Parra-Bellum
Buduća legenda
- Poruka
- 40.087
Politika Borisa Tadića - maše repom pred Evropom, ali zna kako.
Slušajući svakodnevno mantranje o ulasku u EU, koje mi otprilike zvuči kao Om Bhuh, Om Bhuvaha, Om SwahaOm Maha. Om Janaha. Om tapaha, pokušavam na tom tragu sagledati političku scenu nakon uhićenja Ratka Mladića, i napraviti paralelu između Borisa Tadića, sada s popriličnom sigurnošću mogu reći lidera u regiji, i naših političara koji su godinama pokušavali mantrati o tom istom liderstvu, ne pokazujući pritom ništa, osim sljepila, neznanja, nestručnosti i samodopadnog, slavohlepnog guranja za političkim, životnim probicima. Ljudska je pamet ionako tugaljivo bespomoćna, a hrvatska politička pamet kako stvari sada stoje bespomoćno bespomoćna.
Iako su u svojoj osnovi hrvatska i srpska politička scena zapravo jedna otužna balkanština, močvara iz koje ni lopoči, prekrasni cvjetovi ne izlaze,još uvijek duboko zavaljeni u mulju, Boris Tadić se izdvojio, i u samo jednom danu, u samo par sati uspio kapitalizirati svoje dosadašnje političko postojanje i djelovanje.
Potezom uhićenja Mladića, za kojeg nitko nije znao gdje se 16 godina skriva, naravno osim svih relevantnih koji su itekako dobro znali, i svakog pekara, trgovca, prolaznika i pokoje seoske konobarice iz Lazareva, i objavom pred javnošću ovog čina, Tadić ne samo da je skinuo hipoteku odgovornosti Srbije za ratne zločine, nepovratno poveo zemlju prema EU, već si je čini se osigurao i izbore. Porazio je jednim potezom i opoziciju, podižući naglo svoj rejting s 20 na 40 posto. Da, predsjednik Srbije, Boris Tadić pokazao je svima kako pametni političari razmišljaju. Pokazao je i svoju inteligenciju procijenivši trenutak kada se uhićenje treba dogoditi. I bio je to pravi trenutak, jer da je Mladić, koji je uživao Miloševićevu zaštitu, koji je imao veliku podršku srpske javnosti bio prije uhićen, ne samo da bi se stvorila opasna klima, već bi i Tadić najvjerojatnije zapečatio svoju političku karijeru i možda čak završio kao Đinđić. Kakvu smo sada političku klimu dobili, kakav će sada biti odnos Hrvatske i Srbije. Hoće li možda hrvatska desnica oslabiti na tragu ovog poteza i politike koju vodi međunarodna zajednica. Hoće li ovaj potez Tadića dodatno ohrabriti i po pitanju Kosova. Hoće li nam Tadić pokazati kako se status zemlje kandidata, i vrijeme početka i završetka pregovora s EU naglo smanjuje. I hoće li Srbija na čelu s Tadićem ovaj proces završiti do 1. srpnja 2013., kada bi Hrvatska trebala postati punopravnom članicom EU. Kojim tijekom će sada ići hrvatska politika. Bezbroj pitanja se sada otvara, bezbroj izazova pred hrvatskom politikom.
Krleža je davnih dana rekao;“ Tebi, o, gluposti ljudska, udaram himnu o bubanj…..,Danas paseš ko krava nad Europom, ne umijući drugo nego mahati repom.” Neosporno je da i Tadić ispunjava svoje obveze, maše repom, samo njegovi zamasi, za razliku od zamaha naše politike, koja polomi taj rep podaničkom ulogom, su kudikamo slabiji. On shvaća da će bez ustupaka Srbija stajati na mjestu, razumije što su politički pregovori i dogovori, ali isto tako razumije kako nešto napraviti, a da pritom ne ugrozi interese svog naroda, da ih ne omalovaži, da ne izda sve što se izdati da. A osnovni preduvjet za ovako nešto je domoljublje. Da, Boris Tadić jednostavno voli svoju zemlju i svoj narod. Jednim isplaniranim, i u pravo vrijeme javnosti predočenim uhićenjem ratnog zločinca, koji je poubijao na tisuće nevinih ljudi, zločinca koji je, paradoksa li ionako već davno trebao biti uhićen, isporučen i osuđen ispunio je obvezu Srbije prema susjedima, doveo srebreničkog zločinca pred Međunarodni sud pravde, zadovoljio politiku međunarodne zajednice, koja ide u smjeru smanjenja političkog naboja na ovim prostorima, uzrokovanih ratom, koja želi u potpunosti relativizirati činjenice i pojam agresora i zločinca. Boris Tadić jednim potezom uspio je i promijeniti kompletnu političku konfiguraciju. Učinio je to uistinu maestralno i svaka mu čast.
A politički naboj se mora dodatno smanjivati, Haag mora dalje raditi, zahtjevi će se i dalje postavljati, i što je sada hrvatskoj politici za očekivati i činiti. Hoće li prepoznati ovu promjenu političke konfiguracije, ili će pak nastaviti dosadašnjim putem, bauljajući od jednog do drugog krivog i nama neprihvatljivog poteza, hodajući od jedne do druge gluposti nanoseći štetu svojoj vlastitoj zemlji. Hoće li nadalje od nas stvarati nervno uznemirene pojedince i naciju, koja će stalno živjeti u osjećaju kako ih u propast vode raznorazni likovi, koji nisu ni na razini kućepazitelja jedne četverokatnice, koji prije svega ne vole svoju zemlju i svoj narod.
http://blog.vecernji.hr/snjezana-ne...-tadica-mase-repom-pred-europom-ali-zna-kako/
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Bogumi, kad ga Hrvati hvale trebali bi da se zabrinemo
Slušajući svakodnevno mantranje o ulasku u EU, koje mi otprilike zvuči kao Om Bhuh, Om Bhuvaha, Om SwahaOm Maha. Om Janaha. Om tapaha, pokušavam na tom tragu sagledati političku scenu nakon uhićenja Ratka Mladića, i napraviti paralelu između Borisa Tadića, sada s popriličnom sigurnošću mogu reći lidera u regiji, i naših političara koji su godinama pokušavali mantrati o tom istom liderstvu, ne pokazujući pritom ništa, osim sljepila, neznanja, nestručnosti i samodopadnog, slavohlepnog guranja za političkim, životnim probicima. Ljudska je pamet ionako tugaljivo bespomoćna, a hrvatska politička pamet kako stvari sada stoje bespomoćno bespomoćna.
Iako su u svojoj osnovi hrvatska i srpska politička scena zapravo jedna otužna balkanština, močvara iz koje ni lopoči, prekrasni cvjetovi ne izlaze,još uvijek duboko zavaljeni u mulju, Boris Tadić se izdvojio, i u samo jednom danu, u samo par sati uspio kapitalizirati svoje dosadašnje političko postojanje i djelovanje.
Potezom uhićenja Mladića, za kojeg nitko nije znao gdje se 16 godina skriva, naravno osim svih relevantnih koji su itekako dobro znali, i svakog pekara, trgovca, prolaznika i pokoje seoske konobarice iz Lazareva, i objavom pred javnošću ovog čina, Tadić ne samo da je skinuo hipoteku odgovornosti Srbije za ratne zločine, nepovratno poveo zemlju prema EU, već si je čini se osigurao i izbore. Porazio je jednim potezom i opoziciju, podižući naglo svoj rejting s 20 na 40 posto. Da, predsjednik Srbije, Boris Tadić pokazao je svima kako pametni političari razmišljaju. Pokazao je i svoju inteligenciju procijenivši trenutak kada se uhićenje treba dogoditi. I bio je to pravi trenutak, jer da je Mladić, koji je uživao Miloševićevu zaštitu, koji je imao veliku podršku srpske javnosti bio prije uhićen, ne samo da bi se stvorila opasna klima, već bi i Tadić najvjerojatnije zapečatio svoju političku karijeru i možda čak završio kao Đinđić. Kakvu smo sada političku klimu dobili, kakav će sada biti odnos Hrvatske i Srbije. Hoće li možda hrvatska desnica oslabiti na tragu ovog poteza i politike koju vodi međunarodna zajednica. Hoće li ovaj potez Tadića dodatno ohrabriti i po pitanju Kosova. Hoće li nam Tadić pokazati kako se status zemlje kandidata, i vrijeme početka i završetka pregovora s EU naglo smanjuje. I hoće li Srbija na čelu s Tadićem ovaj proces završiti do 1. srpnja 2013., kada bi Hrvatska trebala postati punopravnom članicom EU. Kojim tijekom će sada ići hrvatska politika. Bezbroj pitanja se sada otvara, bezbroj izazova pred hrvatskom politikom.
Krleža je davnih dana rekao;“ Tebi, o, gluposti ljudska, udaram himnu o bubanj…..,Danas paseš ko krava nad Europom, ne umijući drugo nego mahati repom.” Neosporno je da i Tadić ispunjava svoje obveze, maše repom, samo njegovi zamasi, za razliku od zamaha naše politike, koja polomi taj rep podaničkom ulogom, su kudikamo slabiji. On shvaća da će bez ustupaka Srbija stajati na mjestu, razumije što su politički pregovori i dogovori, ali isto tako razumije kako nešto napraviti, a da pritom ne ugrozi interese svog naroda, da ih ne omalovaži, da ne izda sve što se izdati da. A osnovni preduvjet za ovako nešto je domoljublje. Da, Boris Tadić jednostavno voli svoju zemlju i svoj narod. Jednim isplaniranim, i u pravo vrijeme javnosti predočenim uhićenjem ratnog zločinca, koji je poubijao na tisuće nevinih ljudi, zločinca koji je, paradoksa li ionako već davno trebao biti uhićen, isporučen i osuđen ispunio je obvezu Srbije prema susjedima, doveo srebreničkog zločinca pred Međunarodni sud pravde, zadovoljio politiku međunarodne zajednice, koja ide u smjeru smanjenja političkog naboja na ovim prostorima, uzrokovanih ratom, koja želi u potpunosti relativizirati činjenice i pojam agresora i zločinca. Boris Tadić jednim potezom uspio je i promijeniti kompletnu političku konfiguraciju. Učinio je to uistinu maestralno i svaka mu čast.
A politički naboj se mora dodatno smanjivati, Haag mora dalje raditi, zahtjevi će se i dalje postavljati, i što je sada hrvatskoj politici za očekivati i činiti. Hoće li prepoznati ovu promjenu političke konfiguracije, ili će pak nastaviti dosadašnjim putem, bauljajući od jednog do drugog krivog i nama neprihvatljivog poteza, hodajući od jedne do druge gluposti nanoseći štetu svojoj vlastitoj zemlji. Hoće li nadalje od nas stvarati nervno uznemirene pojedince i naciju, koja će stalno živjeti u osjećaju kako ih u propast vode raznorazni likovi, koji nisu ni na razini kućepazitelja jedne četverokatnice, koji prije svega ne vole svoju zemlju i svoj narod.
http://blog.vecernji.hr/snjezana-ne...-tadica-mase-repom-pred-europom-ali-zna-kako/
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Bogumi, kad ga Hrvati hvale trebali bi da se zabrinemo
