Polarna svetlost sinoć i u Vojvodini

Lorelajn

Legenda
Supermoderator
Poruka
70.135
Polarna svetlost sinoć se videla i u Vojvodini

58040-pexels-harrison-haines-3536278.jpg

U nedelju između 17.30 i 18.30 Polarna svetlost (Aurora borealis) bila je vidljiva i na nižim geografskim širinama, pa tako i u delovima Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije i Srbije (konkretno Vojvodine).

Izbačaj koronalne mase na suncu prema Zemlji 2. novembra izazvao je geomagnetnu oluju kategorija G3. Drugi veći izbačaj od 3. novembra upravo udara Zemljino magnetno polje i izaziva auroru borealis, čak i na vrlo malim geografskim širinama.

Tako je Polarna svetlost u nedelju bila vidljiva i iz delova Vojvodine, i okolnih teritorija.

Na našim geografskim širinama polarna svetlost je vidljiva kada je ona zapravo najizraženija u polarnom pojasu, gde je ona redovna i uobičajena pojava, piše Vojvodina meteo.

Poslednji put je polarna svetlost u našim krajevima viđena 2003. godine – naveo je Miša Bracić, profesor fizike.

Posmatrana iz područja bliže Zemljinim polovima, polarna je svetlost je uglavnom žutozelene, a sa manjih geografskih širina, crvene boje. Do razlike u boji dolazi zbog različitih gustoća vazduha na različitim visinama u atmosferi. Na velikim visinama, gde je atmosfera retka, sudari su među molekulima zraka retki i kiseonik dva minuta nakon pobuđenja emituje crvenu svetlost.

Može li magnetna oluja izazvati posledice?​

Istovremenim pojavljivanjem polarne svetlosti i magnetne oluje u visokoj atmosferi, dolazi do indukcije snažnih električnih struja na većim visinama. Posedica toga može biti indukcija visokog električkog potencijala u metalnim vodičima na površini Zemlje, kao što su telefonski i električni kablovi, pa i delovi onih Zemljinih slojeva koji sadrže dosta metala. S tim u vezi dolazi i do smetnji kao npr. pregorevanje osigurača na električnim instalacijama, prekid telefonskih veza ili daljinskog prenosa električne energije, smetnje u radio-emisijama, itd.

Polarna svetlost u našim krajevima je viđana i 1958, 8. i 9. kao i 11. novembra 1991. godine, 6. na 7. aprila 2000. godine, kao i već pomenute 2003. godine.
 
Становници Аљаске и посетиоци ће можда моћи да виде вештачки сјај ваздуха на небу који је креирао Програм за активно истраживање аурора високе фреквенције током четвородневне истраживачке кампање која почиње у суботу.
02. новембар 2023.

HAARP artificial airglow may be widely visible in Alaska

@Dejan_011 @Truman @Sizif @Patata Caliente @Casual Observer @openbox @teletabis56 @Mstislav @Istina je @piciginx
1699303461833.png

1699304175925.png
 
Poslednja izmena:

Ko je propustio auroru borealis u Srbiji možda bude imao još jednu šansu da je vidi​


Stanovnike severnog dela Srbije u nedelju uveče iznenadila je crveno ružičasta svetlost na nebu, a stručnjaci objašnjavaju da je u pitanju izuzetno retka pojava za naše prostore – polarna svetlost ili aurora borealis. Jovan Čabrilo iz organizacije Vojvodinameteo kaže da iako mala, postoji još jedna šansa da građani Srbije uživaju u ovom fenomenu.

Sa portala Vojvodinameteo navode da je polarna svetlost, koja je viđena u nedelju popodne iznad Vojvodine i drugih delova Srbije, posledica 25. solarnog ciklusa, pošto je izbačaj koronalne mase na Suncu prema Zemlji 2. novembra izazvao geomagnetnu oluju.

Drugi veći izbačaj 3. novembra udario je u Zemljino magnetno polje i izazvao Auroru borealis, čak i na vrlo malim geografskim širinama.

„Na našim geografskim širinama polarna svetlost je vidljiva kada je ona zapravo najizraženija u polarnom pojasu, gde je ona redovna i uobičajena pojava. Izbačaj koronalne mase, ogromnog mehura pregrejanog gasa ili plazme izbačene sa Sunca iz erupcije filamenta 3. novembra stigla je do Zemlje u nedelju u drugom delu dana (05.11)“, piše na sajtu Vojvodinameteo.

Slobodan Sovilj iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda (RHMZ) za N1 je objasnio da se Aurora borealis češće javlja na višim geografskim širinama (severno od 60 stepena severne geografske širine u regionima kao što su Skandinavija, Kanada, Aljaska, ali i južno od 60 stepeni na Zemljinoj južnoj polulopti).

„U periodima pojačane aktivnosti Sunca, polarna svetlost se javlja u interakciji Zemljinog magnetnog polja i naelektrisanih čestica Sunčevog vetra (pretežno elektrona) na velikim visinama u atmosferi“, objasnio je Sovilj.

Iako je karakteristična za polarne oblasti severne i južne polulopte, u periodima veoma jakih solarnih oluja, aurore se mogu videti i na nižim geografskim širinama. To se ne dešava često, naprotiv.

Asocijacija na polarnu svetlost su razigrane šare na noćnom nebu od zelene, preko plave, do ljubičaste boje. Međutim, u Srbiji smo svedočili crvenim i jarko ljubičastim tonovima, koji kao da su zapalili noć.

Sovilj kaže da svetlosni efekat ne nebu nastaje kao posledica sudara čestica Sunčevog vetra (pretežno elektrona) sa atomima kiseonika i azota na velikim visinama u atmosferi Zemlje, koji se na taj način dovode u pobuđeno stanje (koje ima veću energiju u odnosu na osnovno).

Pri interakciji sa atomima kiseonika na visinama od oko 100 kilometara javlja se svetlost zelene boje, a na oko 200 kilometara braonkasto crvena.

„Atomi azota, prilikom sudara, emituju crvenu ili ružičastu svetlost (kada nisu jonizovani) i svetlije plavu (kada su jonizovani). Na severnoj polulopti, aurore su najčešće zelene, ali u Srbiji i regionu 5. novembra polarna svetlost je nastala, po svoj prilici, kao posledica interakcije čestica Sunčevog vetra sa nejonizovanim atomima azota na velikim visinama u atmosferi, izazivajući svetlost crvenih i ružičastih nijansi“, kaže Sovilj.

Čabrilo sa portala Vojvodinameteo za N1 kaže da je Aurora borealis bila najvidljivija iznad Vojvodine, a što se ide južnije – to se slabije videla. Jedan od razloga je svetlosno zagađenje, pa je zbog toga u Beogradu nismo videli, dok neki u Aranđelovcu – jesu.

Ipak, naglašavaju da je pojava na nebu bila znatno slabijeg intenziteta nego što to izgleda na fotografijama objavljenim na društvenim mrežama. Tajna je, dodaje, u dugačkoj ekspoziciji na fotoaparatima.

Druga šansa za Auroru borealis​

Ko je propustio da prisustvuje ovom nesvakidašnjem događaju na nebu iznad naše zemlje, možda će imati drugu šansu 8. novembra, pod uslovom da bude vedro, kaže Čabrilo. Mnogo manja šansa, kako Čabrilo kaže – minorna, je danas i u utorak.

Aurora borealis je veoma redak fenomen u našim krajevima. Prema pojedinim navodima, poslednji put je viđena 2003. godine, a pre toga 2000, 1991. i 1958. godine.

Sa portala Vojvodinameteo kažu da se ovaj fenomen javlja jednom u dve ili tri decenije, a mogućnost za njeno pojavljivanje će postojati i naredne dve ili tri godine, jer se očejuje vrhunac 25. solarnog ciklusa.

O polarnoj svetlosti izveštavali su mediji u Jugoslaviji i 26. januara 1938. godine. Tadašnje „Vreme“ izvestilo je o ovoj pojavi u Beogradu.

„Sinoć između 9 i 10 časova Beograđani su mogli da vide jednu neobičnu pojavu na nebu”, piše reporter Vremena pre 85 godina.

“U velikom krugu nebo je bilo žarko crveno, kao zapaljeno. Ovo čudno crvenilo pomeralo se za vreme celog jednog časa, dok nije posve isčezlo”.

“Hiljade Beograđana tražilo je objašnjenje ove pojave”, piše dalje reporter dnevnih novina. “Naša redakcija je pitala Astronomsku opservatoriju o ovom slučaju, ali u Opservatoriji nije prošle noći niko posmatrao ovu pojavu. Blagodareći jednom telegramu iz Berlina, ustanovilo se da je crveno nebo nad severnim delom naše zemlje bilo ustvari – polarna svetlost”.

https://n1info.rs/magazin/scitech/k...rbiji-mozda-bude-imao-jednu-sansu-da-je-vidi/
 
Drugi veći izbačaj 3. novembra udario je u Zemljino magnetno polje i izazvao Auroru borealis, čak i na vrlo malim geografskim širinama.
Izbačaj koronalne mase (plazme) na Suncu prema Zemlji izazvao je geomagnetnu oluju kategorije G3. Istovremeno, naučnici su pogrešno procenili snagu eksplozije koja se dogodila na suncu 3. novembra.
"Po svemu sudeći, smatralo se da će emisija plazme biti standardna.
Na osnovu ovoga, kao i izmerene brzine oblaka, dolazak plazme na Zemlju se očekivao 6. novembra i bila je označena u prognozama svih svetskih agencija kao slaba magnetna oluja nivoa G1, odnosno najniže klase", objasnili su u Laboratoriji za solarnu rendgensku astronomiju Instituta za svemirska istraživanja, Ruske akademije nauka.
 

Back
Top