Ehm... pa da počnemo.. naravno, ističem samo poneke stvari koje su još uvek prisutne (mada i one u manjoj meri, jer - hteli mi da priznamo ili ne, ovaj grad, kao i stanovnici se strašno promenio

)
Ponosim se svojim gradom i uvek ću biti Novosađanka, makar se odselila i na drugi kontinent, zbog:
- širokih, prostranih ulica i bulevara na Limanima i Novom Naselju, ali i zbog Lađarske ulice na Podbari

- raznih biljaka cvetnica u centru po žardinjerama i na banderama, u parkovima, na ćoškovima, kod Izvršnog Veća i kod železničke stanice
- zbog jedne od najlepših plaža na Dunavu i Kameničkog parka
- zbog (još uvek prisutnih, mada umanjenih) fantastičnih, lenjih nedeljnih pre- i poslepodneva, koje su nekada tako divno krasile ovaj grad... jer nema lepšeg osećaja nego kad treba da izađem negde, npr. oko 11- 12, a ulice relativno puste, i jedino koga vidiš je poneki mladi par sa decom koji ide na nedeljni ručak kod (već nečijih) roditelja...
- i nedeljnim ručkom se ponosim

- zbog biciklističkih staza i, još uvek relativno male količine zvučnog zagađenja poreklom od truba iz automobila i nervoznih vozača istih

- zbog velikog broja kanti za otpatke širom grada
- zbog zelenila i drveća, iako ga je malo, treba ga još više, da ceo grad bude velika zelena oaza..
- zbog velikog poljoprivrednog sajma, jer je i dalje najveći i najznačajniji u regionu, i treba tako i da ostane, jer je NS glavni grad Vojvodine, a Vojvodina jeste poljoprivreda i njive i žito i kukuruz i suncokret i svinja i krava i svašta nešto tako još divno

- zbog blizine Fruške gore i Sremskih Karlovaca (koje, iskreno, takođe obožavam

)
- zbog Petrovaradinske tvrđave i Eugena Savojskog i crkve na Tekijama, i Snežne Gospe i pobede nad Turcima onog nekog davnog avgusta 1700. i neke..
- zbog kaldrme od žute cigle u onom malom malecnom delu Grbavice, kod Piroš Čizme..
- zbog Matice Srpske i kompletne istorije vezane za istu
- zbog čika Jove i Laze Kostića i Koste Trifkovića

- zbog Zmaj Jovine gimnazije i Univerziteta
- zbog Sterijinog pozorja
- i zbog onih nekih prošlih vremena, kada se grad ponosio svojom kulturom i vaspitanjem, ali prvenstveno ljudima... jer verujem da će se ta vremena vratiti i da će Novosađani pobediti ova sad neka pomalo čudna vremena... i da će ponovo biti onakvi kakvi jesu: odmereni, staloženi, uglađeni, kulturni, fini, ne previše glasni, spremni da pomognu i da prihvate svakog sa strane, da prihvate međusobne razlike i da se ponose njima, jer, zaboga, tako je ovaj grad i nastao i svi smo mi došli od nekud i zajedno ga ovakvim, lepim i našim, napravili..

- i mnogo čega još.... i zgrada, i arhitekture, svega, svega, svega... ovo je moj grad i kao takav je - najbolji