Pojam naroda, nacije i jezika

[Uzvišeni]

Da vam sve lijepo razjasnim.

Potpuno je besmisleno tražit podrijetlo naroda. Narodi su u 19. stoljeću izmišljene umjetne kategorije (u jasnom obliku). Pripadati nekom narodu znači imati izgrađenu svijest pripadnosti tom narodu u prvih 15 godina života te govoriti jezik tog naroda kao prvi. Preci nisu bitni. Ti možeš pripadati jednom narodu, otac drugom, majka trećem, a pradjed desetom! Moj se daleki predak iz pećine sigurno nije osjećao Hrvatom, no to ne umanjuje da sam ja danas Hrvat. Pripadnost narodu ne dobiva se po rođenju. Da ti je otac Hrvat, a majka Irkinja, a da te uče da si Englez i nauče te engleskom kao prvom jeziku, ti bi bio Englez. Šenoa je Hrvat, majka mu je Slovakinja, otac Nijemac. Narod bez jezika ne može postojati. Esadeovci nisu narod, jer ne postoji esadeovski jezik. Jugoslaveni nisu narod, jer ne postoji jugoslavenski. Samo Irci koji govore irski su Irci. Ovi koji govore engleski nisu. Mogu bit ili Englezi ili uopće nemat pripadnost narodu. Što znači da neki jezik postoji? Zašto hrvatski postoji? Iz jednostavnog razloga jer ispunjava sve uvjete da postoji. Ima govornike koji ga tako nazivaju, ima poseban rječnik, pravopis, pravogovor i naglasak te slovnicu. Crnogorski, bošnjački i srpski također postoje jer ispunjavaju sve uvjete da postoje. Srpskohrvatski ne postoji jer ne ispunjava prvi uvjet. Kad bi postojao, morao bi postojati i narod Srbohrvati. Jedan narod-jedan jezik. Narod bez jezika ili s više jezika ili s jezikom koji s nekim dijeli ne može postojati. Brazilci nisu narod, jer brazilski ne postoji.

Što je nacija? To nikako nije isto što i narod. Esadeovci su npr. nacija (svi državljani SAD), a nisu narod jer ne postoji esadeovski. Brazilci su nacija. Australijanci su nacija. Srbin iz Hrvatske je po pripadnosti narodu Srbin, ali njegova nacija je hrvatska, jer je državljanin Hrvatske. Srbijanci su nacija, Srbi su narod. Mađar iz Srbije je Srbijanac, ali nije Srbin. Da uzmem srbijansko državljanstvo, postao bi Srbijanac, ali Srbin ne mogu postati, jer sam Hrvat.

Tako da znate. Brazilci, Esadeovci, Australijanci, Kanađani itd. To nisu narodi, već samo nacije. Ja pripadam hrvatskom narodu i hrvatskoj naciji. Prvi mi je jezik hrvatski.

 

[Hold It Against Me]

Da vam sve lijepo razjasnim.

Potpuno je besmisleno tražit podrijetlo naroda. Narodi su u 19. stoljeću izmišljene umjetne kategorije (u jasnom obliku). Pripadati nekom narodu znači imati izgrađenu svijest pripadnosti tom narodu u prvih 15 godina života te govoriti jezik tog naroda kao prvi. Preci nisu bitni. Ti možeš pripadati jednom narodu, otac drugom, majka trećem, a pradjed desetom! Moj se daleki predak iz pećine sigurno nije osjećao Hrvatom, no to ne umanjuje da sam ja danas Hrvat. Pripadnost narodu ne dobiva se po rođenju. Da ti je otac Hrvat, a majka Irkinja, a da te uče da si Englez i nauče te engleskom kao prvom jeziku, ti bi bio Englez. Šenoa je Hrvat, majka mu je Slovakinja, otac Nijemac. Narod bez jezika ne može postojati. Esadeovci nisu narod, jer ne postoji esadeovski jezik. Jugoslaveni nisu narod, jer ne postoji jugoslavenski. Samo Irci koji govore irski su Irci. Ovi koji govore engleski nisu. Mogu bit ili Englezi ili uopće nemat pripadnost narodu. Što znači da neki jezik postoji? Zašto hrvatski postoji? Iz jednostavnog razloga jer ispunjava sve uvjete da postoji. Ima govornike koji ga tako nazivaju, ima poseban rječnik, pravopis, pravogovor i naglasak te slovnicu. Crnogorski, bošnjački i srpski također postoje jer ispunjavaju sve uvjete da postoje. Srpskohrvatski ne postoji jer ne ispunjava prvi uvjet. Kad bi postojao, morao bi postojati i narod Srbohrvati. Jedan narod-jedan jezik. Narod bez jezika ili s više jezika ili s jezikom koji s nekim dijeli ne može postojati. Brazilci nisu narod, jer brazilski ne postoji.

Što je nacija? To nikako nije isto što i narod. Esadeovci su npr. nacija (svi državljani SAD), a nisu narod jer ne postoji esadeovski. Brazilci su nacija. Australijanci su nacija. Srbin iz Hrvatske je po pripadnosti narodu Srbin, ali njegova nacija je hrvatska, jer je državljanin Hrvatske. Srbijanci su nacija, Srbi su narod. Mađar iz Srbije je Srbijanac, ali nije Srbin. Da uzmem srbijansko državljanstvo, postao bi Srbijanac, ali Srbin ne mogu postati, jer sam Hrvat.

Tako da znate. Brazilci, Esadeovci, Australijanci, Kanađani itd. To nisu narodi, već samo nacije. Ja pripadam hrvatskom narodu i hrvatskoj naciji. Prvi mi je jezik hrvatski.

Smaras.....

 

[Baraba na kvadrat]

Da vam sve lijepo razjasnim.

Potpuno je besmisleno tražit podrijetlo naroda. Narodi su u 19. stoljeću izmišljene umjetne kategorije (u jasnom obliku). Pripadati nekom narodu znači imati izgrađenu svijest pripadnosti tom narodu u prvih 15 godina života te govoriti jezik tog naroda kao prvi. Preci nisu bitni. Ti možeš pripadati jednom narodu, otac drugom, majka trećem, a pradjed desetom! Moj se daleki predak iz pećine sigurno nije osjećao Hrvatom, no to ne umanjuje da sam ja danas Hrvat. Pripadnost narodu ne dobiva se po rođenju. Da ti je otac Hrvat, a majka Irkinja, a da te uče da si Englez i nauče te engleskom kao prvom jeziku, ti bi bio Englez. Šenoa je Hrvat, majka mu je Slovakinja, otac Nijemac. Narod bez jezika ne može postojati. Esadeovci nisu narod, jer ne postoji esadeovski jezik. Jugoslaveni nisu narod, jer ne postoji jugoslavenski. Samo Irci koji govore irski su Irci. Ovi koji govore engleski nisu. Mogu bit ili Englezi ili uopće nemat pripadnost narodu. Što znači da neki jezik postoji? Zašto hrvatski postoji? Iz jednostavnog razloga jer ispunjava sve uvjete da postoji. Ima govornike koji ga tako nazivaju, ima poseban rječnik, pravopis, pravogovor i naglasak te slovnicu. Crnogorski, bošnjački i srpski također postoje jer ispunjavaju sve uvjete da postoje. Srpskohrvatski ne postoji jer ne ispunjava prvi uvjet. Kad bi postojao, morao bi postojati i narod Srbohrvati. Jedan narod-jedan jezik. Narod bez jezika ili s više jezika ili s jezikom koji s nekim dijeli ne može postojati. Brazilci nisu narod, jer brazilski ne postoji.

Što je nacija? To nikako nije isto što i narod. Esadeovci su npr. nacija (svi državljani SAD), a nisu narod jer ne postoji esadeovski. Brazilci su nacija. Australijanci su nacija. Srbin iz Hrvatske je po pripadnosti narodu Srbin, ali njegova nacija je hrvatska, jer je državljanin Hrvatske. Srbijanci su nacija, Srbi su narod. Mađar iz Srbije je Srbijanac, ali nije Srbin. Da uzmem srbijansko državljanstvo, postao bi Srbijanac, ali Srbin ne mogu postati, jer sam Hrvat.

Tako da znate. Brazilci, Esadeovci, Australijanci, Kanađani itd. To nisu narodi, već samo nacije. Ja pripadam hrvatskom narodu i hrvatskoj naciji. Prvi mi je jezik hrvatski.

Jel mogu opet da imam cast da prijavim temu ?

 

[Mrkalj]

Kakav odnos prema svojoj naciji, narodu i jeziku imaju Hrvati koji su sebe ostvarili i postigli znatan uspeh u životu:

Ljudevit Gaj, 19-tovekovni guru posrbljenja jezika u Hrvata

Sav svijet zna i priznaje da smo mi književnost ilirsku podigli; nu nama još iz daleka nije na um palo ikada potvrditi da to nije srpski već ilirski jezik; pa se ponosimo i hvalimo Bogu velikom što mi Hrvati s braćom Srbljima sada jedan književni jezik imamo. ​

* * *​

Dr. sc. Vladimir Peter Goss, rođen 3. siječnja, 1942, Zagreb, Republika Hrvatska, redoviti profesor povijesti umjetnosti, Filozofski fakultet u Rijeci:

"Hrvatska 1700 nije Hrvatska 1500. Ne samo kulturno već etnički. Hrvati su se masovno iselili u Austriju, Mađarsku, Sloveniju, Furlaniju, Slovačku... U oslobođene krajeve useljava se čudo stranaca – pretežno srednjeeuropejaca. Veliki dijelovi Hrvatske ostaju Vojna Krajina, naseljena vlaškim prebjezima uglavnom pravoslavne vjere. To područje je praktički do 1995 izgubljeno za Hrvatsku.

Kako je iz te mase preživjelih Kajkavaca i Čakavaca, i doseljenih Štokavaca, rekonvertiranih hrvatskih Muslimana, Turaka (Turčin, Turković...), Katoličkih Vlaha, Cincara i Cica, Grka, Arbanasa, Nijemaca, Čeha, Slovaka, Ukrajinaca, Mađara i Mađarona, Talijana i Talijanasa, Francuza i Židova, Autonomaša i Narodnjaka, Partizana i Ustaša ispala nacija koja je uspjela stvoriti državu i više je nego čudo.

Postoji sekundarni mit, kojem sam i sam podosta doprinijeo – a taj je da Hrvatska nije zemlja, nije narod, već ideja, podneblje, koje djeluje na mnoge od doseljenika da vrlo brzo postanu "Hrvati". Čvrsto vjerujem da u tom mitu ima i više negoli zrno istine. Inače se navedeno čudo ne bi dogodilo. A to čudo je i izravna negacija mita o nepostojanju Hrvata koji je tako veselo lansirao Vuk S. Karadžić. Hrvati postoje iako sam Bog zna kakva nam krv kola u žilama (četiri pra-pretka pisca ovih redaka su: erdeljski Szekely, gradišćanski Židov, Ukrajinka rođena u Srebrenici, i lička Hrvatica – moguće mađarskog porijekla)."​

* * *​

Božidar Violić, najveći hrvatski kazališni redatelj, rođen 1931. god. u Splitu:

"Mi smo ionako sklepan narod..." rekao je, rezignirano, u intervjuu Globusu, Božidar VIOLIĆ, najbolji hrvatski pozorišni režiser, kako je u toj reviji predstavljan.

Povod za ovu izjavu bila je njegova konstatacija da se još nije navikao da govori "čisto" hrvatski: "...pa mi se često omaknu neprijateljske riječi. Mnogi me tada sa negodovanjem pogledaju...".

Božidar Violić (rođen 1931. god. u Splitu), učenik Branka Gavelle, Mihovila Kombola, Bojana Stupice i Ranka Marinkovića, eminentni je pripadnik ključnog naraštaja redatelja koji je oblikovao i obilježio hrvatski teatar druge polovine 20. stoljeća, energično odbacujući autarkičnost, ideologizaciju i provincijalnost, te naprotiv, čuvajući uvijek njegove vrednote i posebnosti, hrabro ga izvodeći na europske i svjetske puteve. Obrazovanjem erudit, istinski znalac kazališne teorije i prakse, kritičar fenomena koliko i mentaliteta, skeptični slobodar u duši, Božidar Violić realizirao je više od 60 dramskih i opernih predstava, među kojima je dovoljno spomenuti samo nekoliko antologijskih, gotovo međaša epoha novijeg hrvatskog teatra.​

* * *​

Vid Balog, nešto manje velik kazališni redatelj, Međimurske Novine, 04. 02. 2004.

"Mislim da smo već na dobrom putu. Svi su vrlo svjesni te problematike, od onih starijih pa do danas. Mi smo nekakva najmlađa generacija. A kad smo toga svi svjesni, onda bi doista trebalo, kao što je Adam rekao, uvesti kajkavski u škole kao hrvatski materinski jezik.

Javna je tajna koje su svi naši akademici itekako svjesni da je hrvatski standard kojeg sada imamo zapravo velikim dijelom srpska inačica Vukovoga rječnika. Srbi se zezaju i često znam od njih čuti: "Ukrali ste nam jezik i još ste ga uništili". To se kao ne smije reći, a to svi znaju."​

Vid Balog, kazališni redatelj, Večernji list, 30.07.2010.

Je li vaš Feydeau predstava samo za kajkavce?

– Naprotiv. Postoji grozan problem, a to je da je hrvatski književni standard, kako je to Krleža jednom rekao, uzet iz daleke turske provincije. Mi za standard imamo istočnohercegovački govor Trebinja. Sada su se naši jezikoslovci potrudili i rekli da to baš nije tako, da je tu ušlo i nešto Dubrovnika, Slavonije, Bosne pa se nešto uspjelo spasiti.​

* * *​

Johnny Štulić, ex-yu rock legenda:

http://www.slobodnadalmacija.hr/Spektar/tabid/94/articleType/ArticleView/articleId/2182/Default.aspx

29.03.2008.
NOVINAR SPEKTRA RAZGOVARAO S BRANIMIROM ŠTULIĆEM (55), NAJVEĆOM ROCK ZVIJEZDOM HRVATSKE I BIVŠE JUGOSLAVIJE SVIH VREMENA

Na čemu radiš sada?

Život je kratak, a ja sam se zakopao u knjige. To mi je kao da se penjem na Himalaju ili još gore. Treba mi 30 godina da se popnem i onda još 60 da se spustim. Treba mi najmanje 20 godina da to otipkam, stavim na papir. Bavim se historijom, nema tu ničeg novog. Znaš da se brod farba svako neko vrijeme i da se izbacuje voda. Tako ti je i s prijevodima.

Johnny Štulić

Da te sada nazove netko iz Vlade, ponudi domovnicu, putovnicu, osobnu… i nekakvo rješenje spora, kako bi ti reagirao?

Nikada nisam ništa imao ni s kojom vladom. Uostalom, što me stalno petljate s Hrvatskom? Hrvata ionako nema barem 600 godina. Što uostalom znači biti Hrvat i koji je to duh specijalni hrvatski?

To je narod koji najbolje zna Azrine pjesme, a i većinu stihova zna napamet, zar ne?

To nije istina… Otkačite se od mene, imate svoj život. To su vaše stvari. Ja sam Turčin, i to sam Turčin za sebe, a ne za vas. Također sam i Makedonac. I nikome ništa ne dugujem.​

* * *​

Ivan Meštrović

Čuvena je Meštrovićeva izjava još prije stvaranja Jugoslavije: “Ja sam Hrvat zato što sam Srbin, odnosno Srbin sam zato što sam Hrvat.”​

* * *​

Boris Dežulović, hrvatski novinar

Problem je, međutim, mnogo dublji, duboko zapravo - identitetski. Veliki su Hrvati u potpunosti definirani mržnjom prema Srbima: to je sve je što im je od nacionalnog osjećaja preostalo. Kao identitetski biljeg srbofobija im je ostala i kad Srba u Hrvatskoj praktički više nije bilo. "Ubij Srbina!" ori se tako i na bezveznoj utakmici protiv malih Andoraca, naroda tako malog da je u vlastitoj malenoj državici nacionalna manjina. Ta je mržnja apstraktna, lišena svakog značenja. "Ubij Srbina" postalo je nekom vrstom pozdrava, kao "dobar dan". "Ubij Srbina", kaže tako veliki Hrvat susjedu pred liftom. "Ubij i ti, sinko", odgovorit će dobri susjed. To je otprilike točka u kojoj mali fašisti postaju veliki kreteni. ​

 

[Mrkalj]

JOHN VAN ANTWERP FINE, JR. (svetski vrhnski autoritet za srednjovekovnu istoriju Balkana) u knjizi "When ethnicity did not matter in the Balkans: a study of identity in pre-nationalist Croatia, Dalmatia, and Slavonia in the medieval and early-modern periods":

http://books.google.com/books?id=wE...ook_result&ct=result&resnum=3&ved=0CCQQ6AEwAg

As the reader will see in my text, there is no strong evidence that any of this really happened; "Croatian" does not seem to have been a primary identity for the population of most of what we today think of as Croatia. And those called Croats, on the whole, seem to have been no more than members of a political unit. Only three or four references from the entire Middle Ages clearly point to the label "Croat" meaning something akin to ethnicity. Thus, clearly no ethnogenesis occurred on any scale.


Kao što će čitalac videti u mojoj knjizi, ne postoji čvrst dokaz da se bilo šta od ovog dogodilo; čini se da "hrvatski" nije bio primarni identitet za stanovnike najvećeg dela onoga što danas smatramo Hrvatskom. A oni koji se nazivaju Hrvatima, u celini, izgleda da nisu bili ništa više do pripadnici političke jedinice. Samo tri ili četiri reference iz čitavog srednjeg veka jasno ukazuju na obeležje "Hrvat" u značenju nečeg što je srodno sa etnicitetom. Prema tome, jasno je da etnogeneza nije postojala ni u kojem obimu.​

http://forum.krstarica.com/showthre...-двора....?p=11633918&viewfull=1#post11633918

 

[Mrkalj]

Džoni Štulić koji zadnjih dvadest godina proučava istoriju kaže da "Hrvata ionako nema barem 600 godina" dok J. van Antwerp Fine kaže da narod pod imenom Hrvati nije postojao u srednjem veku ("etnogeneza nije postojala ni u kojem obimu"). Dakle, taman.

Tako, kada bi Hrvati nešto rekli na račun Bošnjaka i njihove nacije koja je nastala 1996. - bilo bi to "rugala se šerpa loncu što ima velike uši".

Otud ne čudi podrška koju u pravcu standardizacije svojih jezika (na istoj srpskoj osnovi) dobijaju Bošnjaci i Crnogorci od Hrvata (Crnogorcima je, jao bruke, Josip Silić uradio dobar deo posla jezičke standardizacije).

 

[Mrkalj]

Ko je ustvari stvorio današnju Hrvatsku:

KAKO JE BND STVARAO NEZAVISNU HRVATSKU ili KINKELOV PRODOR NA BALKAN

Obavezno pročitajte!