- Poruka
- 130.340
Dobro veče.
Stigle su četiri pesme za koje možete glasati do 22.03. do 21h.
Imate 5 poena na raspolaganju koje možete podeliti kako želite.
Pesma br. 1
PROLEĆNI SAN
Tek što je laticama
Toga jutra progledala
Još snenu i rosom umivenu
Muževan je bumbar opomenu.
Pročistivši grlo, taj Don Žuan
Na tučak joj sleti uz
„Dobar dan“.
„Dobro vam jutro,
Snažna vam krila“,
Ljubazno je prozborila.
U tišini se potom
Čarolija desi
A bela glavica misli
Otkud baš on
Na njenoj adresi.
Nije joj priznati hteo
Da već desetak minuta merka
Taj cvetić beo.
No je ozbiljan, posvećen ceo,
Ispio nektar, uz naklon odleteo.
Nije čuo njeno tiho
„Zbogom“
Ni „Tako bih volela
Leteti s tobom.“
Pesma br. 2
Kokoška i jaje
Zima je carstvo smrti,
ali proleće joj je omiljeno lovište.
Da li svetlo herojski izranja
ili ga mrak gaji kao mi krave i piliće?
I bodri epovima o junacima i svecima da se krepi i tovi?
Ta aždaja ima beskonačno mnogo glava.
Tih nekoliko koje nudi za sečenje
seme su vesnika preporoda,
radost i nada slepog, kratkovečnog potomstva.
Ona sebe sobom hrani,
samoubija, samovaskrsava.
Život je ciklični ples njenog samoodržanja.
I šta je proleće
do nove generacije mlađi u mrestilištu
koje čeka ista udica sa varalicom?
Pesma br. 3
Oda Postojanju
Dok virka još skriveno iza horizonta
Proljeće mi liči na razigrano dijete
koje se još pod majčinim krilom krije
dok Zima tromo sakuplja skute svoje sive haljine
odlazeći bezvoljna za dječje igre.
Prvi pupoljci kao prvi dječji koraci
nesigurno i pomalo plašljivo pupe
izviruju prvi zeleni izdanci i
stidljivo proviruju nježni vjesnici
pronoseći glas da stasalo je dijete Proljeće.
Opet je Priroda održala lekciju života
bez riječi opisala krug postojanja
starost kako pred mladošću ustukne
smrt koja pred rađanjem umukne
kako prolaznost poklekne pred neprolazom.
Ponovo izviruje razigrano Proljeće
s osmjehom Zimu na put ispratiće
opet je Život poprimio iskričav sjaj
čujem kako i vrapci cvrkuću odu Postojanja,
sve što prolazi, još sjajnije se vraća.
Pesma br. 4
PROLECNE NOVOSTI
"Sanjala sam ga nocas,
kako ga ljubim,
nakon toliko vremena
cutanja i precutkivanja,
otkako je otisao bez reci",
kazem jutros sestri
uz prvu jurtarnju kafu,
pa nastavljam malo tise,
stidljivo, da me jedva cuje:
"Odavno se tako
strasno
zarko
bez zadrske
i bez predumisljaja
nisam ljubila".
"Bices bolesna uskoro,
tako pise u sanovnicima",
uzvraca mi sestra,
mirno prinoseci solju
desnom rukom
ka crvenim
od ruza usnama.
"Nista novo, moja ti",
promumlam kao sebi, a njoj.
"U prolece se uvek prehladim.
Kao po kazni,
izlaze mi na nos
i kroz nos
sva zimska zadovoljstva
natalozena
po butinama,
kukovima,
na struku",
nasmesim se sebi,
svesna o predstojecoj dijeti.
"Mozda treba,
konacno,
da mu pises.
O tebi,
o njemu,
o svemu",
kaze mi ona ozbiljno,
dok prstima brise
otisak od crvenog ruza
na rubu njene soljice.
"I da znas da hocu,
evo, jos sada",
i ustajem po papir i olovku.
"Vec drugo prolece
on ne zna nikakve novosti,
najmanje o svom
jednogodisnjem sinu".
Stigle su četiri pesme za koje možete glasati do 22.03. do 21h.
Imate 5 poena na raspolaganju koje možete podeliti kako želite.
Pesma br. 1
PROLEĆNI SAN
Tek što je laticama
Toga jutra progledala
Još snenu i rosom umivenu
Muževan je bumbar opomenu.
Pročistivši grlo, taj Don Žuan
Na tučak joj sleti uz
„Dobar dan“.
„Dobro vam jutro,
Snažna vam krila“,
Ljubazno je prozborila.
U tišini se potom
Čarolija desi
A bela glavica misli
Otkud baš on
Na njenoj adresi.
Nije joj priznati hteo
Da već desetak minuta merka
Taj cvetić beo.
No je ozbiljan, posvećen ceo,
Ispio nektar, uz naklon odleteo.
Nije čuo njeno tiho
„Zbogom“
Ni „Tako bih volela
Leteti s tobom.“
Pesma br. 2
Kokoška i jaje
Zima je carstvo smrti,
ali proleće joj je omiljeno lovište.
Da li svetlo herojski izranja
ili ga mrak gaji kao mi krave i piliće?
I bodri epovima o junacima i svecima da se krepi i tovi?
Ta aždaja ima beskonačno mnogo glava.
Tih nekoliko koje nudi za sečenje
seme su vesnika preporoda,
radost i nada slepog, kratkovečnog potomstva.
Ona sebe sobom hrani,
samoubija, samovaskrsava.
Život je ciklični ples njenog samoodržanja.
I šta je proleće
do nove generacije mlađi u mrestilištu
koje čeka ista udica sa varalicom?
Pesma br. 3
Oda Postojanju
Dok virka još skriveno iza horizonta
Proljeće mi liči na razigrano dijete
koje se još pod majčinim krilom krije
dok Zima tromo sakuplja skute svoje sive haljine
odlazeći bezvoljna za dječje igre.
Prvi pupoljci kao prvi dječji koraci
nesigurno i pomalo plašljivo pupe
izviruju prvi zeleni izdanci i
stidljivo proviruju nježni vjesnici
pronoseći glas da stasalo je dijete Proljeće.
Opet je Priroda održala lekciju života
bez riječi opisala krug postojanja
starost kako pred mladošću ustukne
smrt koja pred rađanjem umukne
kako prolaznost poklekne pred neprolazom.
Ponovo izviruje razigrano Proljeće
s osmjehom Zimu na put ispratiće
opet je Život poprimio iskričav sjaj
čujem kako i vrapci cvrkuću odu Postojanja,
sve što prolazi, još sjajnije se vraća.
Pesma br. 4
PROLECNE NOVOSTI
"Sanjala sam ga nocas,
kako ga ljubim,
nakon toliko vremena
cutanja i precutkivanja,
otkako je otisao bez reci",
kazem jutros sestri
uz prvu jurtarnju kafu,
pa nastavljam malo tise,
stidljivo, da me jedva cuje:
"Odavno se tako
strasno
zarko
bez zadrske
i bez predumisljaja
nisam ljubila".
"Bices bolesna uskoro,
tako pise u sanovnicima",
uzvraca mi sestra,
mirno prinoseci solju
desnom rukom
ka crvenim
od ruza usnama.
"Nista novo, moja ti",
promumlam kao sebi, a njoj.
"U prolece se uvek prehladim.
Kao po kazni,
izlaze mi na nos
i kroz nos
sva zimska zadovoljstva
natalozena
po butinama,
kukovima,
na struku",
nasmesim se sebi,
svesna o predstojecoj dijeti.
"Mozda treba,
konacno,
da mu pises.
O tebi,
o njemu,
o svemu",
kaze mi ona ozbiljno,
dok prstima brise
otisak od crvenog ruza
na rubu njene soljice.
"I da znas da hocu,
evo, jos sada",
i ustajem po papir i olovku.
"Vec drugo prolece
on ne zna nikakve novosti,
najmanje o svom
jednogodisnjem sinu".
