Pokloni se i počni

4ED11CAC-3D7C-4C7F-9159-F81D0D22B8DC.jpeg
 
Pa ono sto su me zene naucile jos davno je da su srivene namere lose. Tako da se ponasam spontano, gledam jedino da budem raspolozen i ne smaram niti da je posmatram na taj nacin da sam zainteresovan za bilo sta vise od toga. Za dalje, za ples je potrebno dvoje.
 
Kako započinjete konverzaciju s nekim ko vam se dopada? Prijateljski sa skrivenim namerama, otvoreno flertujući ili nešto treće? Bojite li se odbijanja, ismevanja etc?
Kako započinjete konverzaciju s nekim ko vam se dopada? Prijateljski sa skrivenim namerama, otvoreno flertujući ili nešto treće? Bojite li se odbijanja, ismevanja etc?
Ako krenem nesto onako usput da popricam sa nekom moze da bude drugarski. Ali i ne mora. Zavisi. Nekad drugarski, nekad ne. Obavezno ubacim neku salu na bilo sta.

Toliko sam puta odbijen da se više ne plašim...

Kad mi se neko sviđa onda pokušavam da ga nasmejem, da postavim lična pitanja itd.
Slicno i ja.
 
Mozes li da opises bar 2 primera takvih situacija?
Jednostano, dešavalo mi se da pomislim da nešto može da bude i otvoreno to kažem ili pozovem na izlazak i devojka mi kaže da nije zainteresovana.
Kad sam bio mlađi, problem mi je bio da uopšte pitam, onda sam pitao sve direktnije da bih brzo znao na čemu sam.
Mislim, ne znam kako drugi, ali mislim da ne možeš da očekuješ da svako uvek prihvati. Nekad pomešaš ponašanje sa flertovanjem, nekad ljudi samo flertuju, a neće ništa više, nekad se šale...
Samo kulturno i bez ljutnje.
 
Evo ti jedan primer od skoro. U jednoj prodavnici gde često kupujem jedna ženska uvek fina prema meni, uvek se osmehuje kad me vidi, uvek započne priču. Pomislio sam da joj se dopadam, pogledam na ruku, vidim nema prsten, rekoh ok to je to, mogu da je pitam da odemo na kafu. Kad sam pitao, ona kaže udata sam. Rekoh, au ne zameri, vidim ne nosiš prsten. Ali sve sa osmehom proteklo, nikakve neprijatnosti nije bilo.
 
Veoma se plašim načina na koji će me neka žena odbiti, a sa druge strane i ja se trudim da budem korektan tj. da ne insistiram previše, da ne budem naporan. Jednostavno, hoće-hoće, neće-neće idemo dalje.
Otkad imam psa mnogo lakše ostvarujem kontakte :)
 

Back
Top