gost 391595
Buduća legenda
- Poruka
- 35.177
Pošto je ovih dana izbila velika konfuzija oko pojma poništavanje individue, a budući da je to pitanje od najvećeg značaja za mir u regionu i uopšte diplomatiju i eksploataciju sirovina u svemiru, vreme je da se posvetimo problematici.
Pod poništavanjem individue se misli na sva ona iskustva koja nas poništavaju u našem ionako već ništavnom zemaljskom, propadljivom i prolaznom identitetu, i omogućavaju nam da iskoračimo u svoj transcedentni identitet, svoje transcedentno sopstvo.
Mehanizmi kojima se to odvija zasigurno uključuju nervni sistem, jer je on u ovom svetu objektivacija intelekta, sa mozgom kao krunom istog, i to na način depresiranja istog, tj sklanjanja u stranu.
Koja bi to bila iskustva?
Iskustva estetskog užitka (u prirodi, umetnosti, muzici)
Meditacija
Ljubav u svojim raznim oblicima, od telesne ljubavi koja možda jeste najniži oblik, ali nije beznačajna, jer se čak i kroz formu promalja nešto od suštine, pa sve do agape ljubavi i prepoznavanja istog bitka u sebi i svim ljudima i stvarima
Moral, jer Šopenhauer kaže da moralna osoba prirodno pravi manju razliku između sebe i drugih, i to izjednačava sa ljubavlju. Univerzalni moral, dakako, ne društveni
Smeh (koji je ultimativno samoponištavanje, jer um shvata sopstveni idiotizam i smeje se sam sebi)
Šta mislite o tome, i imate li nešto da dodate na spisak?
Pod poništavanjem individue se misli na sva ona iskustva koja nas poništavaju u našem ionako već ništavnom zemaljskom, propadljivom i prolaznom identitetu, i omogućavaju nam da iskoračimo u svoj transcedentni identitet, svoje transcedentno sopstvo.
Mehanizmi kojima se to odvija zasigurno uključuju nervni sistem, jer je on u ovom svetu objektivacija intelekta, sa mozgom kao krunom istog, i to na način depresiranja istog, tj sklanjanja u stranu.
Koja bi to bila iskustva?
Iskustva estetskog užitka (u prirodi, umetnosti, muzici)
Meditacija
Ljubav u svojim raznim oblicima, od telesne ljubavi koja možda jeste najniži oblik, ali nije beznačajna, jer se čak i kroz formu promalja nešto od suštine, pa sve do agape ljubavi i prepoznavanja istog bitka u sebi i svim ljudima i stvarima
Moral, jer Šopenhauer kaže da moralna osoba prirodno pravi manju razliku između sebe i drugih, i to izjednačava sa ljubavlju. Univerzalni moral, dakako, ne društveni
Smeh (koji je ultimativno samoponištavanje, jer um shvata sopstveni idiotizam i smeje se sam sebi)
Šta mislite o tome, i imate li nešto da dodate na spisak?