Osim sto su makedonci stvorili cirilicu, pa nisu pisali na grckom nego na makedonskom.
Drevni makedonski jezik gotovo je potpuno izgubljen, jer su stari Makedonci jedva koristili pisanje, a sve sto imamo je oko stotinu i pedeset reci i imena, od kojih su neka mozda i pogresno zapisana u Vizantijskim rukopisima. Jasno je, medjutim, da je to bio jedan
ne-slovenski jezik ili dijalekt koji se govorio pre nego sto je aticki dijalekt helenskog postao temelj jezika
KOINE koji se (izgleda) sirio u svet istocnog Mediterana nakon osvajanja Aleksandra.
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Dalje, lako je pronaci neke savremene primere iste pojave. I Francuska i Nemacka imaju brojna imena keltskih mesta, ali ne govore keltski jezik, ili cak isti jezik. Gradjani Engleske su "britanci", a ime se temelji na latinskoj reci koja se ranije primjenjivala na keltofonu populaciju, a sada se odnosi na anglosaksonce. Proucavanje reci "britanski" nam ne pomaze da odredimo koji jezik govore britanci. To svakako nije latinski, ali postoje dokazi o upotrebi latinskog u Velikoj Britaniji, ista vrsta dokaza koja se pojavljuje kako bi se dokazalo da su Makedonci bili grci. Npr.
buduci da na engleskim novcicima stoji latinski, mozemo zakljuciti da britanci govore latinski, nakon argumenta da ne bi imalo smisla koristiti jezik koji niko ne moze da razume ili procita, posebno ako je rec o takvim uobicajenim predmetima kao sto su novcici.
Slicno tome, mnoge engleske crkve imaju zbirke natpisa na latinskom jeziku, koje su iz srednjeg veka. Klasicar Andy Fear istice da vecina stanovnistva srednjovekovne Engleske nije mogla ni citati engleski, a kamoli latinski. Ocito je da se znacaj prezivelih grckih tekstova iz Makedonije mora tretirati sa skepsom i oprezom.
Fear takodje primecuje da su grcki natpisi iz anticke Makedonije mesavina grckih narecja/dijalekata. Mnogo je lakse verovati da bi se to moglo dogoditi ako je grcki bio strani jezik u Makedoniji, a ne zajednicki jezik. Ako je ovo tacno, mogli bismo ocekivati da se zapravo primenjuje konzistentan oblik/narecje jednog jezika, a ne mnostvo/mesavina (grckih) narecja.
Konacno, iako opet tesko da je dovoljna osnova za bilo kakav zakljucak, postoji jedna osobina vidljiva u prezivelim makedonskim recima koja ukazuje na ideju o posebnom jeziku. Cini se da je makedonski imao fonolosku osobinu koja je oznacava kao razlicitu od grckih dijalekata. A to je
zvuk zapisan kao B -
PH/F na grckom. Npr., ovo bi izledalo kao
Bilipos na makedonskom, i
Filipos na grckom. Crossland kaze da ova promena priblizava makedonsku fonologiju ilirskim i trackim jezicima a ne grckom - ali to ne znaci da je makedonski bio dijalekt bilo kojeg jezika.