poezija bezveze

Komšija Žika, kicoškog keza,
sklon da se s crtkarijama zeza
jednoga dana -
-o, miš te jeb'o,
rešio napraviti okvir za nebo.

Ideja ga stisla, ne da mu mira.
-Oj, ženo! Dodajder parče papira!
Prihvati plajvaz, vrh mu zagrize,
i pusti poteze da po hartiji klize.

Nacrta zemlju, nacrta kuću,
i na vrh strane dva-tri oblačka,
a u sredini
nebo
skroz plavo
i ptica u daljini
k'o tačka.


Al'- avaj, kuku,
aman i zaman
okvir za nebo ne beše taman!

papir se uvi
nabreknu
nape
iz sebe najpre pticu odape
a nebo što ga okvir žulja
napolje poče ko reka da kulja

preplavi astal i sobu celu
razastre se po celom selu
zatalasa po brdima travu
i odnese jednu komšijsku kravu.

Još uvek ukočen pod dejstvom stresa,
Žika se zagled'o u nebesa:
-Šta sam to naslik'o, jadna mi majka,
kad sve na kraju postade bajka...
 
...kod Sanje
ovako je,
puca od pojmova koji prozivaju razne porive
razne nestasluke
skrivene i otkrivene potisnutosti
...Sanja,
jednom cu da napisem sve sto cu da napisem
moguce je da nijesi to 'htjela reci'
ali u meni si probudila
sta sam ja htio naci
jer nijesi Fals_igrac...:bye:
 

Back
Top