polagano "brisanje" konstitutuvnih prava hrvata u bih

[Reichsmarschal]

znao sam da je serijat uzeo maha, ali ovoliko..

to je opste poznato,bosnjakistan je prava islamska dzamahirija

 

[Navar]

Jok,samo raketle.

"idemo na mars idemo na mars"

 

[SSANER]

a tvoj ideal multietnicke sredine bi bio 10 djamija 1 crkva i 1 katedrala?

Nije nego 1 hram za vas vjernike ma od kuda da dolazite posto je Bog jedan

 

[gost 23146]

Nije nego 1 hram za vas vjernike ma od kuda da dolazite posto je Bog jedan

O kakvom Bogu govoriš kad ste neznabošci?

 

[čedina_zebra]

i treba..licemer nije u stanju da vidi sta drugome radi sve dok se to isto i njemu ne desi

Vrati se sve to kad-tad

 

[siticentar]

Schutz, miran...!
Ne počinji opet te tvoje kandićevske bljuvotine! Ja sam bio u Derventi, a moja jedinica je prva ušla u Brod. Nismo ih terali, nego su otišli u Hrvatsku pre nego smo zauzeli grad.

Prekini da širiš te laži o VRS ovde, jer znaš šta ti za to sleduje.

U "pravu" si:
U Posavini hrvatski i bošnjački predstavnici dočekali K-danta VRS potpisao iseljenje i dragovoljno se odrekli nekretnina u korist u to vrijeme tzv. Republike Srpske te otišli "pjevajući", isto kao stanovnici tzv. Republike Srpske Krajine u Hrvatskoj, i tamo je HV zatekla malo ili nimalo Srba.

 

[gost 191696]

stravicna svjedocenja o ratu izmedju hrvata i muslimana

Obredna ubijanja
Europa se hvali svojom civilizacijom i moralnošću, a neke pojave u bosansko-hercegovačkom ratu, na kraju drugog tisućljeća, dovode u pitanje sve to. Zločini u tome ratu su bili stravični, načini i okolnosti ubijanja bili su stupidni, grozomorni i poražavajući za europski humanizam dvadesetog stoljeća. U ratu između HVO-a i Armije BiH odigravao se svojevrsni danse macabre, mrtvački ples. Mudžahedini su u taj rat unijeli novinu u ubijanju. Bilo je to obredno ubijanje. Neki dokumenti pokazuju da se ubijalo ljude uz stanoviti obred što je dotada bilo nepoznato u Bosni i Hercegovini. Primjeri koje ćemo navesti ruše mit o nevinosti Armije BiH i o navodnoj islamskoj tradiciji kojoj je strano rušenje i obeščašćivanje sakralnih objekata drugih vjera.

U travničkom selu Miletići, 24. travnja 1993. pet Hrvata je zadavljeno lancima, jednom su izvađene oči, a zločinci su sakupljali krv i potom tjerali još žive da piju vlastitu krv. Bilo je to 24. travnja 1993. godine. U Travniku 7. lipnja 1993. godine bradati pripadnici Armije BiH upadaju u crkvu Sv. Ivana Krstitelja. Silom su razvalili vrata, došli su naoružani, a pri izlazu pucaju na veliki križ iznad ulaznih vrata. Križ su srušili, potom su klanjali iznad njega i odvukli ga iz crkvenog dvorišta. Sutradan opet upadaju u župni stan. Od župnika don Pere Nikolića traže da zgazi krunicu koji su otrgli časnoj sestri. U njega su uperili svoje puške prijeteći da će ga ubiti ako to ne učini. On to odbija pa mu vežu ruke. Iznova to odbija i dobija deset jakih šamara, a dva su mu rebra slomljena jer su ga tukli rukama i nogama.

Toga dana navečer opet ga tuku i on pada u nesvijest. Krv mu šiba iz nosa i s lica. Traže od njega da zaniječe Isusa Krista. Počeli su mu sjekiricom rezati uho i vrat i prijete mu da će ga zaklati ako ne prijeđe na islam. Zatim mu prijete da će ga sunetiti i naređuju mu da opsuje Gospu i Crkvu, a kada on to odbija učiniti, svijećom mu prže nos.

U Maljinama 8. lipnja 1993. godine, za općega napada Armije BiH na hrvatska područja u općini Travnik, došlo je do groznog obrednog ubijanja Hrvata, a to su učinili mudžahedini. Svjedok taj događaj opisuje ovako: “Oni su morali sjesti u krug i gledati kako se čovjeku sabljom siječe glava. Nakon toga se odrubljena glava stavlja na tacnu i daje drugoj žrtvi, koja će tek doći na red, da ljubi tu glavu i tako u krug.”

Nenaoružani vojnik HVO-a uhićen je 16. lipnja 1993. godine na putu u selo Zubiće u općini Novi Travnik. Vojnici Armije BiH dovode ga u svoj logor u selu Pečuj. Na ulazu u logor diverzanti Armije BiH govore: “Evo, dovodimo vam ustašu.” Tu ga tuku kundakom, a jedan mudžahedin mu psuje ustašku majku i viče: “Ja ću tebe zaklati!”. Zatim dodaje: “U nas je običaj da se pronosa onaj kojega treba klati da mu ne dršću noge.” Potom ga je stavio na vrat, nosao po logoru i pri tome urlikao. Drugi vojnici su mu spasili život, a kasnije je taj vojnik HVO-a razmijenjen za pripadnika Armije BiH.

U Vrbanju kraj Bugojna, 10. srpnja 1993. godine, na punktu koji je držala Armija BiH, otvorena je vatra na vojnike HVO-a koji su tuda naišli prema prijašnjem dogovoru. Tri vojnika HVO-a su ubijena. Kada je potekla krv, jedan mudžahedin je kleknuo u njenu lokvu i klanjajući se zahvaljivao Allahu.

U Varešu, početkom studenoga 1993. vojnici Armije BiH iz poznate zločinačke “Frkine jedinice” čine nove zločine. Između ostaloga sijeku s ubijenih Hrvata prste i uši. Vojnik te postrojbe u Visokom, u jednoj gostionici, pokazuje odsječene prste i uši i hvali se da su to njegovi ratni trofeji. Isto to čini drugi vojnik u Brezi, na ulici, nanizavši na konac odsječene prste i uši. U Donjim Moštrama “Frkini” vojnici donijeli su odsječenu glavu vareškog Hrvata i hvalili se svojim ratnim trofejom pred mještanima, a prisjetimo se da su vojnici baš ove formacije u Fojnici ubili franjevačkog gvardijana i samostanskog vikara.

Danse macabre je uvijek povezan i s oskvrnućem katoličkih groblja i crkava. Tako je bilo i za rata između HVO-a i Armije BiH. U župnoj crkvi u Rostovu kod Travnika pripadnici Armije BiH držali su stoku. U Crkvicama, u kolovozu 1993. godine, vojnici Armije BiH opljačkali su crkvu, pretučenog župnika kao i kapelana i časne sestre vezali su i nad svećenicima u crkvi vršili nuždu. U Vitezu su najviše sijevale muslimansko-bošnjačke granate dok su katolici išli u crkvu na službu Božju i vraćali se iz nje. U vareškim selima Miru i Borju, u jesen 1996. godine, dakle u vrijeme primirja, groblja su i to za dušni dan, dan čašćenja mrtvih, oskvrnavljena, križevi su razbijeni, grobovi otvarani.

Muslimani-Bošnjaci nemaju razvijen pijetet prema pokojnicima i ne poznaju kršćanski kult pokojnika. Zato su i tako okrutno postupali prema mrtvacima i grobljima. Svoje žrtve često nisu pokapali, a ako su to činili, onda su im kopali grobove gdje bilo, a nekada ih tek malo zasipali zemljom pa su mrtva tijela životinje kasnije razvlačile. U Bikošima umorene Hrvate su prikrili seoskim smećem. Mrtve Hrvate su znali masakrirali, vadili su im oči, odsijecali glave, ruke, noge, spolne organe, glavu stavljali u jednu, a truplo u drugu grobnicu, glave nabijali na kolac...

http://www.hic.hr/ratni-zlocini/b-h/zlocin/obredna.htm

 

[gost 191696]

http://www.hercegovina24.info/modules/news/article.php?storyid=1549

ko zna koliko su ovako podlih radnji na stetu druga dva naroda uradili u bih. nevidjen bezobrazluk