Pogledaj u sebe!

  • Začetnik teme Začetnik teme shx
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
S

shx

Gost
Kada je neko poslednji put uradio nesto za nekog drugog, a pritom ne trazeci, cak i ne pomisleci, da bi to moglo da mu se vrati jednog dana, nego onako iz cistog zadovoljstva i nesebicnosti?
 
Moje pitanje je bilo vrlo prosto. Mnogi ljudi veoma tesko odgovaraju na njega, a najcesce izbegavaju odgovor postavljanjem drugog pitanja. Medjutim tim potvrdjuju da ih ta tema u stvari interesuje i to je dobro. Znaci ima nas jos koji razmisljamo na takav nacin.
 
Milion puta,pocev od humanitarnih akcija,pozajmljivanja para,stvari,ne znam ni ja vise,davanje kinte ljudima koji nemaju,meni to malo znaci(potrosio bi na neku glupost),a njemu znaci dosta,ne mogu da se vise se setim...uglavnom neke sitnice.Cesto(precesto)gledam prvo druge,pa tek onda sebe,kazu da mi to ne valja i da cu zato najebati.I da drugi ljudi obicno postupaju obrnuto.Ja ne mogu da gledam stvari na taj nacin,u principu,covek prvo gleda da zadovolji svoje potrebe pa tek tudje(izmedju ostalog o ovome se prica u psihologiji,ali tu je sve tako relativno)
poz
p.s.nisi napisao tvoja iskustva
 
shx:
Kada je neko poslednji put uradio nesto za nekog drugog, a pritom ne trazeci, cak i ne pomisleci, da bi to moglo da mu se vrati jednog dana, nego onako iz cistog zadovoljstva i nesebicnosti?

hmmmmmmm das e setim!
ako je razlog zadovoljstvo, znaci da to radis da bi se ti osecao bolje, sto znaci da je to sebican razlog! ne postoji nesebicnost! to je samo hranjenje ega .
 
Cesto pomazem nepoznatim osobama, ne znam iz kog razloga, verovatno ima svega po malo, mislim i sebicnosti, ega, saosecanja, uglavnom ne razmisljam o razlozima. Ponekad je u pitanju posao, ponekad novac. Cesto dajem novac malim romima, jer mi je zaista zao, ta deca nemaju neku buducnost, nemaju ni osnovna gradjanska prava, znaju samo za zakon ulice.Ili kupim nesto sto bas i ne moram, iz razloga sto prodaju zaista stare i nemocne osobe. Ono sto moram reci je da mi se dobro dobrim i vraca, uglavnom nalecem ( ali i biram) pozitivne ljude i situacije.
Sve u svemu nisu bitni razlozi, da je vise dobronamernih ljudi mnogo toga bi bilo drugacije.
 
Posto sam ja zadao temu, a vidim da je dosta ljudi komentarisalo, sto je super, duzan sam da dam misljenje na neke od vasih komentara.

Da li je davanje zarad osecaja zadovoljstva ustvari sebicnost i hranjenje vlastitog ega?
Ako nesto damo, hteli to mi ili ne, dobijamo zauzvrat ako ne nista drugo, onda samo taj divan osecaj sto je u sustini i najveca nagrada. Mislim da sve drugo osim tog osecaja postaje sebicnost, jer osecaj niste uzeli vec vam je dat po prirodi. To je jednostavno neka vrsta automatizma nad kojom mi nemamo kontrolu. Ne mozemo ocekivati da zemlja u kojoj drzimo cvece u kuci bude vlazna, ako je ne zalivamo. Ne mozes da ocekujes da ljudi prema tebi budu dobri, ako si ti los (sto naravno ne iskljucuje iznimke). Znaci, u pravom davanju nije pitanje ocekivanja, vec jednostavno prirodan poredak stvari. U korenu mozda i lezi egoizam, ali nemoguce je do te mere eliminisati prirodni sistem uzroka i posledica.

Moja iskustva?
Moja iskustva su mesovita. Ponekad sam sebe zateknem u nesebicnom davanju a sa druge strane isto tako i u sebicnom ocekivanju. Nekako se trudim da kada dam, dam bez ocekivanja. Ali, to ne moze da bude idealno. Jednostavno stremim... padam, ustajem, padam, ustajem... ali i dalje stremim. Ako covek ne stremi onda nikada nece nista nauciti. Ponekad cak i namerno pogresim da vidim gde ce me to odvesti. Uglavnom se posle toga lose osecam (padnem), ali to ispravim negde drugde i tako. U stvari, pokusavam da prirodnu covekovu (svoju) urodjenu sebicnost svedem na razumnu meru.

Vrlo cesto mi ljudi kazu: "Dosta sam se nadavao u zivotu, i svi su me prevarili". Ali ja vam kazem i mene su prevarili mozda i jos vise puta, pa i dalje stremim. Valjda pozitivna misao treba da bude uvek jaca. Onaj koji gubi (daje), u sustini dobija, jer onaj koji oduzima ne moze ni da pojmi koliko je izgubio, jer da moze nebi to nikada ni uradio.
 
Pre neko veče sam bila kod moje frizerke i vodila sam i decu na šišanje.Ona radi u svom stanu u potkrovlju u kom je 50 stepeni i deca joj se vrzmaju jer ne znaju šta će od sebe.
Povela sam njenog sina sa nama kući, prespavao je kod nas a sutradan sam ih vodila na bazene.
Ona mi to nikad neće vratiti jer ima troje dece i nimalo vremena ali nama je bilo lepo..
Jesi li mislio na ovako nešto?
 
Vise puta, najjasnije se secam kad sam zimus od jedne jako simpaticne bakice koja je prodavala cvece po vetru na Terazijama, 'kupio' cvece, odnosno dao sam joj novac a rekao da cvece pokloni nekome ko joj je drag. U stvari, to sam uradio samo da bih dobio priliku da je pitam kako je.
Ali, ni to nije nesebicno dobro delo. Zbog toga sam se osecao dobro a evo i sad imam priliku da se hvalim kako sam dobar. Prema tome, iako su me zanimali ljudi kojima sam pomagao, i ta bakica, sve je to opet sebicno...
ps. Jagodice, bila si u pravu. Uvek me iznenadis odgovorom, na ovaj ili onaj nacin :)
 
Upravo sam se setio, postoje i dobra dela koja se urade iz ljubavi i/ili postovanja prema drugome... Ta dobra dela ne ukljucuju novac ni bilo sta materijalno. To su one sitne ili malo krupnije stvari koje uradis drugome kad shvatis da ces mu time pomoci i kad shvatis da zbog toga zelis da mu pomognes. I zbog toga se osecas dobro ali ne iz sujete, nego zbog srece sto si ga ucinio sretnijim. Postoje nesebicna dobra dela, ali se o njima ne prica.
 
Pre dosta godina,bila sam sa drugaricom u Bratislavi hm,recimo poslom,bila je zima i uporno smo pokušavale da nađemo smeštaj,sve nam je bilo skupo...Tražile smo neku turist.agenciju ...bilo šta ili bilo koga ko bi nam pomogao.Ispred jednog kafića videla sma devojku koja je imala na torbici nalepljenu nalepnicu YU.O divota...Odvela nas je u neki restoran i tamo nam je,dok smo popile piće,našla smeštaj i rezervisala sobu i nacrtala(!!!)kako dotle da dođemo.Ona je turist. vodič,inače Slovakinja koja je vodila (po Bratislavi) naše ljude...
Pitala sam je čemu mogu da zahvalim tu pomoć,ipak nam je pomogla i više nego što smo je molile...Rekla je da su joj neki dobri ljudi pomogli pre par godina na moru...Ali to je bilo u Hrvatskoj,mi nismo više...Nema veze,rekla je...njoj je to bilo svejedno,jednostavno želela je da se oduži...
Eto,to je dobor delo,jel?
 
Vidis, zanimljivo... Nikad nisam razmisljao o tome, ali meni su ljudi vise pomagali nego sto sam ja njima. I sad vidim da definitivno postoje nesebicna dobra dela. Jedan tip u Nemackoj (deka, bivsi esesovac ali sta sad...) koji me je svojom bembarom vozio nekih 140 km dalje od svog odredista, samo zato sto je to meni odgovaralo a i da bi mi pokazao da nisu svi Nemci losi. Gomila likova koji su mi na autostop turama poklanjali sendvice, vodu i sokove... Jedna bakica (Holandija ili Nemacka) koja mi je donela ogromnu kesu punu voca (uzmi, i moj sin voli da putuje...). I jednom, posle letovanja na kojem sam potrosio nekih 8 000 ondasnjih dm, ispostavilo se da nemam kintu za voz. Sedeo sam u nekoj vukoyebini i razmisljao sta da radim dok se nije pojavio neki tip i kupio mi kartu. Dao mi je kartu u ruke i otisao.

Svet je pun dobrih ljudi... Samo treba nauciti kako da zaobilazis one lose, od njih nemas nista da naucis...
 
gigule:
Pre dosta godina,bila sam sa drugaricom u Bratislavi hm,recimo poslom,bila je zima i uporno smo pokušavale da nađemo smeštaj,sve nam je bilo skupo...Tražile smo neku turist.agenciju ...bilo šta ili bilo koga ko bi nam pomogao.Ispred jednog kafića videla sma devojku koja je imala na torbici nalepljenu nalepnicu YU.O divota...Odvela nas je u neki restoran i tamo nam je,dok smo popile piće,našla smeštaj i rezervisala sobu i nacrtala(!!!)kako dotle da dođemo.Ona je turist. vodič,inače Slovakinja koja je vodila (po Bratislavi) naše ljude...
Pitala sam je čemu mogu da zahvalim tu pomoć,ipak nam je pomogla i više nego što smo je molile...Rekla je da su joj neki dobri ljudi pomogli pre par godina na moru...Ali to je bilo u Hrvatskoj,mi nismo više...Nema veze,rekla je...njoj je to bilo svejedno,jednostavno želela je da se oduži...
Eto,to je dobor delo,jel?

Jete, to je bilo dobro delo, i toliko vas je dirnulo, da vam je, posle, bilo skoro žao što ste joj u restoranu iz te famozne torbice, " digle " novčanik !!!
 
gigule:
Pre dosta godina,bila sam sa drugaricom u Bratislavi hm,recimo poslom,bila je zima i uporno smo pokušavale da nađemo smeštaj,sve nam je bilo skupo...Tražile smo neku turist.agenciju ...bilo šta ili bilo koga ko bi nam pomogao.Ispred jednog kafića videla sma devojku koja je imala na torbici nalepljenu nalepnicu YU.O divota...Odvela nas je u neki restoran i tamo nam je,dok smo popile piće,našla smeštaj i rezervisala sobu i nacrtala(!!!)kako dotle da dođemo.Ona je turist. vodič,inače Slovakinja koja je vodila (po Bratislavi) naše ljude...
Pitala sam je čemu mogu da zahvalim tu pomoć,ipak nam je pomogla i više nego što smo je molile...Rekla je da su joj neki dobri ljudi pomogli pre par godina na moru...Ali to je bilo u Hrvatskoj,mi nismo više...Nema veze,rekla je...njoj je to bilo svejedno,jednostavno želela je da se oduži...
Eto,to je dobor delo,jel?

Bila sam poslom vise puta u Slovackoj i svaki put sam se odusevila ljubaznoscu ljudi, njihovom spremnoscu da ti pomognu... Ne znam da li su takvi kao narod ili smo mi jednostavno na takve ljude nailazili ...
 

Back
Top