Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb strane. Trebalo bi da ga nadogradite ili koristite alternativni pregledač.
Podeliti bol i tugu sa drugima, koliko je to hrišćanski?
To je cisto pravdanje i nista vise. A takvo pravdanje je uzrokovano raznim osudama od strane drugih, posto su osude nesto sto je normalno u drustvu iako ne bi trebalo. Kada to podelis onda te drugi ostave malo na miru, sto znaci da je lakse. Da si zadovoljan svojim stanjem i da radis bas ono sta hoces, ili ne daj boze da se hvalis svojom realno losom situacijom, osude bi bile jos zesce. Npr. kad se neko drogira svi bi da ga vide na lomaci, ali kada to radi ali pored toga i isprica uzrok zasto je to tako onda ljudi budu malo blazi ili bar razumeju pa ucute. Ali ovom drustvu i to smeta, posto bi da povredjuje druge ali bi i da zabrane da nekom budu vidljive rane koje su oni izazvali jer one ruzno izgledaju. Prvo neka ljudi prestanu sa svim osudama, svaka takva prica je posledica tudjih agresija.
Ponekad je teško zadržati bol i tugu u sebi ,pa čovek priča.Naročito ako ima nekoga bliskog ,ko će ga saslušati bez osude .To može pomoći ,čak iako ne donese rešenje ,lakše je kada izbacimo iz sebe ono loše.
Za Boga ne znam da li gleda naše "male"probleme.To ne mogu da komentarišem.