Покрет "Доста је било" - "Суверенисти" и Саша Радуловић

Nebojsa.bg

Elita
Poruka
17.442
Да ли овај покрет још функционише као политички субјек нема их није знам да је Саша Радуловић имао животну трагедију смрт ћерке Ане, Хана Адровић је напустила "политику" у председништву су били и ужички адвокат Биљић и извесна Бранка позната по бављењу астрологијом. е сад видим да се Саша Радуловић поново активирао да ли то значи да ће се странка поново активирати на неким изборима су учествовали на неким не колико се сећам.

1776344976666.png
 
Radulović je pametan lik...ali po mom mišljenju nesposoban da napravi organizaciju jer želi da sve drži pod kontrolom pa se okružuje ljudima manje sposobnim od sebe.... ne može se preći cenzus ako se aktiviraš samo pred izbore pogotovu što njegovi pokreti nikad nisu imali otvoren pristup medijima ni pozicionim ni opozicionim i morali su da se oslanjaju na internet kao jedini kanal obraćanja biračima... glasao sam za njega dvaput čini mi se...
 
... Dakle, ljudima koji bi mogli da otkinu neki glas od studenata i antivućićevski raspoloženog naroda?
...

Нико сем студената не треба да се бави политиком ?
Како су ово опасни ставови ... Да ли је могуће да постоје ?
 
Нико сем студената не треба да се бави политиком ?
Како су ово опасни ставови ... Да ли је могуће да постоје ?
Moguće je da je av likvidirao Cvijana i Olivera Ivanovića da se ne bi bavili politikom. A ranije se osvetio Slavku Ćuruviji.
 
Radule je praktično primer kako dobar program i lični integritet nisu dovoljni za uspeh u politici. Imao je solidne ekonomske ideje i kao ministar ostavio utisak poštenog i principijelnog čoveka, ali je kroz političku karijeru pokazao ozbiljan manjak političkog instinkta.

Pre svega, uporno je odbijao širu saradnju unutar opozicije, čime je sam sebi suzio prostor za uticaj. Uz to, često je ulazio u bespotrebne konflikte sa novinarima i javnošću, poput afere sa porezom i polemike sa Rujevićem, što je dodatno urušavalo njegov imidž.

Iako je u jednom trenutku imao ozbiljnu organizaciju i parlamentarni kapacitet, za relativno kratko vreme je uspeo da to razbuca, pokret se raspao, ljudi su otišli, a politički kapital je potrošen.

Na kraju dolazi i najčudniji deo: ideološki zaokret. Od građanske, pro-EU i reformske opcije na kojoj je izgradio podršku, prešao je ka antizapadnoj, suverenističkoj i antiglobalističkoj retorici, često začinjenoj teorijama o globalnim finansijskim elitama i zlim bankarima. Totalno bizarno.

U zbiru, deluje kao političar koji je imao potencijal i dobru startnu poziciju, ali je nizom loših procena i poteza praktično sam sebe izbacio iz igre.
 
Dobro, šta radi ovaj Pavićević?
Prvo je Vladimiru Gajiću dao prostor, a sada i Raduletu? Dakle, ljudima koji bi mogli da otkinu neki glas od studenata i antivućićevski raspoloženog naroda?
I čudno je da se AV nije navrzo na njegov potkast, da ga uništi ili tako nešto...
Он зове све ко хоће да прича сатима ако људи к'о што је Гајић могу да откину глас, онда није проблем у Гајићу или Павићевићу који га је звао у подкаст већ је проблем у томе који гласа за Гајића при томе мислећи да је Гајић опозиција :mrgreen:
 
Radule je praktično primer kako dobar program i lični integritet nisu dovoljni za uspeh u politici. Imao je solidne ekonomske ideje i kao ministar ostavio utisak poštenog i principijelnog čoveka, ali je kroz političku karijeru pokazao ozbiljan manjak političkog instinkta.

Pre svega, uporno je odbijao širu saradnju unutar opozicije, čime je sam sebi suzio prostor za uticaj. Uz to, često je ulazio u bespotrebne konflikte sa novinarima i javnošću, poput afere sa porezom i polemike sa Rujevićem, što je dodatno urušavalo njegov imidž.

Iako je u jednom trenutku imao ozbiljnu organizaciju i parlamentarni kapacitet, za relativno kratko vreme je uspeo da to razbuca, pokret se raspao, ljudi su otišli, a politički kapital je potrošen.

Na kraju dolazi i najčudniji deo: ideološki zaokret. Od građanske, pro-EU i reformske opcije na kojoj je izgradio podršku, prešao je ka antizapadnoj, suverenističkoj i antiglobalističkoj retorici, često začinjenoj teorijama o globalnim finansijskim elitama i zlim bankarima. Totalno bizarno.

U zbiru, deluje kao političar koji je imao potencijal i dobru startnu poziciju, ali je nizom loših procena i poteza praktično sam sebe izbacio iz igre.
Ми грађани, обично бирачко тело, ми можемо да грешимо, али када политичар за 180 степени промени свој идеолошки курс, онда је то хуља од човека.
 
Jedino se sa ovim delom ne slazem:
Iako je u jednom trenutku imao ozbiljnu organizaciju i parlamentarni kapacitet, za relativno kratko vreme je uspeo da to razbuca, pokret se raspao, ljudi su otišli, a politički kapital je potrošen.

Nikakvu ozbiljnu organizaciju nikada on nije imao. Sam je priznao kako je za izbore 2016. godine skupljao poslanike preko interneta i da su se svi na okupu prvi put videli na konstitutivnoj sednici parlamenta. A ekipa koju je okupio je tek bila straobalna, ne znas ko je bio blentaviji - kum Sarajlija koji je prethodno bio clan LDP i tupio o trzistu, jedna vracara, druga vracara, profesor FPN sa svojim "teorijama racionalnog izbora" inace totalno operisanim od srpske politicke realnosti (najglasnije bio pozivao da se glasa za udbaskog pajaca "Belog"), dedica koji je ostao upamcen kada je dobio nervni slom i umalo infarkt u prenosu uzivo, nekoliko bezlicnih telecih nogu, posle dosla totalna ludaja Kosticka. I da ne zaboravimo i cuvenu Tatjanu Macuru i onu zensku sto je istog dana kada je dobila mandat mrtva ladna otisla u SNS. Od 16 ljudi koje je bio okupio na pocetku tog skupstinskog saziva, mislim da je do kraja mandata uz njega bila ostala samo Branka Stamenkovic (mislim da ga je i ona posle otkacila).
Kako se meteorski bio pojavio (koristeci sticaj okolnosti totalnog rastakanja DS u froncle i jos uvek pasivne Djilasa, Jeremica i Jankovica, kao i cinjenicu da je ostao ispod radara rezimskih blatoioda u tom momentu), tako je istom brzinom i zgasnuo cim je infantilno opoziciono biracko telo naslo nove ljubimce i to je to.
 
Nikakvu ozbiljnu organizaciju nikada on nije imao. Sam je priznao kako je za izbore 2016. godine skupljao poslanike preko interneta i da su se svi na okupu prvi put videli na konstitutivnoj sednici parlamenta. A ekipa koju je okupio je tek bila straobalna, ne znas ko je bio blentaviji - kum Sarajlija koji je prethodno bio clan LDP i tupio o trzistu, jedna vracara, druga vracara, profesor FPN sa svojim "teorijama racionalnog izbora" inace totalno operisanim od srpske politicke realnosti (najglasnije bio pozivao da se glasa za udbaskog pajaca "Belog"), dedica koji je ostao upamcen kada je dobio nervni slom i umalo infarkt u prenosu uzivo, nekoliko bezlicnih telecih nogu, posle dosla totalna ludaja Kosticka. I da ne zaboravimo i cuvenu Tatjanu Macuru i onu zensku sto je istog dana kada je dobila mandat mrtva ladna otisla u SNS. Od 16 ljudi koje je bio okupio na pocetku tog skupstinskog saziva, mislim da je do kraja mandata uz njega bila ostala samo Branka Stamenkovic (mislim da ga je i ona posle otkacila).
Kako se meteorski bio pojavio (koristeci sticaj okolnosti totalnog rastakanja DS u froncle i jos uvek pasivne Djilasa, Jeremica i Jankovica, kao i cinjenicu da je ostao ispod radara rezimskih blatoioda u tom momentu), tako je istom brzinom i zgasnuo cim je infantilno opoziciono biracko telo naslo nove ljubimce i to je to.

Imati 16 poslanika nije mala stvar. Za to se dobijalo 50 hiljada evra svaki mesec. Plus poslaničke plate. Znači za par godina 2+ miliona evra je dobio i nije uspeo ništa da uradi. Prosto je antitalenat, teško je objasniti. Kad su se pojavili Jeremić, Đilas i Sale Prangija, nije uspeo da napravi nikakav dogovor sa njima, umesto saradnje, izabrao je napušavanje. I tako su se svi međusobno upropastili.

Generalno kad pogledaš opozicionu političku scenu, tu je sve moj do moga, prosto ljudi previše energije gube da jedni drugima podmeću noge nego da se bore zajedno i složno. Da su hteli, mogli su odavno da pobede Vučića. Imaju nezadovoljan narod na tacni ali je sujeta i nesposobnost izbijala iz njih.
 
Na kraju dolazi i najčudniji deo: ideološki zaokret. Od građanske, pro-EU i reformske opcije na kojoj je izgradio podršku, prešao je ka antizapadnoj, suverenističkoj i antiglobalističkoj retorici, često začinjenoj teorijama o globalnim finansijskim elitama i zlim bankarima. Totalno bizarno.

Tu zapravo nema ničega čudnog, a sve je posledica njegove kardinalne greške, koja ga je koštala političke karijere - izostanka podrške Saši Jankoviću na izborima 2017.

2016. u aprilu DJB ulazi u parlament, imaju 6%. U jesen te godine imaju verovatno i dvocifrenu podršku. Pristalice DJB su listom bili ono što se kolokvijalno zove "građanski" orijentisani. Liberalni, obrazovani ljudi, proevropskog sentimenta, kakav je i bio program DJB-a.

Onda Saša Janković ulazi u politiku i objavljuje kandidaturu za predsednika u zimu 2016-2017. Veoma poštovana i popularna figura, trn u bulji režima kao Zaštitnik građana, Apel 100 etc. Biračima DJB veoma ideološki blizak. Brzo se nameće kao izbor "građanske" Srbije. Radulović okleva da ga podrži uprkos višemesečnim pozivima svojih birača.

U razgovorima sa Jankovićem predlaže mu trijumvirat - da zajedno podrže Jeremića za predsednika, da se Janković kandiduje za gradonačelnika sledeće godine, a da na sledećim parlamentarnim izborima Radulović ponese zajedničku listu i prolifiše se kao kandidat za premijera. Janković to odbija.

Onda saziva kzš i kaže - DJB neće podržati ni Jankovića ni Jeremića, mora dogovor. Ili 1 kandidat ili će DJB ubaciti u trku i svog, da bi bar pokušao da podigne izlaznost i spreči Vučićevu pobedu u prvom krugu.

Dogovora nema. DJB počinje da se cepa i projankovićevski poslanici odlaze iz poslaničke grupe. Radulović se sam kandiduje. Njegovi birači su besni. Nazivaju ga izdajnikom, Vučićevim spavačem. Napuštaju ga i masovno glasaju za Sašu Jankovića.

Godinu dana kasnije, na bg izborima, svestan da ne može samostalno preći cenzus, rukama i nogama pokušava da nađe nekakvog partnera i nalazi ga u jednako očajnom Bošku Luderčini i Dverima. Plasira isti program, istu platformu, ali koaliciju sa ideološki dijametralno suprotnim Boškom racionalizuje kroz parolu - Da ovi odu, a da se oni ne vrate. Ako je i dalje tada imao nešto od onih građanskih birača, više nije. Naravno, koalicija je fijasko i ostaje ispod cenzusa.

Tada se i ostalo članstvo pokreta okreće od njega. Traže odgovornost i ostavku. Nastaje haos kojeg se više i ne sećam kako se tačno odigrao. On je mislim dao ostavku, pa je izabran novi predsednik, pa su onda ti izbori nešto osporavani, ti ljudi etiketirani kao neki pučisti, pa se onda on volšebno vratio ponovo, a pučisti su ili proterani ili su sami otišli. Od svih nekadašnjih poslanika, niko mu nije bio ostao osim astro Branke i debelog Biljića.

I tada, na dnu svoje političke jame, svestan da je potpuno izgubio svoje biračko telo, Radulović je krenuo u potragu za novim. Rebrendirao se kao suterenista, a ostalo je potom prirodno došlo.

Eto, to je ukratko siže čudesno jadne sudbine ludog Radula. Sve je bilo posledica jedne loše odluke. Da je drugačije izabrao te zime 2017. verovatno bi danas sve bilo drugačije.
 
Tu zapravo nema ničega čudnog, a sve je posledica njegove kardinalne greške, koja ga je koštala političke karijere - izostanka podrške Saši Jankoviću na izborima 2017.

2016. u aprilu DJB ulazi u parlament, imaju 6%. U jesen te godine imaju verovatno i dvocifrenu podršku. Pristalice DJB su listom bili ono što se kolokvijalno zove "građanski" orijentisani. Liberalni, obrazovani ljudi, proevropskog sentimenta, kakav je i bio program DJB-a.

Onda Saša Janković ulazi u politiku i objavljuje kandidaturu za predsednika u zimu 2016-2017. Veoma poštovana i popularna figura, trn u bulji režima kao Zaštitnik građana, Apel 100 etc. Biračima DJB veoma ideološki blizak. Brzo se nameće kao izbor "građanske" Srbije. Radulović okleva da ga podrži uprkos višemesečnim pozivima svojih birača.

U razgovorima sa Jankovićem predlaže mu trijumvirat - da zajedno podrže Jeremića za predsednika, da se Janković kandiduje za gradonačelnika sledeće godine, a da na sledećim parlamentarnim izborima Radulović ponese zajedničku listu i prolifiše se kao kandidat za premijera. Janković to odbija.

Onda saziva kzš i kaže - DJB neće podržati ni Jankovića ni Jeremića, mora dogovor. Ili 1 kandidat ili će DJB ubaciti u trku i svog, da bi bar pokušao da podigne izlaznost i spreči Vučićevu pobedu u prvom krugu.

Dogovora nema. DJB počinje da se cepa i projankovićevski poslanici odlaze iz poslaničke grupe. Radulović se sam kandiduje. Njegovi birači su besni. Nazivaju ga izdajnikom, Vučićevim spavačem. Napuštaju ga i masovno glasaju za Sašu Jankovića.

Godinu dana kasnije, na bg izborima, svestan da ne može samostalno preći cenzus, rukama i nogama pokušava da nađe nekakvog partnera i nalazi ga u jednako očajnom Bošku Luderčini i Dverima. Plasira isti program, istu platformu, ali koaliciju sa ideološki dijametralno suprotnim Boškom racionalizuje kroz parolu - Da ovi odu, a da se oni ne vrate. Ako je i dalje tada imao nešto od onih građanskih birača, više nije. Naravno, koalicija je fijasko i ostaje ispod cenzusa.

Tada se i ostalo članstvo pokreta okreće od njega. Traže odgovornost i ostavku. Nastaje haos kojeg se više i ne sećam kako se tačno odigrao. On je mislim dao ostavku, pa je izabran novi predsednik, pa su onda ti izbori nešto osporavani, ti ljudi etiketirani kao neki pučisti, pa se onda on volšebno vratio ponovo, a pučisti su ili proterani ili su sami otišli. Od svih nekadašnjih poslanika, niko mu nije bio ostao osim astro Branke i debelog Biljića.

I tada, na dnu svoje političke jame, svestan da je potpuno izgubio svoje biračko telo, Radulović je krenuo u potragu za novim. Rebrendirao se kao suterenista, a ostalo je potom prirodno došlo.

Eto, to je ukratko siže čudesno jadne sudbine ludog Radula. Sve je bilo posledica jedne loše odluke. Da je drugačije izabrao te zime 2017. verovatno bi danas sve bilo drugačije.

Da, ovo je dobro napisan sled događaja. Propast upravo počinje i usled izostanka dogovora sa Jankovićem i Jeremićem. Njegova ideja je generalno bila ok, ali nije bila u skladu sa njegovom tadašnjom snagom. Da je malo smanjio apetite, verovatno je mogao da se dogovori. Ali sujeta, inat i neiskustvo su učinili svoje. Dalje kreću totalna lutanja, prvo sa Boškom, a zatim i sa Tadićem. Jbg, treba biti talenat i napraviti ovako živopisno samoubistvo, ovo i da hoćeš, teško bi napravio namerno ;)
 
Poslednja izmena:
Da, ovo je dobro napisan sled događaja. Propast upravo počinje i usled izostanka dogovora sa Jankovićem i Jeremićem. Njegova ideja je generalno bila ok, ali nije bila u skladu sa njegovom tadašnjom snagom. Da je malo smanjio apetite, verovatno je moga da se dogovori. Ali sujeta, inat i neiskustvo su učinili svoje. Dalje kreću totalna lutanja, prvo sa Boškom, a zatim i sa Tadićem. Jbg, treba biti talenat i napraviti ovako živopisno samoubistvo, ovo i da hoćeš, teško bi napravio namerno ;)

Da. Slažem se da mu je ideja o dogovoru bila dobra. Mislim da je razmišljao senzibilno - Jeremić kao koštuničivski profil političara je bolji izbor za predsedničku trku, a Janković kao evropejski, liberalniji profil će imati više šanse u Beogradu.

Ali Janković to nije hteo, jer je znao da je tada nastupao iz pozicije snage. Radulović ga je potcenio, a sebe precenio.

Da je stao uz njega i formirao jak građanski blok, možda to ne bi bilo dovoljno da se pobedi Vučić, ali ostao bi relevantan igrač i dan danas.
 

Back
Top