска , краљевина српска од творбе Србија.
Остатак тога видимо у нашим именовањима словенских земаља Хрватска ,Бугарска ,Чешка ,Словачка ,Пруска и тд.
 

Back
Top