POKAJANjE kao spas

  • Začetnik teme Knight of Dragon-s order
  • Datum pokretanja
K

Knight of Dragon-s order

Gost
Prilikom jedne posete manastiru CRNA RJEKA jedan svestenik koji mi je ispricao istoriju manastira takodje mi je rekao i ovo da je Bogu i crkvi drazi jedan povratnik koji se pokaje i zatrazi oprost nego deset vernika koji u svemu postuju svoju veru. Recite mi znaci li to da celog zivota mozemo ziveti u grehu i jednostavno se pred kraj zivota pokajati i otici u raj.
 
Knight of Dragon-s order:
Prilikom jedne posete manastiru CRNA RJEKA jedan svestenik koji mi je ispricao istoriju manastira takodje mi je rekao i ovo da je Bogu i crkvi drazi jedan povratnik koji se pokaje i zatrazi oprost nego deset vernika koji u svemu postuju svoju veru. Recite mi znaci li to da celog zivota mozemo ziveti u grehu i jednostavno se pred kraj zivota pokajati i otici u raj.

Sam cin pokajanja ima ogromnu tezinu.Covek koji je istinski svestan gresaka koje je napravio i koji je svestan toga da ne moze da vratii vreme i ispravi ono sto bi zeleo,u pokajanju nalazii veliko olaksanje.Medjutim, pre nego sto dodje do tog olaksanja, prolazi kroz jedan veoma tezak period samooptuzivanja i nemogucnosti da pre svega sam sebi oprosti greske.Medjutim, ako postoji iskreno poverenje u Boga,a Bog nam kaze da ce nam oprostiti ako se iskreno pokajemo,onda se problem polako resava.Ono sto je najvaznije je, pokajati se ,a onaj ko to ucini sam je najvise svestan tereta greha koje je pociniio.
 
Da li mislish da se mozesh "jednostavno" pokajati? Da li si se ikada ispovedio u crkvi? Ako mislish da je to prosto, varash se. Pokajanje i ispovest podrazumevaju mnogo rashchishcavanja u sebi, shto uopshte nije lak zadatak. Pozdravljam te.
 
Pokajanje je jedno od najcrnjih oružja hrišćansva koje je usmereno protiv ljudske slobode, inteligencije, samopouzdanja, samopoštovanja.
Doduše ona je i efektan metod da se gomila drži u strahu od same sebe.
 
itaka.s:
Knight of Dragon-s order:
Prilikom jedne posete manastiru CRNA RJEKA jedan svestenik koji mi je ispricao istoriju manastira takodje mi je rekao i ovo da je Bogu i crkvi drazi jedan povratnik koji se pokaje i zatrazi oprost nego deset vernika koji u svemu postuju svoju veru. Recite mi znaci li to da celog zivota mozemo ziveti u grehu i jednostavno se pred kraj zivota pokajati i otici u raj.

Sam cin pokajanja ima ogromnu tezinu.Covek koji je istinski svestan gresaka koje je napravio i koji je svestan toga da ne moze da vratii vreme i ispravi ono sto bi zeleo,u pokajanju nalazii veliko olaksanje.Medjutim, pre nego sto dodje do tog olaksanja, prolazi kroz jedan veoma tezak period samooptuzivanja i nemogucnosti da pre svega sam sebi oprosti greske.Medjutim, ako postoji iskreno poverenje u Boga,a Bog nam kaze da ce nam oprostiti ako se iskreno pokajemo,onda se problem polako resava.Ono sto je najvaznije je, pokajati se ,a onaj ko to ucini sam je najvise svestan tereta greha koje je pociniio.
Sada vidim da sam propustila da prochitam tvoj odgovor, pa sam ukratko ponovila neshto od onoga shto si ti vrlo lepo obrazlozio. Ipak, drago mi je da se slazemo. Pozdravljam te.
 
Sizif:
Pokajanje je jedno od najcrnjih oružja hrišćansva koje je usmereno protiv ljudske slobode, inteligencije, samopouzdanja, samopoštovanja.
Doduše ona je i efektan metod da se gomila drži u strahu od same sebe.
U gomili su pojedinci. Svaki je chovek svet za sebe. Ako je nekome potrebna pripadnost gomili, on onda ne koristi sve ono shto mu je dato, a ti pominjesh: slobodu, inteligenciju, samopouzdanje, samoposhtovanje. Ali, chovek mora da bude svestan i svoje nesavrshenosti i greshnosti. Pokajanje sluzi da nas na to podseca. Samo onaj ko ima previsoko mishljenje o sebi i pretenduje da bude zivi andjeo, ne moze da se suochi sa tom istinom. A chovek, ako je razumno i emotivno bice, mora stalno da se preispituje, jer jedino tako moze da se razvija, a zato i jesmo ovde (valjda). Pozdrav, Sizife, nije ti lako, ali veruj-nije nikome.
 
Komshinica:
Ali, chovek mora da bude svestan i svoje nesavrshenosti i greshnosti.
Pa da li misliš da je pokajanje najefikasniji metod da neko shvati da nije savršen? Čvrsto verujem da postoje bezbolniji metodi - podigni glavu, vidi pticu kako leti, i reci sebi - nisam savršen.
A to da li je meni lako ili mi nije lako, o tome možemo dugo raspravljati.
 
Sizif:
Pokajanje je jedno od najcrnjih oružja hrišćansva koje je usmereno protiv ljudske slobode, inteligencije, samopouzdanja, samopoštovanja.
Doduše ona je i efektan metod da se gomila drži u strahu od same sebe.

"Или не мариш за богатство Његове доброте и кротости и трпљења, не знајући да те доброта Божија на покајање води?" (Римљанима 2.4) Шта је ту црно не знам? Где је ту губитак слободе ја стварно не видим... а волео бих да ми то обајсниш.... "Не доцни Господ с обећањем, као што неки мисле да доцни, него нас трпи, јер неће да ко погине, него сви да дођу у покајање." (2. Петрова 3.9) Где је ту држање гомиле у страху и шта је ту застрашујуће... ја чак и не видим гомилу јер ово "...неће да ко..." подразумева да се баш сваком појединачно обраћа... а ово "...сви..." подразумева баш све који то хоће, али и даље остаје слобода да не прихватиш ако нећеш... "Све ми је слободно, али није све на корист..." каже апостол Павле у својој 1.посланици Коринћанима... зар све ово не улива и самопоштовање, јер ако ме Бог као појединца поштује и чека да се ја покајем и нађем се на путу спасења, зашто то не бих и ја... и на крају самопоуздање... шта је то без Исуса Христа... хришћанство и учи да се тај стари човек који мисли о себи велике ствари, разбије о стену која је Христос... "И ко падне на овај камен разбиће се; а на кога он падне сатрће га." (Матеј 21.44)... то свакако не значи да је човек који се разбије о тај камен, крпа о коју ће свако брисати ноге, већ то да је сво његово уздање у Богу... "У Бога се уздам, не бојим се; шта ће ми учинити човек?"(Псалам 56.11)... "....јер кад сам слаб онда сам силан."(2.Коринћанима 12.10) тако то изгледа гледано кроз библијску призму, а ја некако ту највише волим.... Поздрав, Никодим
 
Nikodim Ljutic:
....јер кад сам слаб онда сам силан."(2.Коринћанима 12.10)
Ovo je opet moja najveća zamerka hrišćanstvu, što od ljudi pravi slabiće i laže ih da u tome ima neke lepote. Nema. Nije bez veze upotrebljena metafora "stado" kada se govori o religioznoj masi, a tu metaforu, kao što znamo, nisu izmislili ateisti.

U takvoj igri ja želim da budem čobanin, ne ovca.
 
Komshinica:
Nikodim Ljutic:
Da li si siguran da znas kad je kraj zivota, za 50 godina, 5 minuta ili mozda sad???
Ovo je pravo pitanje u vezi sa datom temom. Svaka chast.
Izvinjavam se to je bila suvise slobodna konstatacija ali postavimo pitanje ovako hoce li jednom ubici biti oprosteni grehovi ukoliko se on ispovedi? I ne bi li ga to ohrabrilo da ponovo ucini istu gresku znajuci podsvesno da ce mu biti oprosteno? :?
 
Sizif:
Nikodim Ljutic:
....јер кад сам слаб онда сам силан."(2.Коринћанима 12.10)
Ovo je opet moja najveća zamerka hrišćanstvu, što od ljudi pravi slabiće i laže ih da u tome ima neke lepote. Nema. Nije bez veze upotrebljena metafora "stado" kada se govori o religioznoj masi, a tu metaforu, kao što znamo, nisu izmislili ateisti.

U takvoj igri ja želim da budem čobanin, ne ovca.


То би било само стављање ствари на своје место... свест о сопственој слабости је много драгоценија од заблуде о својој величини и силини... "Кад те ко позове на свадбу, не седај у зачеље(чело), да не буде међу гостима ко старији од тебе; И да не би дошао онај који је позвао тебе и њега, и рекао ти: Подај место овоме: и онда ћеш са стидом сести на ниже место." (Лука 14:8.9) .... могуће да би многи волели да буду чобани, али само је један у овим односима... у томе и јесте проблем.... у Библији постоји извештај о таквим покушајима, али подела улога је поражавајућа за све који би желели улогу која им не припада.... ту улогу пожелео је много силнији од нас људи, сотона, али није је добио... напротив... изгубио је и ону коју је као најближи Богу имао... "Овако вели Господ Господ: Ти си печат савршенства, пун си мудрости, и сасвим си леп. Био си у Едему, врту Божјем; покривало те је свако драго камење: сарад, топаз, дијамант, хрисолит, оних, јаспис, сафир, карбункул, смарагд и злато; онај дан кад си се родио начињени ти бише бубњи твоји и свирале. Ти си био херувим, помазан да заклањаш; и ја те поставих; ти беше на светој гори Божијој, хођаше посред камења огњеног. Савршен беше на путевима својим од дана кад се роди докле се не нађе безакоње на теби. Од мноштва трговине своје напунио си се изнутра насиља, и грешио си; зато ћу те бацити као нечистоту с горе Божје, и затрћу те између камења огњеног, херувиме заклањачу! Срце се твоје понесе лепотом твојом, ти поквари мудрост своју светлошћу својом; бацићу те на земљу, пред цареве ћу те положити да те гледају. Од мноштва безакоња свог, од неправде у трговини својој оскврнио си светињу своју; зато ћу извести огањ испред тебе, који ће те прождрети, и обратићу те у пепео на земљи пред свима који те гледају. Сви који те познају међу народима препашће се од тебе; бићеш страхота, и неће те бити до века." (Језекиљ 28:13-19)...то је сотонин пут од своје улоге до самог дна... можда асоцира, али ово није политика или "демократија"... овде се тачно зна где је чије место и нема отимања... жеље су једно, али реалност је нешто другачија... Поздрав, Никодим........
 
Knight of Dragon-s order:
Komshinica:
Nikodim Ljutic:
Da li si siguran da znas kad je kraj zivota, za 50 godina, 5 minuta ili mozda sad???
Ovo je pravo pitanje u vezi sa datom temom. Svaka chast.
Izvinjavam se to je bila suvise slobodna konstatacija ali postavimo pitanje ovako hoce li jednom ubici biti oprosteni grehovi ukoliko se on ispovedi? I ne bi li ga to ohrabrilo da ponovo ucini istu gresku znajuci podsvesno da ce mu biti oprosteno? :?

Nije stvar u ispovedanju, vec u pokajanju... to su priznaces, razlicite stvari... a sto se tice pitanja koji gresi nece biti oprosteni... odgovor je... samo nepokajani... jedino sto tu ne moze biti kalkulacije... pokajanje nije ritual ili neki cin, akt, kojim cemo mi naterati ili primorati Boga da nam oprosti... pokajanje je iskreno zaljenje, ali i stovremeno i ostavljanje tog greha... to ne zahteva prinos neke zrtve ili odrzavanja nekog posebnog bogosluzenja, kao sto su liturgija ili misa... samo apsolutnu iskrenost i zaljenje za pocinjeni greh..." ...јер не гледам на шта човек гледа: Човек гледа шта је на очима, а Господ гледа на срце." ... sto se tice tvog predpostavljenog ubice... citaj biblijske izvestaje o Davidu i videces da je i on bio i ubica i mnogo sta drugo i da je po nasim merilima sigurno zasluzio vecnu propast, ali izgleda da Bog gleda drugacije... bas kako je i rekao " na srce"... Pozdrav, Nikodim........
 
Knight of Dragon-s order:
Prilikom jedne posete manastiru CRNA RJEKA jedan svestenik koji mi je ispricao istoriju manastira takodje mi je rekao i ovo da je Bogu i crkvi drazi jedan povratnik koji se pokaje i zatrazi oprost nego deset vernika koji u svemu postuju svoju veru. Recite mi znaci li to da celog zivota mozemo ziveti u grehu i jednostavno se pred kraj zivota pokajati i otici u raj.

Taj svestenik ti je citirao Bibliju,tih reci se uglavnom pridrzavaju katolici tj. tih pravila,po meni to nije u redu!!!
 
Knight of Dragon-s order:
Komshinica:
Nikodim Ljutic:
Da li si siguran da znas kad je kraj zivota, za 50 godina, 5 minuta ili mozda sad???
Ovo je pravo pitanje u vezi sa datom temom. Svaka chast.
Izvinjavam se to je bila suvise slobodna konstatacija ali postavimo pitanje ovako hoce li jednom ubici biti oprosteni grehovi ukoliko se on ispovedi? I ne bi li ga to ohrabrilo da ponovo ucini istu gresku znajuci podsvesno da ce mu biti oprosteno? :?
Nije poenta u ispovedanju, naravno, ne u samom chinu. Poshla sam od pretpostavke da i ne moze da ode i ispovedi se, skrushen pred prirodom, vechitim tokom, uzrochno-posledichnim vezama u vasioni, pred samim sobom, onaj ko nije shvatio dubinu i tezinu svoje greshke i greha. Svako ce u svom srcu znati ili bi trebalo da zna shta mu moze biti oproshteno. Ne mozemo stalno ochekivati od Boga da sve radi umesto nas. Da li mogu da odem, izrecitujem neshto sveshteniku sagnute glave, on zamoli Boga da mi oprosti, jer sam se zaboga, pokajala, i - to je to? Ne mislim da to tako radi. Da li ja posle toga mirno spavam, da li je moja dusha spokojna, to je pravo pitanje.
 
Sizif:
Komshinica:
Ali, chovek mora da bude svestan i svoje nesavrshenosti i greshnosti.
Pa da li misliš da je pokajanje najefikasniji metod da neko shvati da nije savršen? Čvrsto verujem da postoje bezbolniji metodi - podigni glavu, vidi pticu kako leti, i reci sebi - nisam savršen.
A to da li je meni lako ili mi nije lako, o tome možemo dugo raspravljati.
Pokajanje nije metod za shvatanje nesavrshenosti, ono je posledica prihvatanja te chinjenice. Ni ptica nije savrshena, mada joj ponekad zavidimo jer moze da leti. Nisam zelela da te uvredim niti provociram, pominjanje lakoce bilo je aluzija na tvoj nadimak. Mozda nisam dovoljno obaveshtena, ali chini mi se da je Sizifu bilo malkice teshko. Pozdravljam te.
 
Knight of Dragon-s order:
Prilikom jedne posete manastiru CRNA RJEKA jedan svestenik koji mi je ispricao istoriju manastira takodje mi je rekao i ovo da je Bogu i crkvi drazi jedan povratnik koji se pokaje i zatrazi oprost nego deset vernika koji u svemu postuju svoju veru. Recite mi znaci li to da celog zivota mozemo ziveti u grehu i jednostavno se pred kraj zivota pokajati i otici u raj.

Мислим, да ти ниси заборавио злочинаца на крсте поред Господа на Голготе. Једна секунда покајања и злочинац је био први човек који уђио у рај. Први!

Али то није значи, ако ти ЗНАШ да тако не треба се радити али радиш са рећама типа "ништа, ништа, Господ све ће опростити", да твоје покајање је истинно као у овога злочинаца. Гледи пажљиво.

Велики поздрав.
 
Moja profesorka kaze da se mehanizam ponistenja sastoji u tome da osoba cini nesto sto je (realno ili magijski)suprotno necemu sto je ucinjeno ranije, i kaze da se ideja ispastanja zapravo sastoji u veri u mogucnodt magijskog ponistenja. Sta vi mislite o tome?
 
Anonymous:
Moja profesorka kaze da se mehanizam ponistenja sastoji u tome da osoba cini nesto sto je (realno ili magijski)suprotno necemu sto je ucinjeno ranije, i kaze da se ideja ispastanja zapravo sastoji u veri u mogucnodt magijskog ponistenja. Sta vi mislite o tome?

Mislim da tu ima dosta psihologije, pre nego magije.Sama svest o tome da nam je oprosteno nesto sto smo ucinili, a sto nas je optereciivalo, donosi olaksanje.To se vrlo lepo vidi iz samog odnosa medju ljudima.Ako smo ucinili nesto nazao nekoj osobi, a zao nam je zbog toga i iskreno smo se pokajali, sasvim cemo se drugacije osecati ako nam ta osoba oprosti, a opet, potpuno drugacije ako nam zameri, iako se sustinski nista nije promenilo-sto je ucinjeno, ucinjeno je.
 
itaka.s:
Anonymous:
Moja profesorka kaze da se mehanizam ponistenja sastoji u tome da osoba cini nesto sto je (realno ili magijski)suprotno necemu sto je ucinjeno ranije, i kaze da se ideja ispastanja zapravo sastoji u veri u mogucnodt magijskog ponistenja. Sta vi mislite o tome?

Mislim da tu ima dosta psihologije, pre nego magije.Sama svest o tome da nam je oprosteno nesto sto smo ucinili, a sto nas je optereciivalo, donosi olaksanje.To se vrlo lepo vidi iz samog odnosa medju ljudima.Ako smo ucinili nesto nazao nekoj osobi, a zao nam je zbog toga i iskreno smo se pokajali, sasvim cemo se drugacije osecati ako nam ta osoba oprosti, a opet, potpuno drugacije ako nam zameri, iako se sustinski nista nije promenilo-sto je ucinjeno, ucinjeno je.
Sam mehanizam je psiholoski, ali stvar je u tome da, bez obzira da li ti je nesto oprosteno ili ne, vreme ne mozes vratiti i ispraviti gresku. Recimo, ubijem nekog, iskreno se pokajem, bude mi oprosteno - sta sa tim? Zar to stvarno menja stvari osobi koje vise nema i ljudima kojima je stalo do te osobe? Sta oni da rade?
 
Anonymous:
itaka.s:
Anonymous:
Moja profesorka kaze da se mehanizam ponistenja sastoji u tome da osoba cini nesto sto je (realno ili magijski)suprotno necemu sto je ucinjeno ranije, i kaze da se ideja ispastanja zapravo sastoji u veri u mogucnodt magijskog ponistenja. Sta vi mislite o tome?

Mislim da tu ima dosta psihologije, pre nego magije.Sama svest o tome da nam je oprosteno nesto sto smo ucinili, a sto nas je optereciivalo, donosi olaksanje.To se vrlo lepo vidi iz samog odnosa medju ljudima.Ako smo ucinili nesto nazao nekoj osobi, a zao nam je zbog toga i iskreno smo se pokajali, sasvim cemo se drugacije osecati ako nam ta osoba oprosti, a opet, potpuno drugacije ako nam zameri, iako se sustinski nista nije promenilo-sto je ucinjeno, ucinjeno je.
Sam mehanizam je psiholoski, ali stvar je u tome da, bez obzira da li ti je nesto oprosteno ili ne, vreme ne mozes vratiti i ispraviti gresku. Recimo, ubijem nekog, iskreno se pokajem, bude mi oprosteno - sta sa tim? Zar to stvarno menja stvari osobi koje vise nema i ljudima kojima je stalo do te osobe? Sta oni da rade?
 
[quote="AnonymousSam mehanizam je psiholoski, ali stvar je u tome da, bez obzira da li ti je nesto oprosteno ili ne, vreme ne mozes vratiti i ispraviti gresku. Recimo, ubijem nekog, iskreno se pokajem, bude mi oprosteno - sta sa tim? Zar to stvarno menja stvari osobi koje vise nema i ljudima kojima je stalo do te osobe? Sta oni da rade?[/quote]

Istina, problem koji ostaje su posledice nekog dela koje je pocinjeno.Sa njima se treba nositi i to sigurno nije lako,posebno za onog ko je zrtva na bilo koji nacin.Cin pokajanja znacajan je i zbog toga sto ce doprineti da se to zlo dalje ne siri, da se ne ponovi, a i to nesto znaci.
 
Knight of Dragon-s order:
Prilikom jedne posete manastiru CRNA RJEKA jedan svestenik koji mi je ispricao istoriju manastira takodje mi je rekao i ovo da je Bogu i crkvi drazi jedan povratnik koji se pokaje i zatrazi oprost nego deset vernika koji u svemu postuju svoju veru. Recite mi znaci li to da celog zivota mozemo ziveti u grehu i jednostavno se pred kraj zivota pokajati i otici u raj.


Ne vezano sa temom ali ubacicu se samo da kazem da je poseta tom manastiru nesto najlepse sto mi se desilo u zivotu.Zudim da bar jos jednom osetim taj spokoj u dusi i probam hleb koga sami monasi spremaju.
A otac Nikolaj samo zeli da kaze da nikada nije kasno da se pokajemo i vratimo svojoj veri
 
itaka.s:
[quote="AnonymousSam mehanizam je psiholoski, ali stvar je u tome da, bez obzira da li ti je nesto oprosteno ili ne, vreme ne mozes vratiti i ispraviti gresku. Recimo, ubijem nekog, iskreno se pokajem, bude mi oprosteno - sta sa tim? Zar to stvarno menja stvari osobi koje vise nema i ljudima kojima je stalo do te osobe? Sta oni da rade?

Istina, problem koji ostaje su posledice nekog dela koje je pocinjeno.Sa njima se treba nositi i to sigurno nije lako,posebno za onog ko je zrtva na bilo koji nacin.Cin pokajanja znacajan je i zbog toga sto ce doprineti da se to zlo dalje ne siri, da se ne ponovi, a i to nesto znaci.[/quote]
Dobro, ima smisla.
 

Back
Top