Sjenka,
Da li ste citali Ota Vajningera?
Iako Vajninger ne misli u kategorijama anime i animusa, kod njega se upravo insistira na razlikovanju muzevnosti i zenstvenosti, na prisutvu zenskog u muskarcu, i muskog u zeni, i na potrebi stapanja u celinu, kao u mitu koji pominjete (a koji navodi Platon u "Gozbi", u Aristofanovoj besedi). Vajningerova knjiga "Pol i karakter" je veoma kompleksna, pa cu pokusati da ovde pruzim, tek, najopstiji prikaz.
Za Vajningera u celokupnom ljudskom svetu ne postoji cisti oblik, apsoutna muzevnost ili zenstvenost. U prvom delu svoje poznate knjige, on to pokazuje na mnostvu primera, polazeci od najjednostavnijih zivih organizama. U prirodi, prema Vajningeru, postoji tendencija za spajanjem u celinu, pa tako i u ljudskom svetu. Najjednostavnije receno, bice koje je 80% muskarac i 20% zena, tezi zeni koja je 80% zena i 20% muskarac. Vajninger navodi niz istorijskih primera, a jedan od najuverljivihih je cuveni par Frederik Sopen - Zorz Sand.
Na jednom dubljem planu Vajninger ukazuje na bitnu morfolosku razliku muskarca i zene. Muskarac je za Vajningera "i seksualan", odnosno seksualnost kod muskarca nema primarnu egzistencijalnu ulogu. Muskarac je uvek i nesto drugo, osim svoga seksualnog ispoljavanja. Iz tog je razloga muskarac karakteran, jer se karakter ispoljava u potiskivanuju seksualnosti. Nasuprot tome, zena je prevashodno seksualno bice, odnosno kod zene je seksualnost primarni egziztencijalni oblik, mada Vajninger razlikuje tip bludnice i tip majke. U svakom slucaju, sto je zena zenstvenija, to je manje karakterna.
Osobenost zenske duse ovde se svodi u okviru seksualnosti, To je, inace, jedna stara tema. Prvi nagovestaj pronalazimo jos u grckoj mitologiji. Setimo se mita o tome kako je Tiresija postao prorok. Naime, Zeus i Hera posvadjali su se oko toga ko vise uziva u ljubavnim nasladama. Posto je Tiresija, zrtva magoijskih moci zmija (zbog cega je jedno vreme bio najcuvenija helenska prostitutka, dok se nije oslobodio zacaranosti). bio i musko i zensko, pozvali su ga da presudi. "Dve trecine uziva zena, a tek treciju muskarac", rekao je Toresija, pa ga je Hera, nezadovoljna ovakvim odgovorom kaznila slepocom, ali mu je Zeus, zauzvrat podario sposobnost da razume pticiji govoro, pa je tako Tiresija postao prorok.
I u antickoj filozofiji, muzevnost podrazumeva otpor prema nagonima, umerenost (sophrosyne). I zena moze biti umerena, ali tada mora biti muzevna u svome ophodjenju.
Ovaj se stav radikalizuje kod Dekarta.Sunbstancijalitet misljenja, zadobijanje onog res cogitans, izostaje kod, citiram, "zena, dusevnoih bolesnika i Turaka". Iako svi obiocno pitaju "zasto kod Turaka?", ja cu se fokusirati na Dekartov iskaz o zenama.
Do res cogitans se dospeva u povlacenju od cula, u emancipaciji od culnog. Buduci da su zene primarno putene, kod njih izostaje ovo emancipovanje, iz koga izranja "misleca stvar". Putenost zene rezultora i osobenoscu zenskog ludila, ciji je arhetip "histeria" (hystera=materica, naime nezadovoljena materica "luta telom", kako to stoji kod Hipokrata).
Izvestan preopkret u pogledu vrednovanja muzevnosti i zenstvenosti donosi Nice. U "Zaratustri", u cuvenom poglavlju "O starim i mladim zenicama", Nice najpre konstatuje kako je muskarceva cud duboka, i da tutnji podzemnim spiljama", dok je zenska cud "pokretna burna prevlaka iznad plitke vode". Medjutim, upravo je ova dubina muskarca iskorak ka metafizickom. Muskarac trazi logos sveta, sustinu postojeceg, u musakom principu se retko suocavamo sa "istinom" da je svet besmislen, da ne pociva bni na kakvom logosu. Zato je zenski princip - umetnost. Ovde nema potrage za dubinama, jer se ovaj "plitki pogled", u stvari, u umetnosti premece u "pogled s visine", perspektivisticko prekoracivanje granice, pa je ova visina ono "dublje od dubine".
Dakle, mozda bi bilo moguce navedenu katagorijalnu razliku interpretirati u naglaseno ontoloskoj "diferenciji" anime i animusa, iako ovde iskrsavaju brojna pitanja: otkuda dolazi ova "datost" muzevnog u zenskom, i zenskog u muzevnosti? Vodi li to u nekakav naivni metafizicki dualizam?
Plasim se da ova razlika, pre li kasnije, ne sklizne u onu banalnu tezu o fizioloskoj upucenosti nekog muskarca na neku zenu, tezu o "ljubavnoj hemiji", koja svodi fenomene ljudskog postojanja na fizioloske procese.